Imaju li nekadašnji dužnici u švicarcima pravo na obeštećenje i nakon primjene Zakona o konverziji, pitanje je koje i deset godina nakon njegova donošenja izaziva prijepore između Udruge Franak i banaka. U najnovijem priopćenju Udruga navodi slučaj tužiteljice iz Lipovljana u čiju je korist presudio Županijski sud u Zagrebu, pozvavši se, između ostalog, na presudu Vrhovnog suda (Rev 1096/22), da ima pravo na puno obeštećenje i nakon provedene zakonske konverzije CHF kredita u euro kredit.
"Tom presudom ukinut je dio prvostupanjske presude, ali samo zbog toga da bi se dopunskim vještačenjem utvrdio točan iznos obeštećenja, budući da na prvom stupnju u Kutini nije odbijena preplata iz konverzije od zateznih kamata koje su na dan konverzije dospjele na preplaćene iznose kamata i tečaja", objašnjava Udruga. Među važnim naglascima ove presude izdvajaju kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF ništetne, "bez obzira na provedenu konverziju".
Hrvatska udruga banaka, s druge strane, podsjeća kako je Vrhovni sud iznio različita pravna stajališta u vezi s učinkom sporazuma o konverziji, a posljedica toga je pravna nesigurnost koja se očituje u različitim odlukama županijskih i drugih nižih sudova.
Pored toga, u revizijskom postupku Vrhovni sud je i odluku "u kojoj je iznio pravno stajalište da tužitelj koji je prihvatio zakonom propisane uvjete konverzije CHF kredita u kredit u eurima nema pravo na povrat traženih iznosa temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz prvotnog ugovora". Takvo stajalište o učincima konverzije, ističu u HUB-u, u skladu je i s ranije iznesenim stavom Vrhovnog suda u Oglednom postupku, iz kojeg proizlazi da bi pravo na povrat traženih iznosa postojalo isključivo u slučaju da konverzija nije provedena u skladu sa zakonom.
PROČITAJTE VIŠE Odluke Vrhovnog suda o CHF-u nisu ni javno objavljene, a o njima se priča danima: Sve tri opcije o obeštećenju i dalje su moguće!
"Iako Hrvatska udruga banaka nije stranka u konkretnom postupku te ne može na bilo koji način prejudicirati postupanje svake pojedine banke, vjerujemo da će u konkretnom sporu banka iskoristiti daljnje mogućnosti i pravna sredstva koja joj stoje na raspolaganju", dodaju.
Iz Udruge Franak pojašnjavaju da se tužena Privredna banka Zagreb u konkretnoj žalbi pozvala na prijedlog Zakona o konverziji, ali da to "nije relevantno", niti je prijedlog zakona obuhvatio ništetnost valutne klauzule CHF koja je utvrđena tek dvije godine nakon stupanja zakona na snagu.
"Obveza obeštećenja koje PBZ mora platiti ne temelji se na ugovoru o kreditu, nego se temelji na izvanugovornoj obvezi banke da vrati sve što je neosnovano stekla koristeći ništetne ugovorne odredbe", navodi Udruga Franak. Na kraju zaključuje, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, "tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama" zakona.
Kako to zakonodavac nije učinio, argument je Udruge, ne postoji ni pravna osnova koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju.
Osim presude Županijskog suda u Zagrebu, Udruga navodi još tri "izuzetno važne" pozitivne presude županijskih sudova u Slavonskom Brodu, Karlovcu i Rijeci. U njima se pojašnjava princip odbijanja preplate iz konverzije od ukupnog obeštećenja koje banke moraju platiti potrošačima.
Pozivajući se na Zakon o obveznim odnosima, pojašnjavaju, preplata iz konverzije se mora odbiti od zateznih kamata dospjelih na dan konverzije, a ne od glavnice duga, kao što se provode ovrhe kada su dužnici potrošači, a ne banke. "Ovaj put dužnici su banke, pa onda banke najprije plaćaju zatezne kamate, a tek potom vraćaju glavni dug", rekli su u Udruzi Franak.
Komentari