Dražen Oreščanin, član udruge Glas poduzetnika, bojkotirat će bojkot i u petak će normalno kupovati namirnice u trgovinama. Objašnjavajući zašto mu ne pada podržati "ovaj suludi bojkot", uz ostalo je kazao da uzrok inflaciji i divljanju cijena vidi prvenstveno u politici Vlade, i to već desetljećima. U jednako žestokom tonu nastavila je i njegova udruga sa službenim priopćenjem, navodeći da dublje i sustavne uzroke inflaciji: visoki PDV, korupcija, iseljavanje mladih i nedostatak radne snage koji povećavaju trošak rada, te neučinkoviti državni aparat.
Kada je riječ o odgovornosti trgovačkih lanaca koji su "često na meti kritika zbog visokih cijena", u Udruzi smatraju da "oni samo prenose troškove koji nastaju u lancu opskrbe", a rapidno povećanje prihoda u trgovinama ne odražava nužno veći profit jer proporcionalno rastu i rashodi, pa "neto marža uglavnom ostaje nepromijenjena". Poduzetnici i trgovci, očito je, odbacuju svaku odgovornost ili nepravilnost u vlastitim redovima, ali svakodnevno iskustvo potrošača upućuje na nešto drugačiji zaključak.
Širu raspravu o tome koliko su trgovci odgovorni za rast cijena pokrenula je ‘krišom‘ objavljena analiza HNB-a prije nešto manje od dvije godine, a pokazala je da su visoke zarade kompanija bile ključan faktor u stvaranju inflacije tijekom 2022. godine. Profitne marže kompanija dominirale su u strukturi inflacije, odnosno u njezinoj domaćoj komponenti koja je činila čak četiri petine ukupne inflacije od 10,8 posto.
PROČITAJTE VIŠE Jeste li i vi dobili ovu WhatsApp poruku? Poziv na bojkot trgovina preplavio društvene mreže: ‘Taj dan ne kupujte ništa!‘
Poduzetnici i pojedini domaći analitičari svesrdno su osporavali tu analizu, a šest mjeseci potom HUP je objavio analizu koju je za njih napravio Andrej Grubišić, sa zaključkom: "bruto marže trgovačkih lanaca nisu rasle u zadnjih pet godina i ne postoji nikakva poveznica inflacije i bruto marži".
Posljednji dostupni podaci HNB-a (okvir), pak, upućuju da su inflaciju najprije gurala poduzeća, a potom plaće i trošak rada. Bez obzira na to što analize pokazale, percepcija potrošača je takva da je vjeruju kako trgovci zaslužuju bojkot. Što on može donijeti? Marina Tkalec, viša znanstvena suradnica s Ekonomskog instituta smatra da sam jednodnevni bojkot neće ništa postići, "ali šalje važnu poruku: da su cijene previsoke i da građani ne vjeruju službenoj stopi inflacije od 3 posto".
U nastojanju da obuzda inflaciju Vlada nastavlja s politikom administrativnog ograničavanja cijena. Najavila je revidiranje liste koja je do sada obuhvaćala 30 osnovnih proizvoda, uz limitiranje cijena plina, struje i goriva. Premijer Andrej Plenković ujedno je pozvao na "društveno odgovorno ponašanje svih aktera na tržištu". Iako se ne može zanemariti važnost ograničavanja cijena energije, osobito za troškove života kućanstava, s listama proizvoda, čini se, nema mnogo pomaka. "Vlada neće gotovo ništa postići kontrolama cijena, ali bi se trebala početi baviti razinama cijena, pogotovo hrane.
Treba preispitati politike prema upotrebi zemlje, poljoprivredi i industriji hrane, kao i samu konkurenciju u maloprodaji", smatra Tkalec. Za početak, savjetuje transparentno istraživanje o razinama cijena hrane i uzrocima visokih cijena i inflacije hrane. Njezino je mišljenje da su uzroci rasta cijena hrane "rast plaća, rast potražnje, cijene energenta, klimatske promjene i konkurencija maloprodaje".
Na pitanje znači li to da je konkurencija u maloprodaji slaba, pojašnjava kako je svakako slabija, primjerice, u odnosu na onu u Njemačkoj, s čijim se cijenama volimo uspoređivati. "To ne znači nužno da ima prostora za jačanje konkurencije, ali je potrebno potrošačima komunicirati zašto smo skuplji baš od te Njemačke", objašnjava Tkalec.
U svakom slučaju, ističe ova znanstvenica s Ekonomskog instituta, ne možemo cijeli problem svaliti na trgovce, treba krenuti od početka lanca. A to znači prihvatiti činjenicu da "suboptimalno koristimo resurse za proizvodnju hrane, uslužna smo i rentijerska ekonomija i tamo nam odlaze resursi".
PROČITAJTE VIŠE Hrvati se pripremaju za bojkot trgovačkih lanaca, no sudeći po onom što pišu NY Times i BBC epilog je vrlo izvjestan
Rast plaća i ekspanzivna fiskalna politika nedvojbeno su dali svoj doprinos rastu cijena, što neizravno priznaje i sam ministar financija Marko Primorac. Povećani inflatorni pritisci, između ostalog, rezultat su i snažnog gospodarskog rasta, kazao je nedavno u Saboru. Ali on nameće izbor: recesija ili ubrzani rast?
"U pravu su oni koji smatraju da bi recesija dovela do usporavanja inflatornih pritisaka, no mi kao vlada bi se radije opredijelili za ovakvu gospodarsku situaciju nego za onu kakva je u drugim zemljama", objasnio je. Jer, druge zemlje imaju nižu inflaciju, ali blaži gospodarski rast, a dio ih je i u tehničkoj recesiji, uz otpuštanja i stečajeve. Struktura ekonomskog rasta koji se ponajprije temelji na potrošnji, priznat će i sam ministar, nije najpoželjnija i očito je da ima neželjene prateće učinke. Stoga bi i napori Vlade trebali uključivati mnogo više od administrativnog ograničavanja cijena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....