Izmjenom zakona o taksi prijevozu profitirala još jedna gospodarska grana, rent-a-car kuće

Više od 1500 Uber vozila ugašeno je kada je u lipnju na snagu stupio novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu kojim je Uber napokon postao punopravna taksi služba, tvrdi Marino Hadaš, vlasnik rent-a-car kuće Elifaz koja s Uberom, kao tvrtka-partner, surađuje od početka.

Prema novom zakonu Uber automobili ne smiju biti stariji od 7 godina i moraju imati TAXI oznaku na krovu i bočnim stranama. U suprotnom riskiraju kazne i do 50 tisuća kuna za tvrtku te 15 tisuća kuna za vozače. Uz to, vozač mora biti stariji od 21 godine i mora imati položen teoretski ispit. Velike su to promjene uzme li se u obzir da je prije nekoliko mjeseci za vožnju Ubera trebala tek vozačka dozvola, aplikacija na mobilnom uređaju i potvrda o nekažnjavanju.

Originalna ideja

Očekivati od vozača da će sada polagati ispite ili podići kredit i kupiti novi automobil, a prije Zakona je tek povremeno vozio Uber u očevoj Opel Astri iz 1998. godine, ne čini se naročito realno. Srećom, tržište se brzo prilagodilo novonastaloj situaciji pa vozači koji žele nastaviti voziti Uber, a ne mogu si priuštiti novi automobil, mogu ga unajmiti od rent-a-car kuće.

Suradnja Ubera i rent-a-car kuća odvijala i prije Zakona, govori nam Hadaš, ali sada je puno više kuća svoje usluge stavilo na raspolaganje, a za vozače bez automobila sve se svelo na dvije opcije. Mogu rentati automobil za otprilike 5 tisuća kuna mjesečno, primjerice Opel Corsu ili za 7 tisuća kuna Škodu Octaviju, i tada zadržavaju cijelu zaradu ostvarenu vožnjom ili se mogu zaposliti u rent-a-car kući na fiksnu plaću, a u tom slučaju cijela zarada ide kući. Po tom je principu nedavno zaposlenike tražila i rent-a-car kuća Non Stop, nudeći mjesečnu plaću od 4 tisuće kuna i jedan slobodan dan u tjednu.

Koliko se točno vozača, nakon 1. lipnja, okrenulo takvim modelima, teško je odrediti. No, iz Ubera tvrde da je taj broj prilično visok jer je na njihovoj platformi “prije Zakona bilo 4000 aktivnih vozača, a sada ne bilježe značajniji pad”. Nekako se ipak čini da je taj novi poslovni model udaljen od originalne ideje Ubera kojom je ušao na tržište. Svatko je tada jednostavno upalio aplikaciju, pronašao putnika i zaradio džeparac bez dodatnih birokratskih komplikacija. Svatko se može prisjetiti barem jednog prijatelja ili poznanika koji je u petnaest godina starom Golfu IV odvozio par večeri u tjednu kako bi imao za cugu u subotu. U Uberu nas ipak uvjeravaju da se ništa osobito nije promijenilo.

- Vozači mogu birati žele li raditi puno radno vrijeme ili pola radnog vremena. To se nije promijenilo niti nakon donošenja Zakona. Sve dok vozači ispunjavaju zahtjeve novog Zakona o cestovnom prometu, oni još uvijek sami mogu odlučivati koliko će svoga vremena i resursa posvetiti tom poslu - kažu.

Kako bilo, nema dileme da su pravila igre na tržištu taksi-prijevoznika sada nešto stroža. Prema riječima Hadaša vozači se, uz dobno ograničenje, moraju i prekvalificirati za profesionalnog vozača, kao i ishoditi licencu za svoj rad koju izdaje ured državne uprave. Stajat će ih to i do 7000 kuna, kaže Hadaš, a taj iznos mnogi ne mogu izdvojiti od svoje plaće. Za svoje vozače, njih gotovo 400, njegova će tvrtka financirati sve potrebne izdatke koje će vozači poslije moći obročno vraćati, napominje.

Amortizacija

Međutim, nisu sve rent-a-car kuće tako otvorene prema Uberovim vozačima. Primjerice, rent-a-car kuću Last Minute novi zakon nije uvjerio da Uber sada posluje izvan “sive zone”.

- Mi ne dajemo naša vozila u najam vozačima Ubera. Glavni je razlog amortizacija vozila, a isto tako, nemamo nikakvu garanciju da ćemo biti isplaćeni kroz takvu suradnju - rekla nam je Lidija Škarica, voditeljica prodaje u Last Minuteu.

S Uberom ne surađuju ni u rent-a-car kući Oryx, a razlog je njihova usmjerenost na kratkoročne najmove, a ne dugoročne, odnosno višemjesečne najmove kakve traže Uberovi vozači - otkrio nam je Ivan Zubak, predsjednik Uprave Oryx Grupe.

U cijeloj priči, dakako, vozači nisu jedini pod lupom novog zakona. Prilagodbu moraju proći i rent-a-car tvrtke-partneri Ubera. Hadašev Elifaz, ali i svi rent-a-car partneri moraju ishoditi licencu obrta za taksi prijevoz na nacionalnoj razini, a nakon toga i gradsku dozvolu za tu djelatnost koju daje lokalna samouprava za grad u kojem će pružati usluge taksi prijevoza. Ona iznosi 10 posto prosječne mjesečne plaće u tom gradu. Za Zagreb to bi bilo oko 600 kuna, a u Vukovaru manje od 400 kuna. Za to prema pravilnicima imaju šest mjeseci, a tvrdi Hadaš, oni su taj zahtjev već predali. Zabrinjava ga, ipak, mogućnost da i nakon što uloži novac u licencu, lokalna samouprava još može odbiti prihvatiti tvrtku koja pruža taksi prijevoz na svom području zaključe li da je tržište dovoljno zasićeno. Dodatno, ogorčen je i zato što inspektori i dalje kažnjavaju vozače Ubera iako traje šestomjesečna faza prilagodbe.

Opet kazne

- Nedavno su moju vozačicu u Dubrovniku kaznili sa 45 tisuća kuna kazne jer nije imala licencu - priča Hadaš, dodajući da su u protekle dvije godine takvih kazna, u iznosu od 45 tisuća kuna, vozači skupili gotovo dvadeset. Dio je već platio, a hoće li morati podmiriti ostatak, odlučit će sud jer je pokrenuo sudski postupak.

- I prije zakona oni su nas tretirali kao taksi vozače iako to nismo bilo. Sada nas opet kažnjavaju ako nemamo licencu iako traje faza prilagodbe - brani se. Od ostalih zakonskih zahtjeva, kaže, posebno su dubiozni oni koji traže tvrtke-partnere da svakih osam dana obavještavaju državnu upravu o svakom novom vozilu u tvrtki, ali i da moraju tražiti suglasnost za taksi prijevoz od leasing tvrtki od kojih uzimaju vozila.

Unatoč svemu, novi je zakon bolji od starog, ističe. Situacija na tržištu taksi prijevoza se izjednačila i sve je puno transparentnije.

Komentar o novom zakonu i nekim zakonskim rješenjima zatražili smo i od Radio Taksi Zagreba, no odgovor je bio da “trenutno nije dostupna osoba zadužena za davanje izjava za medije”