Direktor Hrvatske udruge turizma: Za održivi turizam ključno je povećati udjel hotela u smještaju na minimalno 15 do 20%

Nakon uspješne, ali zahtjevne ovogodišnje sezone turizam u 2025. čeka kompleksna situacija u kojoj će trebati mnogo znanja i upravljanja na razini turističkih kompanija kako bi se ostvarili kvalitetni rezultati. Naime, suočeni smo i dalje s nestabilnom geopolitičkom situacijom u ovom dijelu svijeta, kao i s nastavkom loših gospodarskih pokazatelja u za nas bitnim emitivnim zemljama, posebice Njemačkoj i Italiji. Efektu plesanja velikih gospodarstava EU po rubu recesije svjedočili smo i ove godine, koja je također bila zahtjevna što se tiče upravljanja na razini turističkih kompanija. Dodatno, suočeni smo s velikim pritiskom kompletne mediteranske konkurencije koja u pokušaju nadoknade pandemijskih gubitaka agresivnim ponudama cilja ista velika emitivna tržišta na kojima će turistima sljedeće godine biti iznimno važno, kako pokazuju istraživanja, pokazati “vrijednost za novac”.

No unatoč okruženju, domaće turističke kompanije na sljedeću sezonu gledaju s optimizmom s obzirom na to da znaju kako svojim gostima pružiti vrijednost koju očekuju, a imaju i vrlo napredne strategije upravljanja cijenama, što najbolje dokazuje činjenica da su u špici ove zahtjevne sezone hoteli s 5 zvjezdica bili popunjeni 96 posto, a oni s 4 zvjezdice 92 posto. Hrvatska je i dalje poželjna destinacija, i dalje smo najsigurniji i najbliži Mediteran našim najvećim tržištima. Veći izazov za sljedeću sezonu postoji u dijelu restoraterstva i objekata za kratkoročni turistički najam, gdje će se trebati dobro promisliti o cjenovnom pozicioniranju i tome što se nudi za te cijene s obzirom na očekivanja gostiju.

Hotelski smještaj generira najvišu dodanu vrijednost u turizmu, no u Hrvatskoj čini samo 9,5 posto ukupnih smještajnih kapaciteta. To je najlošija smještajna struktura na Mediteranu, gdje se ti udjeli hotelskog smještaja u ukupnim smještajnim kapacitetima kreću od 40 do čak 65 posto. Direktne posljedice naše višestruko lošije smještajne strukture sve su vidljivije i sve više ograničavaju daljnji razvoj našeg turizma. Prva je sve češća pojava overturizma u samoj špici sezone, koji zahvaća sve veći broj naših obalnih destinacija te smanjuje atraktivnost i poželjnost tih destinacija. Druga je niska prosječna dnevna potrošnja realizirana po gostu, okvirno samo 140 eura. U Italiji i Španjolskoj to je oko 300 eura, a u Francuskoj oko 450 eura. To znači da iscrpljujemo naše vrijednosti i prirodno bogatstvo za mali novac, što je suprotno našim željama i planovima.

Kako bi to preokrenuli tu lošu situaciju, moramo što prije konkretnim mjerama krenuti u promjenu poslovnog modela u turizmu koji potiče izgradnju nekretnina za kratkoročni turistički najam jer nas on vodi prema tržišnom samoubojstvu destinacija na kratki rok.

Turizam donosi mnoge dobrobiti lokalnoj zajednici, no prekomjerno, možemo to nazvati i agresivno korištenje resursa te ogromno opterećenje u kratkoj špici sezone, donosi i negativne učinke koje treba nužno i hitno zaustaviti. Naime, dvije trećine smještajnih kapaciteta nalazi se u tzv. objektima za kratkoročni turistički najam što u komercijalnom, što u nekomercijalnom statusu (vikendice). Sve te objekte trebalo je infrastrukturno opremiti i naročito u špici sezone izuzetno opterećuju ukupnu infrastrukturu lokalnih destinacija. Iako je pravi obiteljski smještaj nešto pozitivno i specifično za naš turizam i takav vid smještaja treba i dalje razvijati ulaganjem u povećanje kvalitete, uz ponovno razmatranje broja kreveta koji mogu registrirati građani, a time i plaćati “socijalni” porez. No, kritičan problem za održivost već u srednjem roku predstavljaju apartmani, odnosno stanovi i vikendice koji su godišnje popunjeni od 40 do 50 dana, vrše izniman pritisak na infrastrukturu, smanjuju atraktivnost destinacija, a lokalna zajednica od njih nema gotovo nikakve koristi.Nova zakonska rješenja prvi su korak u rješenju tog ključnog izazova našeg turizma, ali važno je da poluče brzim i učinkovitim mjerama koje će ne samo brzo zaustaviti negativne trendove nego i potaknuti nove investicije u hotelski smještaj i visokokvalitetne kampove koji donose visoku dodanu vrijednost, ali i jačaju održivost domaćeg turizma. Kako bismo osigurali održivost domaćeg turizma, nužno je podići udio hotelskog smještaja u ukupnim smještajnim kapacitetima na 15 do 20 posto, i to relativno brzo, u srednjem roku. Hoteli značajno manje opterećuju lokalnu infrastrukturu, generiraju puno dulji turistički promet i veću prosječnu potrošnju, no uz to i razvijaju lokalne destinacije, kreiraju cjelogodišnja radna mjesta i otvaraju mogućnosti za razvoj dodatnih biznisa povezanih s turizmom. To moramo napraviti kombinacijom mjera usmjerenih na poboljšanje investicijskog okruženja za investitore u turizmu, ali i dodatnim pomacima u rješavanju ključnih izazova sektora poput nedostatka kvalitetne radne snage. Moramo razmišljati kako povećati povrat na investicije u turizmu, kako kroz uklanjanje brojnih prepreka investicijama, ali i pronalaženjem različitih modela koji funkcioniraju u svijetu, a kojima se može povećati povrat na investiciju, poput omogućavanja gradnje tzv. mix use resorta.