Tvornice i fosilna goriva nisu jedini krivci: proizvodnja kilograma teletine jednako je štetna za okoliš kao let do Njemačke

Crveno meso, tamna čokolada i janjetina namirnice s najgorim učinkom na okoliš, a biljna mlijeka, meso peradi, voće i povrće one su kojima bismo trebali podebljati svoje jelovnike.

Na putu od farme do kupca zbog kilograma teletine u atmosferi završi gotovo 100 kilograma ugljikova dioksida. Otprilike isto koliko po putniku nastane na letu od Zagreba do Frankfurta, prema izračunu Google letova. Količina za svaki kilogram tamne čokolade na razini je leta od Zagreba do Beča, a upravo se zrakoplovi smatraju jednim od najvećih zagađivača. Sudeći prema najnovijem izvještaju Svjetske banke, naše su prehrambene navike za planet Zemlju pogubnije od kerozina. To više što električni zrakoplovi već postoje, a svake se godine pojede sve više mesa, jaja, mlijeka i sireva.

Ažuriranje klimatskih planova

Svjetska banka upozorava da ćemo, ako ne promijenimo prehrambene navike, teško ograničiti rast temperatura na 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko doba, što je cilj zadan Pariškim sporazumom. Međuvladin panel o klimatskim promjenama izračunao je da bi, ne pojačamo li svoje napore, do kraja stoljeća temperature mogle biti i do 3,2 °C više.

Izvješće je objavljeno u strateški važnom trenutku jer se zemlje potpisnice Pariškog sporazuma pripremaju ažurirati svoje klimatske planove do kraja 2025.

Budući da zemlje moraju ubrzati u tom smjeru, Svjetska banka sugerira dužnosnicima da posebnu pozornost usmjere upravo na poljoprivredu i prehrambenu industriju koje su odgovorne za gotovo trećinu svjetskih emisija stakleničkih plinova iako se na spomen smanjivanja emisija stakleničkih plinova najveća odgovornost pripisuje sektorima kao što su energetika, transport i proizvodnja.

Najveća šteta nastaje zbog aktivnosti na farmi, korištenja zemlje i uzgoja biljaka za životinjsku prehranu. Transport i stvaranje ambalaže za te proizvode znatno su manji problem.

"Konvencionalna poljoprivreda i proizvodnja hrane često uništavaju tlo i prirodni ekosustav, doprinose krčenju šuma, gubitku biološke raznolikosti te zagađenju zraka i vode", ističu u studiji.

Veći BDP - više mesa

Za najveću je štetu odgovorno stočarstvo i s njim povezano krčenje šuma, a u manjoj mjeri svoj negativni doprinos daje hrana koja se baca, upotreba gnojiva te korištenje i opskrba energijom na farmama. Od svih stakleničkih plinova koji zbog poljoprivredne proizvodnje završe u atmosferi, stočarstvo je odgovorno za njih 60 posto.

Svijet se razvija u dva potpuno različita smjera - sve smo svjesniji koliko stočarstvo utječe na klimatske promjene, a zemlje što su razvijenije konzumiraju više proizvoda životinjskog podrijetla. Razne su studije pokazale da što više BDP po stanovniku raste to je veća i količina konzumiranog mesa i mliječnih proizvoda. I tržište se tome prilagođava - količina mesa peradi od 35 milijuna tona 1990. godine povećala se na 120 milijuna tona 2020., a crvenog je mesa nakon 30 godina 30 posto više.

Globalni poljoprivredno-prehrambeni sustav posebno štetno utječe na siromašne zemlje i male poljoprivrednike koji se ne mogu natjecati s industrijskom poljoprivredom, a istovremeno upravo najrazvijenije zemlje stvaraju najviše štete zbog velike konzumacije mesa i mliječnih proizvoda. Primjerice, u Sjevernoj Americi prosječni građanin troši 36 kilograma goveđeg mesa godišnje dok je svjetski prosjek devet kilograma po osobi godišnje. U slabo razvijenim afričkim zemljama prosjek pada na šest kilograma godišnje.

Nekonkurentna ekološka hrana

Prema izvješću Europske komisije iz 2020., smanjenje gnojiva ili usvajanje organske poljoprivrede pomoglo bi smanjiti emisije za 15 posto, ali uz neke izazove - poljoprivredna proizvodnja zbog toga bi se povećala za 5 posto, cijene hrane za 13 posto, a troškovi zdrave prehrane za 10 posto. Često su upravo moguća poskupljenja vezana uz ekološku proizvodnju zdrave hrane ona koja utječu na cijenu krajnjeg proizvoda i razlog zbog kojeg se za takvu poljoprivredu i dalje odlučuje rjeđe nego za uobičajenu. Konkretno, 2019. se na samo 1,5 posto poljoprivrednih zemljišta proizvodila takva hrana.

U Europi, ali i u Hrvatskoj prepoznaju se pozitivni pomaci. U devet se godina površina na kojoj se bez pesticida, gnojiva i antibiotika uzgajaju voće, povrće, žitarice ili stoka kod nas povećala gotovo četiri puta. Tako je Hrvatska druga najbolja u Europskoj uniji po povećanju broja hektara na kojima se namirnice proizvode na ekološki način - 2012. ta se površina protezala na 31.900 hektara, a 2021. je dosegnula 121.924 hektara.

"Određivanje pune cijene hrane životinjskog podrijetla koja bi odražavala njezine stvarne planetarne troškove učinilo bi prehrambene opcije s niskim emisijama konkurentnijim", tvrdi Svjetska banka u izvještaju.

Istraživači nizozemskog Instituta znanosti o okolišu upozorili su da 80 posto subvencija Europske unije podržava sektor koji izravno potkopava klimatske ciljeve. Izračunali su, naime, da je 38 posto subvencija namijenjeno uzgoju životinja, a još 44 posto proizvodnji stočne hrane. Ta hrana životinjskog podrijetla povezana je s čak 84 posto emisija stakleničkih plinova nastalih proizvodnjom hrane u EU.

Potpore EU potkopavaju ciljeve

Osim toga, zabrinjava ih što subvencije potiču poljoprivrednike da povećaju površine namijenjene uzgoju stoke i njihove hrane, a to sprečava pošumljavanje i druge prakse kojima se potiče bioraznolikost.

"U vrijeme kada poljoprivrednici doživljavaju sve veće gubitke povezane s klimatskim promjenama zbog poplava, suša i šumskih požara, ulaganje u način na koji se zemljište prilagođava i raspoređuje moglo bi im pružiti dugoročnu zaštitu", navodi koautor studije Paul Behrens za znanstvenu web stranicu Phys.org.

Neke europske zemlje vrlo su ozbiljno shvatile problem koji okolišu stvara stočarstvo. U svibnju prošle godine Europska komisija odobrila je nizozemskoj vladi 1,47 milijardi eura za otkup farmi i zemljišta na kojima se uzgajaju goveda zbog velike količine štetnih plinova koji na njima nastaju. Nizozemska je, naime, jedan od najvećih proizvođača goveda, pa je cilj bio zatvoriti više od 10.000 farmi. Svako gospodarstvo otkupili su za 120 posto njegove vrijednosti.