Državna administracija ne zna što dugoročno hoće pa učestalo mijenja propise, ali tako dovodi u zabludu veliki broj investitora koji na kraju podnose žalbe, pokreću upravne postupke, podižu tužbe te aktiviraju čak i arbitražne postupke. Ovo je priča o tome kako je država sama sebi natovarila 812 postupaka, zaposlila svoju birokraciju, a sebi i poduzetnicima osigurala ogromne i potpuno bespotrebne troškove. Radi se o energetici. Počnimo s primjerom:
Zbog čestog mijenjanja pravila igre španjolska tvrtka Sunstroom investicije pokrenula je određene pravne procedure protiv države. Traži zaštitu jer im je zakočeno osam projekata solarnih elektrana, sedam od 1 MW i jedan od 0,5 MW, u Orahovici i u Jasenicama kod Zadra. Procijenjena težina tih postupaka, kako nam kažu, iznosi 13 do 15 milijuna kuna za uložena sredstva i zatezne kamate te eventualno još šest do devet milijuna kuna izmakle dobiti.
- Za projekte u Zadru smo dobili pravomoćnu presudu Upravnog suda, koju Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nije ispoštovalo pa smo ponovno na sudu i čekamo novo ročište. Za projekte u Orahovici smo pisali na sve adrese, ali bezuspješno. Kada završi proces za projekte u Zadru podnijet ćemo tužbu za nadoknadu štete – najavljuje predsjednik Uprave Aljoša Pleić.
Lista žalbi
Takvih, ili barem sličnih priča i pravnih procesa u sektoru obnovljivih izvora energije (OIE), ima stotine, a težina im se mjeri u milijunima kuna. Dio njih otkriva lista žalbi, koju je Jutarnji list dobio od izvora bliskih sadašnjoj i bivšoj Vladi, s imenima žaliteljima (fizičkih i pravnih osoba) i vrstama projekta (najveći dio iz segmenta solarne energije). Žalbe čine najveći dio, no postoje i drugi postupci pa čak i jedna međunarodna arbitraža, teška više milijuna eura.
Ukazali su na to posljednji dostupni podaci Ministarstva zaštite okoliša i energetike iz travnja 2017., vidljivi na jednom 'slajdu' njihove kratke prezentacije o OIE, otkrivši velike brojke: pokrenuto je čak 812 raznih postupaka protiv države i njenih institucija, od čega je jedna međunarodna arbitraža, tri zahtjeva za mirno rješenje spora, sedam parničnih, 92 upravna te 709 žalbenih postupaka. Pritom nam u Hrvatskom operateru tržišta električne energije (HROTE) pojašnjavaju da je najveći broj žalbi uzrokovan odbijanjem zahtjeva za sklapanjem ugovora o otkupu iz integriranih sunčanih elektrana zbog ograničenosti kvota iz Tarifnih sustava 2013. i 2014., odnosno kvote za biomase u 2015. Pokrenuti postupci su u različitim fazama i nešto je okončano, a nešto se još rješava, što nam u svojim odgovorima potvrđuju i i u HROTE-u i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. No, unatoč naporima - od Ministarstva zaštite okoliša i energetike, DORH-a, do Povjerenice za informiranje (naša je žalba još u obradi) - traženje aktualizirane liste i detaljnijih informacija o postupcima koji bi mogli koštati državu pokazalo se gotovo nemogućom misijom. Ipak, neke od informacija i pojašnjenja kako je došlo do takvog kaosa dobili smo od glavnih aktera u cijeloj priči - investitora.
Kad je sve krenulo naopako
Jedan od poznavatelja tematike podsjeća kako je politika odlučivala i kako je sve krenulo naopako još davno.
- Vlada Jadranke Kosor je donijela Uredbu koja kaže da se mora povećati udio energije iz OIE s četiri posto na 13,6 posto, kako bi se osigurali ciljeve EU. Onda je došla Vlada Zorana Milanovića, a njom ministar gospodarstva Radimir Čačić koji je 2012. sve to stopirao, a njegov nasljednik Vrdoljak nastavio tu politiku. Kad je shvatio da se ništa od njihovih Plomina i Ombli neće realizirati, pustio je obnovljivce – tvrdi naš sugovornik, koji ironično komentira da će Vrdoljak biti zapamćen kao ministar u čijem je mandatu bilo pušteno najviše projekata OIE i istovremeno ih je najviše blokirano.
Pokrenuti postupci mahom datiraju iz njegova razdoblja (bio je ministar gospodarstva od 2012.do 2015.) pod čijom je ingerencijom tada bila energetika. On nam kaže da je u sektoru zatekao nered.
- U kaosu koji smo zatekli dolaskom u Ministarstvo gospodarstva cilj nam je bio zaštititi nacionalne interese i spriječiti da građani plaćaju ekstremno visoke naknade pa smo donijeli novi Zakon o obnovljivim izvorima energije. Dokaz toga je da nakon mandata više nema spornih projekata i pitanja – komentira Vrdoljak situaciju koja je dovela do tolikog broja raznih postupaka.
Zakoni i norme proizveli kaos
U Sunstroomu smatraju da je najveći paradoks u svemu što su upravo zakoni i norme za OIE proizvele kaos i nered, uz ljudsku potkapacitiranost, stihijsko vođenje sektora, nekontinuitet politike te učestale izmjene propisa.
- Prvi zakonodavni okvir i Tarifni sustav za OIE su bili dobri za 2007., kao i tadašnja Energetska strategija koja je predviđala 1200 MW vjetra samo u Hrvatskoj, odnosno ukupno oko 2000 MW OIE. Od 2007. do 2012. nikakvih promjena nije bilo, ni u kvotama ni u cijenama, samo se naknada smanjila. Tada se počeo stvarati gubitak i kod HROTE-a. Kada 2012. dolaze prve promjene Tarifnog sustava, usklađuju se cijene i kvote i nazire se jasna budućnost. No, već 2013. dolazi do problema s Nacionalnim akcijskim planom neutemeljenom odlukom tadašnjeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka da zaustavi sve obnovljivce osim biomase i bioplina, kojima se negativno pogoduje na štetu svih drugih. Donosi se Zakon o obnovljivim izvorima energije u 2015., ali radi promjena, karikirano, 68 vlada i ministara, do danas nemamo ništa. Ni pravilnike, ni novu energetsku strategiju ni niskougljičnu strategiju – gotovo rezignirano govori Pleić , šef Sunstroom investicija s početka priče.
Oni su prema zakonu i važećim Tarifnim sustavima u 2012. i 2013., stekli sva prava za potpisivanje ugovora s HROTE-om o otkupu sa zajamčenom cijenom, no isti nisu dobili jer im je rečeno da je kvota puna.
- Proces popunjavanja kvote bio je netransparentan i u realnom vremenu se nije moglo znati tko je podnio zahtjev, tko je u obradi i koliko je još kvote ostalo. Cijela kvota je bila i diskriminirajuća jer su u istom loncu bili projekti koji trebaju samo suglasnost HEP-a i oni koji trebaju lokacijske dozvole, javne uvide, građevinske dozvole. Prvima treba 30 dana, a nama šest mjeseci. Sustav je nakaradan i više je lutrija nego išta drugo. A o pogodovanju da i ne govorimo, pogotovo u korist biomase i bioplina – bez ustručavanja govori Pleić te posebno naglašava da, s obzirom na to da politika odlučuje, a ne struka, od 2013. nema pomaka i sve što se danas gradi i investira, ugovori su još iz 2013.
Žalba vinkovačke Spačve
Na žalbu se odlučila i vinkovačka Spačva. Izgradnjom kogeneracijskog postrojenja, htjeli su zaokružiti proces od trupca do kupca jer bi se dobivena energija mogla iskoristiti za dobivanje topline. Planirali su otvoriti novih 30 radnih mjesta, a sam projekt trebao im je donijeti oko 36 milijuna kuna novih prihoda. Njima je HROTE 2015. odbio zahtjev za sklapanje ugovora o otkupu električne energije pa su se žalili, no kažu da na žalbu još nisu dobili odgovor. U okviru priprema za potpisivanje ugovora, uložili su oko 2,3 milijuna kuna za ishođenje svih potrebnih dozvola, od čega je samo na komunalno-vodni doprinos potrošeno više od 600 tisuća kuna.
- Ono što nas najviše muči u cijeloj toj priči jest to što je velik broj tvrtki kojima su dodijeljene kvote van pogona, a velik broj njih nikad nije ni započeo s radom. Ugovore su potpisivali mahom trgovci i mešetari koji su računali na preprodavanje ugovora i u tome vidjeli financijsku korist. Većini to nije pošlo za rukom pa su projekti mahom obustavljeni. Jedan od ugovorenih projekata je pokrenut, pritom ne ispunjavajući svoj glavni cilj, a to je proizvodnja energije iz OIE. Najbolji primjer nalazi se u našem susjedstvu, u Babinoj gredi, gdje vlasnici dobivaju subvencioniranu cijenu električne energije unatoč tome što toplinu godinama puštaju u zrak i time ne samo da ne ispunjavaju uvjete iz ugovora nego štete okolišu. Pored toga, u zimskim mjesecima kad je potrošnja peleta i briketa najveća, često su proizvođači i izvoznici tih bioenergenata iz naše županije zakinuti u nabavi sirovine jer iz nekog razloga prioritet ima proizvodnja topline koja se pušta u atmosferu – žali se predsjednik Uprave Josip Faletar, otkrivajući nam da je više od 10 tvrtki, uključujući i Spačvu, pokrenulo zajednički postupak kako bi osporili utemeljenost dodijeljenih kvota, pogotovo zato što većina projekata nikada nije ni zaživjela.
Konstatira da je donesen niz odredbi kako bi se olakšala i potaknula proizvodnja energije iz OIE, ali se sve skupa ispreplelo i s vrlo dinamičnim političkim zbivanjima u Hrvatskoj.
- Još 2016. je trebao biti potpisan novi Tarifni sustav, što se poklopilo sa skorašnjom izmjenom vlasti, a u sljedeće dvije godine promijenile su se dvije Vlade. Sve je to nepovoljno utjecalo na energetsko tržište i na dodjelu kvota – smatra Faletar.
Ljuti i Nizozemci
Na hrvatsku državu je ljut i nizozemski ulagač Amlyn Holding, koji je pokrenuo međunarodnu arbitražu zbog elektrane na biomasu u Koprivničkom Ivancu, od 20 MW, za koju je bilo predviđeno više od 80 milijuna eura ulaganja. 'Samo' osam milijuna eura uložili su u kupnju zemljišta za pogon i ishođenje potrebnih lokacijskih i građevinskih dozvola. No, kako su tvrdili, blokirani su i opstruirani kroz promjenu regulative, kriterija za ugovor za biomasu, što je na kraju značilo da trebaju mijenjati i koncept elektrane, nove dozvole... Vrijeme je prolazilo pa im je i ugovor s HROTE-om poništen. Zbog toga su se iz projekta povukli i investitori u sam projekt, kao što je EBRD.
U poslovnim kuloarima se čuje da bi putem arbitraže mogla krenuti i tvornica Biodizel Vukovar. U toj su nam tvornici potvrdili su da su pokrenuli određene postupke, no s obzirom na to da su još uvijek u procesu ne žele komentirati. Od izvora upoznatih s njihovom situacijom može se čuti da je riječ o dva postupka i da se mjere u milijunima kuna. Jedan je pokrenut protiv HROTE-a zbog neisplate poticaja, koji su ukinuti usred godine (2014.) bez posebnog objašnjenja, a drugi protiv Hrvatske zbog (ne)zaštite ulaganja, koji bi mogao doći i do arbitraže. Trenutačno se u tvornici ništa ne proizvodi, sve je zaustavljeno, no ostali su kao pravna osoba dok se ne riješe izmjene Zakona o biogorivima u prijevozu. Ako se to riješi, počet će s proizvodnjom. No, bit će teško jer dok su oni stajali, tvrtke u okruženju su se razvijale. Slične probleme imaju i mnogi drugi.
No, kad je o sektoru OIE riječ i kaosu sa žalbama te drugim postupcima (a zagrebli smo samo po površini), ne radi se ni o kolateralnim žrtvama pa čak ni o koristi, nego o tome da politika nije ni pokušala razumjeti sustav niti ga kontinuirano voditi i razvijati. Sadašnja Vlada radi po pitanju zakonodavnog okvira i strategija, no pitanje je koliko se brzo mogu očekivati rezultati. Vrijeme leti, a projekti propadaju. Propada i novac - onaj investitora (stranih i domaćih), a u izgubljenim pravnim procesima protiv države i onaj poreznih obveznika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....