SLAVONIJA 2030.

Poljoprivredna konferencija: ‘Slavonija počinje biti sirovinska baza i to ne ide ka dobrome‘

Ističu problem u samodostatnosti, pobrojavši kako im nedostaje "60 posto mlijeka, možda imamo 50 posto dostatnosti svinjskog mesa."

Konferencija ''Slavonija 2030 iz perspektive proizvođača hrane''.

Na fotografiji: panel vodećih domaćih proizvođača hrane, Nikola Velicki, tvrtka Rabo, Sanja Burić, tvrtka ENA Frutit, Andrej Dean, predsjednik Uprave Belje, Mirko Ervačić, Osatina grupa, Mato Božić, tvrtka Zito.
 

 Vlado Kos/Cropix

Slavonija 2030. iz perspektive proizvođača hrane bila je tema poljoprivredne konferencije na kojoj je portal Agroklub okupio najvažnije proizvođače s područja istočne Hrvatske koji su raspravljali o onome što se nudi i očekuje u predstojećem sedmogodišnjem programskog razdoblja Zajedničke poljoprivredne politike EU, koje otvara brojne razvojne prilike, ali i izazove. Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak u pozdravnom je govoru naglasio kako je misija Hrvatske kao države u sklopu nove strategije "proizvodnja visoko kvalitetne hrane sa razinom samodostatnosti."

- Slavonija je jedan od temelja naše buduće poljoprivredne politike na kojoj će se zasnivati dosta mjera prije svega u dijelu investicija, ali i plaćanja subvencija sve u službi povećanja produktivnosti, ali i konkurentnosti i samodostatnosti – rekao je Majdak. No, da bi se do toga došlo potrebni su, prema riječima Mirka Ervačića, vlasnika Osatina grupe, veliki zaokreti.

- Ne bih volio da Slavonija bude sirovinska baza. Ako pogledamo od 2013. godine kada smo izvozili 450-560.000 tona kukuruza do 1.160.000 tona u 2020., a proizvedemo ga sve skupa oko 2 milijuna tona, to nisu dobri pokazatelji. Pokazuje to da Slavonija počinje biti sirovinska baza i ne stvara proizvode dodane vrijednosti i to ne ide ka dobrome – rekao je Ervačić, dodavši i kako je problem u samodostatnosti, pobrojavši kako im nedostaje "60 posto mlijeka, možda imamo 50 posto dostatnosti svinjskog mesa, tako i voće i povrće"

image
Vlado Kos/Cropix

- Ja sam za samodostatnost, ali ako realno pogledamo povećali smo ekološku proizvodnju za nekih 4,6 posto. Plan je do dići na 30 posto do 2030. Kako? Gdje će doći naša samodostatnost? Bilo bi vrijeme da struka i minstarstvo počnu izlaziti s realnim brojkama. One govore da je proizvodnja sve manja, sve je manje dodane vrijednosti. Nekada smo 550.000 tona pšenice prerađivali u Hrvatskoj, a sada radimo 180.000 tona. Tih 1,2 milijuna tona kukuruza koje izvozimo treba pasti na 200.000 izvoza, a ostalo trebamo ovdje prerađivati – poručio je Ervačić, na čijem je tragu bio i Andrej Dean, predsjednik Uprave Belja plus.

- Kako će izgledati svijet 2030., kakvi će biti potrošači...? Proizvodnja u poljoprivredi će biti in. Tada se očekuje pola milijarde ljudi više na planetu..., a mi još uvijek ovisimo o dragom Bogu više nego o agrotehnici. Imamo priliku u Europi vidjeti koliko se više kukuruza proizvodi na manjim površinama. Trebamo se fokusirati na izazove klimatskih promjena za koje nismo spremni. Premalo je površina koje su pod navodnjavanjem. Talijani imaju 16-18 tona po hektru kukuruza, pogotovo u Lombardiji gdje se navodnjava i to moraju biti naši ciljevi, da na manjim površinama ostvarujemo ono što danas ostvarujemo – kazao je Dean, dodavši i kako se vezano uz ekološku proizvodnju mora iskoristiti vrijeme za "edukaciju potrošača oko sljedivosti hrane, autentičnosti..., da se bolje hrane i bolje žive."

- Energetska neovisnost farmi podiže konkurentnost, što vidimo u Njemačkoj, a mi još nismo na tom nivou. Tu nam treba jača podrška. Dobrobit životinja također je jedan segment kojemu se moramo prilagoditi, educirati ljude u lancu da dosegnu potrebne standarde – istaknuo je Dean.

Mato Božić iz Žito grupe postavio je pitanje kako doći do 30 milijardi prihoda iz poljoprivrede, što je u strategiji postavljeno kao plan, a danas smo na oko 19 milijardi.

- S trenutnim resursima ostaje nam vrlo malo prostora da dignemo vrijednosti. Bez prerađivačke industrije to je ozbiljan problem. U prijedlozima koji izlaze dio vezan za investicije u proizvodne i prerađivačke pogone je relativno nizak. Ako želimo doći do 30 milijardi potrebno je investirati. 2030. ćemo pričati o automatizaciji, jer digitalizacija neće biti dovoljna – istaknuo je Božić. Svi panelisti istaknuli su i važnost suradnje s kooperantima, bez koje nema rezultata, pri čemu je Sanja Burić iz tvrtke ENA fruit kazala kako je njihov fokus upravo na "još snažnijoj komunikaciji sa kooperantima i proizvođačima, da manjim proizvođačima približimo bolje planiranje, budžetiranje, osnovna financijska znanja, jer vidimo da ljudi ne znaju koja su im sve sredstava na raspolaganju kako bi bili efikasniji u proizvodnji." No, istaknula je i daje problem što 50-60 posto voća i povrća uvoze.

- Također moramo pratiti trendove i prenijeti ih na proizvođače da se fokusiraju na to što je u trendu, kao što sada imamo situaciju sa mini lubenicama, koje su iznimno tražene – kazala je Burić, dok je Nikola Velicki iz tvrtke Rabo, proizvođača jabuka, naglasio kako "količina jest određeni pokazatelj, ali ne treba biti u fokusu."

image
Vlado Kos/Cropix

- Premala smo zemlja s izuzetnim resursima i mislim da nam je budućnost svijetla, samo je pitanje koliko brzo ćemo do toga doći, a to najviše ovisi o nama. Nemamo luksuz da bismo proizvodili prosječne proizvode, ne smijemo ulaziti u tržišnu borbu sa primjerice Poljacima, jer tu nemamo šanse. Naši proizvodi trebaju biti visokofinalizirani, izuzetne dodane vrijednosti, u premium segmentu s visokim cjenovnim rangom – rekao je Velicki. Da se ulaganja isplate, Dean je potvrdio i na primjeru ulaska Belja u osječku mljekaru, koja, kazao je, ima fantastične rezultate. Kazao je i da se puno očekuje od turizma, ali i da "ne možemo odgovoriti na sve zahtjeve zajedničke poljoprivredne politike, ali moramo se transformirati."

Drugi panel okupio je srednje i male proizvođače, među kojima je bio ratar Matija Brlošić, koji je naglasio kako "ZPP nam piše pravila igre, koliko ćemo proizvoditi, što ćemo raditi... Vrijeme će pokazati koliko ćemo se u to uklopiti."

- Nešto smo u ovih šest-sedam godina naučili, ali ono što vidimo su samo novi nameti. Pred nama su veliki izazovi. Godina na zalasku je polučila povijesno izvrsne rezultate, a sada imamo hladni tuš sa poskupljenjem mineralnih gnojiva tri puta, što će biti s gorivom... To je sada pitanje naše procjene hoćemo li za godinu dana nastaviti proizvodnju ili ne. Ulazimo u jako turbulentno razdoblje, ali se nadam da ćemo opstati zahvaljujući i našoj intuiciji, ali i činjenici da će hrane uvijek trebati, pa se nadam da ćemo preskočiti sve prepreke i ostati proizvođači hrane – rekao je Brlošić koji se zapitao i "kako se događa da se pšenica vozi kamionima, najskupljim prijevozom, nekoliko tisuća kilometara do Italije, tamo se preradi i vraća u Hrvatsku kao finalni proizvod? Na tome moramo prilično poraditi, jer je to način da zaposlimo puno ljudi u ruralnom području."

Proizvođač svinja Goran Jančo progovorio je o cijenama svježeg svinjskog mesa gdje je, zbog činjenice da nemamo burzu, na Hrvatsku je utjecao slom svinjogojstva u Danskoj i Njemačkoj te pojava afričke svinjske kuge, zbog čega im je zatvoreno tržište Kine, pa su svinje izvozili u Hrvatsku.

- Trenutne cijene za nas nisu samoodržive. Mi imamo preradu, dvije mesnice, ali nismo sretno zbog toga, jer smo se supruga i ja školovali za proizvodnju svinja i tu gubimo puno energije. Ovog trena proizvođači svinjskog mesa ne mogu opstati i bojim se da će manji uzgajivači gasiti proizvodnju, jer su cijene žitarica poskupile za 80 posto. Mi godišnje proizvedemo 6.000 svinja, a samodostatnost proizvodnje žitarica nam je 28 posto. Ja sam prošle godine prodavao odojke i sada sam ih kupovao kao svinje – rekao je Jančo, dodavši i kako je velik problem radne snage, nedostatka mladih, demografije općenito, pri čemu smatra iluzijom povećanje nataliteta. On ima 23 radnika, ima prostora za još toliko, ali ne u trenutnim uvjetima.

Dinko Romić, mladi je proizvođač rakije iz Osijeka, koji ima 16 hektara voćnjaka. Naglasio je kako su i prije proizvodnje rakije brendirali svoj proizvod i svake godine sve više rastu. Cilj im je ponuditi još dodane vrijednosti na sve ovo što trenutnu nude te se okrenuti i turizmu uz izgradnju nove destilerije. Obitelj Filakov iz Gajića proizvodi već dugo godina plasteničku rajčicu, a tradiciju je nastavio sin Darko Filakov.

- Cijela sljedeća godina unaprijed nam je prodana, jer radimo sa dva velika lanca – kazao je Filakov.

O svojim poslovnim poduhvatima i nadogradnji već pokrenutih obiteljskih priča svoja su iskustva iznijeli i bivši najbolji mladi hrvatski poljoprivrednik u izboru Jutarnjeg lista i Europskog parlamenta Ivan Gašić, vlasnik mini sirane Gašić iz Beketinaca, koji je svojom idejom pokretanja sirane zapravo spasio obiteljsku farmu muznih krava koju je njegov otac htio zatvoriti te Ivan Gerštmajer, trećeplasirani u ovogodišnjem izboru najboljeg mladog poljoprivrednika Hrvatske, koji je u Zmajevcu nastavio stoljetnu obiteljsku tradiciju proizvodnje vina i poslao poruku da se održavanjem aktualnih površina i ulaganjima u nove te uvođenjem novih, rezistentnijih sorti, za koje se nada odobrenju države, može uspješno održavati obiteljski posao. Dodao je i da je u Hrvatskoj potrebno poraditi na većoj kulturi ispijanja vina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 15:39