Intervju

'Vlada treba prodati HPB i osnovati fond koji bi ulagao u mala i srednja poduzeća'

Hrvatsku poštansku banku Vlada treba prodati i tim novcem osnovati fond koji bi ulazio u mala i srednja poduzeća koja su perspektivna kako bi im podignuo vrijednost i stabilizirao njihovo poslovanje
Juroslav Buljubašić
 Ante Cizmic / CROPIX

Juroslav Buljubašić za sebe kaže da je poduzetnik u mirovanju. Mnogi pak govore da radi više nego ikada, a on tvrdi da je poslovanje prepustio nasljednicima i menadžerima, da u tvrtkama ima udjele i da od tih udjela živi. Još nije ostvario najavljeni put u svemir, ali zato u razgovoru najavljuje da bi se na globalnoj razini i u svjetskom poretku mogao dogoditi veliki zaokret. Tvrdi da je nužan pošteniji i solidarniji odnos bogatih i razvijenih prema siromašnima i nerazvijenima kako ne bi došlo do raspada kapitalizma ali i Europske unije. Smatra da je u Hrvatskoj vidljiv pomak. Uz to, tvrdi da je Hrvatska poštanska banka nepotrebna, da je njezina prodaja neophodna da bi se osnovao fond kojim bi se ojačale male i srednje tvrtke.

Kakve su posljedice po svjetsko gospodarstvo izazvane pandemijom COVID-19?

- Nažalost, nije se moglo putovati u ova posljednja tri-četiri mjeseca. Trebao sam putovati u Čile, na Maltu bih trebao uskoro. Međutim, pratim situaciju u Hrvatskoj, Čileu, Malti i svagdje u svijetu. Ova pandemija napravila je nešto čudno. Nisam nikada bio sklon govoriti o urotama, ali je činjenica da će nakon ovoga bogate zemlje biti još bogatije, a siromašne siromašnije. Isto tako, bogati pojedinci će biti bogatiji, a siromašni još siromašniji. To će se dogoditi ako se nešto ne revidira u globalnom ekonomskom poretku.

Zašto? Što bi se trebalo revidirati?

- Nešto se mora promijeniti. Ako gledamo Europsku uniju, ona će ići u dobrom smjeru ako se Francuska i Njemačka, kao najrazvijenije zemlje, i ostale bogatije zemlje dogovore i odluče snositi dio problema koje imaju mediteranske zemlje, koje su najviše pogođene posljedicama pandemije, i zemlje koje su kasnije pristupile članstvu EU. Tada ćemo vidjeti hoće li EU opstati.

Kako Europska unija može opstati?

- Opstat će ako bude funkcionirala poput SAD-a i Kine. Mora imati jedinstveno tržište, jedinstvenu valutu i jedinstvenu financijsku politiku.

A ne bude li to imala?

- Trenutačno se govori o dobivanju kredita u milijardama i za Portugal i za Hrvatsku, Rumunjsku, Bugarsku i sve zemlje koje su pogođene. Te bi kredite trebalo vraćati zajedničkim sredstvima EU, a ne da ih vraćaju najpogođenije i najsiromašnije zemlje. Ako EU to napravi, onda će se svrstati uz bok SAD-u i Kini. Dakle, imat ćemo razvijenu Europu.

A ako ne napravi?

- Ne napravi li to, onda će ove zemlje postavljati pitanja vezana uz opravdanost članstva. Odnosno, postavljat će pitanja postoji li Europska unija samo zbog toga da veliki i jaki uđu na njihovo tržište i uzmu vrhnje, poput banaka i telekomunikacija, i ono što vrijedi, a njima, odnosno tim zemljama, ostave ono što ne vrijedi odnosno ono što je u problemima.

Je li Italija možda među prvima koje će postaviti to pitanje?

- Moguće je da je to Italija, a postavit će ga i Portugal, Grčka, koja je već postavljala takva pitanja, Rumunjska, Bugarska, Mađarska... Čelnici EU će morati postaviti pitanje i donijeti odluku hoće li ostaviti EU ovakvu kakva je sada na mukama ili će se prema problemima ovih zemalja postaviti korektno i riješiti ih.

Što to znači korektno?

- To znači da EU treba biti poštena i realna. Znači, ako je uzela tržište tih zemalja, onda mora uzeti i dio problema tih zemalja. Radi se o zemljama koje su više pogođene ovom krizom i posljedice će trajati dugo. Naravno, ako se nešto ne riješi.

Kakva je razlika u posljedicama krize kad gledamo zemlje koje su tehnološki naprednije i one koje nisu?

- U ovoj krizi jasno se vidjelo da su tehnološki razvijene zemlje, koje su visoko digitalizirale poslovanje i koje su proizvodile proizvode s većom dodanom vrijednošću, prošle daleko bolje. One koje to nisu, i koje nisu na toj razini, prošle su puno lošije. Možda će ovo malo čudno zvučati, ali svi smo se prepali virusa. I ja sam se bojao, ne toliko za sebe koliko za starije članove svoje obitelji. Statistika je pokazala da je viša smrtnost starijih osoba. Reagiralo se ljudski, tako da se zaustavio čitav svijet. Međutim, čitav svijet se neće zaustaviti niti će se zaustavljati kada budu umirali siromašni slojevi po favelama. Niti se zaustavlja kad djeca u Africi umiru od gladi i drugih epidemija, i to u većem postotku nego od ovog virusa. Činjenica je da svijet ne reagira pravedno. Nismo na tom civilizacijskom nivou na kojem bismo trebali biti. Globalizacija se odnosi samo na razvijenije u ovakvoj vrsti kapitalizma za koju nisam siguran da će doživjeti kraj ovog stoljeća. Globalizacija je donijela dobro samo visokorazvijenim zemljama.

Znači li to da globalni kapitalizam neće doživjeti kraj stoljeća?

- Siguran sam da neće, zato što svijet ne reagira pravedno. A tako konačno mora reagirati. I Afrika, i Azija, i Europa, i Južna i Sjeverna Amerika. Sve zajedno moraju se brinuti o svemu ako žele da opstane globalni kapitalistički poredak. Odnosno da dočeka novo stoljeće. A koliko volje imaju bogati, vidjet će se na primjeru Europe. Vidjet će se hoće li Europa biti solidarna ili neće. Vidjet će se hoće li biti poštena ili neće. Hoće li služiti samo bogatima ili svima. Problem je što se svijet ne gleda kao cjelina, osim kada je tržište u pitanju. Za jedne vrijede jedna pravila, a za druge druga.

A što bi moglo zamijeniti ovaj poredak?

- Ne znam. Da to znam, bio bih prorok, a to nisam.

Smatrate li sebe kapitalistom?

- Danas u Hrvatskoj nemate svjetski značajne kapitaliste. Nema kapitalista Hrvata u svjetskim okvirima koji bi mogao utjecati na procese. U svijetu se više ne broje bogati milijunaši, nego se radi o milijarderima. Koncentracija bogatstva i moći je u rukama sve manje obitelji. Bogatstvo i moć nisu ravnomjerno raspoređeni ni među njima. Bilo bi glupo to i očekivati. Ali sam siguran da je onih koji nadziru milijarde sada više nego što ih je bilo prije pandemije COVID-19. Bill Gates i Elon Musk jedni su od tisuće bogataša. Mislim da su to globalistički trikovi da su njih dvojica najbogatiji ljudi na svijetu. Oni su najpoznatiji, ali je činjenica da postoje obitelji koje su bogate stoljećima. Mnoge od njih potpuno su nepoznate u javnosti. Anonimne su. Njihovo je bogatstvo zaštićeno i postavljeno je tako da ga ništa ne može ugroziti.

Može li se dogoditi da netko od tih bogataša ostane bez bogatstva?

- Vrlo teško. Gotovo da je to nemoguće.

Nešto su ipak izgubili u krizi 2009. godine?

- To je istina, ali izgubili su samo jedan dio. I to je bila financijska kriza koju je prouzročio financijski sektor. Danas je to malo drukčije jer je ovo sveobuhvatna kriza. Procjenjuje se da je svjetski BDP pao tri posto, što nije zanemarivo. Mislim da se to dogodilo prvi put otkad se mjeri BDP.

Što to znači?

- Zaustavila se svjetska ekonomija i pad se morao dogoditi. Da se razumijemo, svijet će se izvući iz ovoga. A kad jedna država ima pad BDP-a, odmah joj padne kreditni rejting, obveznice joj se pretvore u smeće... Sve se napravi da bi se ta država više zadužila i da plaća veće kamatne stope. Međutim, čitavom svijetu se ne može sniziti kreditni rejting. Opet će se to odraziti na siromašne. Znači, nužan je zaokret. Ima prostora za svakoga da preživi i da se oporavi, ali mora biti više pravednosti i solidarnosti. Jedino tako može globalni kapitalizam potrajati još neko vrijeme. Nije logično uzimati na nekom prostoru novac i plaćati ga po kamati 0,25, što je primjerice slučaj Hrvatske i prodavati joj obveznicu na 10 godina s prinosom 1,5 posto i reći da je to pošteno. A zašto bismo bili zadovoljni kad u HNB-u imamo sada više od 16 milijardi eura? Zašto taj novac ne bi HNB državi posudio po nula posto kamata, nego ga plasiraju tri-četiri udružene banke po kamatnoj stopi 1,5 posto? Možda je to zakon, ali onda je zakon nepravedan. To nije baš normalan odnos. Mi kao mala zemlja ne možemo napraviti ništa da bude drugačije, ali bi EU mogla izvući pouke iz svega ovoga. Rješenje vidim u tome da je sve zajedničko unutar EU. Pojednostavljeno rečeno, ako uzimaš svojim proizvodom moje tržište, onda uzmi i moj problem.

A Hrvatska? Kakve će posljedice kriza ostaviti na Hrvatsku?

- Za Hrvatsku, koja je dio EU, ne bi trebalo biti straha. Međutim, sada smo se uvjerili da, osim turizma, moramo razvijati još nešto. Logično je da iskoristimo svoj ekopotencijal i potencijal u obnovljivim izvorima energije. Zatim moramo razvijati IT i druge industrije. Naravno, i poljoprivredu, ali ne masovnu proizvodnju, nego moramo ići prema organskoj i ekopoljoprivredi. Moramo proizvoditi industrijsku konoplju za zdravstvene svrhe, a čak ići do legalizacije marihuane. Znači, zdravo zemljište koje imamo i koje nije obrađeno moramo zasaditi kulturama koje donose veće prinose. Razvoj našeg sektora vinarstva primjer je dobrog načina rada. Hrvatska je nekada prodavala grožđe i izvozila jeftino vino. Sada je obrnuta situacija i okrenula se potpuno u korist ovog sektora. Recimo, kila grožđa je pet kuna, a butelja vina oko 50 kuna. Udeseterostručena je vrijednost. Dakle, ne smijemo izvoziti trupce, nego namještaj. To je dobro poznato, i to treba napraviti. U tom smjeru se trebamo razvijati.

To se odavno govori, ali, očito, nema rezultata. Dijelite li to mišljenje?

- Mislim da smo mi u posljednje vrijeme na dobrom putu. Čak je sve više korektnih političara u proteklih nekoliko godina. Vlada je i u ovoj krizi solidno reagirala. Možda je trebalo malo dublje ući i postaviti jasnije kriterije oko dobivanja sredstava HBOR-u i HAMAG-u, ali to nisu bile katastrofalne greške. Moralo se brzo reagirati, zato je bilo grešaka. S druge strane, u ovoj se krizi vidjelo da doista nema smisla postojanje HPB-a kao državne banke.

Osim što su neki ministri dobro reagirali, vidimo da i oporba ima sve više mlađih i korektnijih političara. Stanje se mijenja. Političari su shvatili de se ne mogu baviti poslom ako se bave politikom. Mi smo trideset godina stasavali tako da su se mnogi poduzetnici, a među njima i ja, jedno vrijeme bavili politikom. To je možda razumljivo jer se tada stvarala država. Ali to danas treba odvojiti. Političar od svog posla može lijepo živjeti tako da se ne bi trebao baviti poduzetništvom. Raditi privatno može se na čistom i uređenom tržištu bez korupcije i bez raznih pogodovanja.

Ide li se u tom smjeru? Ne stojimo baš dobro kad je riječ o korupciji?

- Ide se u tom smjeru. Nakon ovih izbora nadam se da će izići još bolja garnitura političara.

Zašto postavljate pitanje opravdanosti postojanja Hrvatske poštanske banke?

- Zato što niz poduzetnika plaća veće kamatne stope u HPB-u nego da se zaduže u stranoj banci. Hrvatsku poštansku banku Vlada treba prodati i tim novcem osnovati fond koji bi ulazio u mala i srednja poduzeća koja su perspektivna kako bi im podigao vrijednost i stabilizirao njihovo poslovanje. Već duže vrijeme postojanje HPB-a nema smisla. S obzirom na to da je ugašeno 28 banaka, ne vidim da će, ovakva kakva jest, takva banka ikome nedostajati.

Turizam je za Hrvatsku važan. Kakva je vaša prognoza za ovu godinu?

- Većina turističkih objekata i hotela ove godine će zabilježiti gubitak. Ako napravimo 20 do 30 prošlogodišnjeg rezultata, onda smo napravili dosta. Nakon ljeta država s institucijama EU ima dosta vremena da nađe rješenje za dugoročan oporavak turizma i njegovo postavljanje na zdrave noge. Već sam nekoliko puta istaknuo da naš turizam ide u krivom smjeru.

Zašto ide u krivom smjeru?

- To se najbolje vidi u velikom rastu broja apartmana. Imamo ih čak i u neboderima, tako da su stanari nezadovoljni što im u susjedstvo dolaze turisti željni zabave, a ni turisti se ne osjećaju dobro u tim neboderima. Nezadovoljni su kad vide gdje su došli. Uvijek se u prostornim planovima mora znati gdje su turistički sadržaji, a gdje se nalaze stambeni objekti. Međutim, posljednjih godina imamo dosta kaosa u tome. Ako se Ministarstvo turizma pozabavi tom pojavom i uvede reda i propiše kriterije, onda hrvatski turizam ima šanse. Već 30 godina govori se o golf-terenima, a nije napravljen niti jedan ozbiljan golf-teren. Moramo imati sadržaje za goste veće platežne moći, ali i razvijati ponudu za srednji sloj. Hrvatska nije zaslužila niskobudžetne ili fast food goste. Nije ih zaslužila po potencijalu koji ima, a ni po resursima i kadru u turizmu, koji je kvalitetan. Zaslužili smo veće prihode od turizma. Znači, trebamo goste koji mogu platiti kvalitetu koju mi neosporno imamo.

Nije li se posljednjih godina situacija promijenila?

- Nije se promijenila. Da se promijenila, ne bi bio takav omjer u strukturi smještaja kakav imamo danas. Ogroman je nerazmjer udjela hotelskog smještaja u ukupnom smještaju. Hotela se nešto renoviralo i gradilo, ali neusporedivo je brže rastao takozvani privatni smještaj. Da se razumijemo, nije isto apartman u jezgri Splita, Dubrovnika i apartman u nekom drugom gradskom kvartu. Mora doći do segmentacije. Ako ne dođe do segmentacije, onda znači da i dalje idemo u krivom smjeru.

Na koji način se može napraviti iskorak?

- Mi imamo golem prostor za napredak u zaleđu. Imotska, vrgorska i sinjska polja nisu iskorištena kako treba. Kuće u ruralnim područjima su napuštene. Veliki potencijal je u razvoju OPG-ova i njihovu povezivanju s hotelima. Svaki gost, a i domaće stanovništvo, želi jesti domaće, svježe i zdravo, a ne da uzima povrće iz nekih lanaca koje stoji danima na policama.

Što je s industrijom?

- Izgubili smo je. Njemačka ima jako razvijenu industriju ponajprije zato što stotinama godina njihovi fakulteti proizvode takve kadrove. Upravo je to tajna njihova uspjeha u industriji. Mi smo imali brodogradnju, ali smo svjedoci da se sada razvoj u brodogradnji odvija na Dalekom istoku. Mislim da taj korak više ne možemo uhvatiti.

U čemu onda možemo uhvatiti korak?

- Možemo uhvatiti korak u IT-ju. Imamo mlade pametne ljude i relativno dobre fakultete. Tako da se u tom segmentu može uspjeti. Možemo uhvatiti korak u energetici. Imamo ogroman potencijal u solarima i vjetroenergetici. Samo u tom dijelu mora biti jednostavnija administracija. Vlada puno brže mora izdavati dozvole. Svjedoci smo ovih dana kako upravo zbog toga može doći i do zloupotreba. Državna administracija mora svemu tome pristupiti efikasnije i odgovornije. Mi imamo ogroman potencijal u suncu. Posebno u Dalmaciji, u kojoj ima prostora za panele tako da ne smetaju poljoprivredi.

A Split?

- Split ima sve. Samo mu treba malo bolje i pametnije upravljanje. Split je grad koji ima potencijal i stalno se razvija. Nekad krupnim koracima, kao za vrijeme Mediteranskih igara i Dioklecijana, a nekada korak po korak. Neosporna je činjenica da Split stalno napreduje.

U čemu je potencijal Splita?

- Split ima hardver. Ima najljepše sveučilište na Mediteranu. Tu čak ima i dobrog kadra koji može razviti to sveučilište. Potencijal Splita i budućnost vidim u tome da obrazujemo mlade ljude iz čitavog svijeta. Svjedoci smo da je na nekim fakultetima već značajan udjel studenata iz čitavog svijeta. Ne obrazuju se samo za turizam. Turizam je samo naglašen. Da se razumijemo, ne okrivljujem ljude zašto se bave turizmom, ali neki ljudi mogu zajednici dati puno više. I ja sam prošao puno toga na svom poslovnom putu. Turizam je lijep posao. Radi se sa smiješkom, putujete svijetom. Međutim, turizam je u ovoj sadašnjoj situaciji zahtjevan posao.

Namjeravate li se opet baviti brodarstvom?

- Tvrtku Blue Line nismo ugasili i ona je još registrirana na Malti, ali se više ne bavimo linijskim brodarstvom. U brodarstvu ima potencijala, ali je taj posao u Hrvatskoj, iako je bio dobro zamišljen, otišao u krivom smjeru. Uvijek je stvar u ljudima koji vode i koji upravljaju procesima. Trebalo je svaku liniju promišljati i održavati na smislen način, a ne da brod koji ima 200 mjesta vozi na otok koji ima 50 stanovnika. A od njih 50 putuje pet. To je neracionalno. Međutim, smatram da će se u budućnosti otoci bolje povezivati helikopterima ili dronovima. To će biti brže, efikasnije i jeftinije. Brodovi će opstati, ali to moraju biti adekvatni brodovi, prilagođeni potrebama stanovništva.

Prijavili ste se i najavljivali put u svemir. Gdje je zapelo i zašto niste odletjeli?

- Taj projekt započet je prije desetak godina, ali se nije odvijao onako kako je zamišljen. Trebao sam biti 156. putnik u svemir. Organizator Richard Branson malo je zapeo s tim projektom. Imao je prije tri godine incident u kojem je pilot teže ozlijeđen, a kopilot je, nažalost, smrtno stradao. To je usporilo projekt. Nakon godinu dana stanke projekt se počeo opet razvijati, ali ga je ova kriza s virusom opet zakočila. Nadam se, ako ne u ovoj godini, da bih nagodinu trebao doći na red i odletjeti u svemir i vratiti se. Mi potencijalni astronauti, kako nas je Branson nazvao, nađemo se svake godine ili u Londonu ili u SAD-u kako bi nas on upoznao s aktualnim stanjem projekta.

Tekst peuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Globus
Naslovnica Globusa

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:37