Reportaža iz škvera

'E, da nam je Uljanik, ne bismo sada plakali za sezonom' Koja je sudbina napuštenog škvera

Neki se još uvijek tješe da će možda brodogradnja u manjem opsegu ovdje opstati i zadnje nade polažu u to
 Danijel Bartolic / CROPIX

Prvi val epidemije uzrokovane koronavirusom u Istri i ostatku Hrvatske jenjava, što znači da ponovno na dnevni red dolaze svakodnevne teme – od dnevno političkih trzavica, izbora, pa sve do tužnih ekonomskih priča. Jedna od njih je pulski Uljanik koji je nakon dvije godine intenzivnog medijskog praćenja, pao u zaborav.

No, mnogi sada uoči super neizvjesne sezone u Istri, itekako zazivaju Uljanik koji je prehranjivao na tisuće obitelji u Istri, ne samo one koje su usko bile povezane s brodogradnjom, već i one brojnih drugih pogona koji su radili s Uljanikom.

-Eh, da nam je Uljanik, ne bismo sada toliko plakali za sezonom i hoće li doći turisti ili ne, čuli smo neki dan od jednog Puležana. Dodajemo, i ne samo Uljanikom nego i druga proizvodna djelatnost koja ne bi bile vezana za uslugu i turizam.

No, činjenica je da se u pulskom, sada slobodno možemo reći napuštenom škveru, ne događa apsolutno ništa. Zadnje što se dogodilo bila je odluka Vlade 28. ožujka u jeku borbe protiv pandemije COVID-19 o davanju suglasnosti na prijenos koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene. To je preduvjet za prijenos koncesije sa starog koncesionara Uljanik d.d. na novu firmu Uljanik brodogradnja 1856 d.o.o. Naime, Uljanik d.d. je spreman za likvidaciju, a da bi se pokrenula nova gospodarska djelatnost potrebno je na tvrtku Uljanik brodogradnja 1856 d.o.o prenijeti koncesije.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik. 
Na fotografiji: Barbara Ban i Samir Hadzic. 
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX
Barbara Ban i Samir Hadzic

Ali, kako neslužbeno saznajemo, to još nije napravljeno jer se čeka i državni financijski paket za pokretanje proizvodnje te prijenos opreme. No, tu nikako ne može doći do dogovora, saznajemo dalje, jer se navodno oko čitave prije ne slažu dva ministarstva- Ministarstvo financija je protiv, dok je Ministarstvo gospodarstva za pokretanje proizvodnje i pomoć države da se to ostvari.

Premijer Andrej Plenković je za svog za svog zadnjeg posjeta Puli početkom ožujka kazao da Vlada razmišlja o Uljaniku, bolnoj rani većine Puljana i Istrana. Kazao je da se traži rješenje za njegovo poslovanje koje će biti na zdravim temeljima.

- Znate koliko smo ranije morali plaćati jamstava i obveza za Uljanik, ali to ne znači da je brodogradnja stala u Uljaniku. S 3. majem i Uljanikom nastojimo pokrenuti procese i pronaći novi život, ali ovaj put na zdravim nogama. Sada nastojimo prvo konsolidirati stvari u Rijeci, a onda postupno i u Puli planiramo neku vrstu oporavka, ali na tržišnoj osnovi. Time se bavimo izrazito intenzivno i vjerujemo da ćemo pronaći rješenja koja su održiva, kazao je svojedobno.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX
Brodogradilište Uljanik

U međuvremenu je tvrtka Uljanik brodogradnja 1856 d.o.o u vlasništvu Uljanik d.d.-a, koja ima temeljni kapital od 20 tisuća kuna, dobila privremenu upraviteljicu Tamaru Vejnović Rovis, ali se prava uprava tek treba izabrati. Da se sve odluke stvarno donesu odmah, proizvodnja bi se mogla pokrenuti kroz tri do šest mjeseci. Prvi zadatak bi definitivno bio dovršetak i prodaja broda za prijevoz žive stoke koji sada poput napuštene olupine stoji na navozu na Otoku. No, pitanje je i što će donijeti novi izbori. Dosadašnje odluke vezano za Uljanik jasno su govorile da ne postoji prevelika želja da se na tom prostoru ponovno pokrene proizvodnja. I postavlja se zapravo logično pitanje što dalje.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX

Hoće li bivše brodogradilište koje se prostire na nevjerojatnih 358 tisuća četvornih metara obale i 340 kvadrata mora i praktički zauzima većinu dio obale tisućljetnog istarskog grada postati groblje limova i nedovršenih brodova? Hoće li se apartmanizirati i "hotelizirati"? Hoće li tamo mjesto naći neki novi Infobip, IT div iz Istre? Hoće li se pak bujajuća stanogradnja u najvećem istarskom gradu preliti na to područje? Ili će se javiti neki poletni investitor koji želi imati baš na tom području brodogradilište?

Neki se još uvijek tješe da će možda brodogradnja u manjem opsegu ovdje opstati i zadnje nade polažu u to. Ta je mogućnost za većinu Puljana trenutno jedna velika utopija, budući da su svjedoci da se neka druga velika područja, koja su odavno napuštena, poput vojnih zona, nikada poslije toga nisu privela niti jednoj namjeni.

Među onima koji ne gube nadu za brodogradnju u Uljaniku su istarski političari, napose čelni čovjek IDS-a, ali i Pule Boris Miletić. Već mjesecima govori da se nada kako će se brodogradnja pokrenuti i da je taj prostor prema gradskom prostornom planu namijenjen isključivo za brodogradnju, a ne neke druge djelatnosti. Naravno da su se, očekivano, s početkom urušavanja industrijskog diva počele širiti špekulacije da se sve to radi s namjerom kako bi se taj prostor pretvorio u veliki turistički resort. Time sigurno u prilog ne ide ni davna izjava njegova prethodnika Ivana Jakovčića koji je o izmještanju Uljanika zbog turizma govorio prije dvadesetak godina. No, Miletić apsolutno odbija bilo kakvu drugu viziju Uljanika osim one koja nam je znana.

Zagreb, 091217.
Hotel International. 
Liberalni forum Kako do slobodnoga drustva i pravne drave, u organizaciji Gradjansko-liberalnog saveza (GLAS), stranke Pametno i Istarskog demokratskog sabora (IDS) zajedno sa clanicama Europskog saveza liberala i demokrata (ALDE).
Na fotografiji: Boris Miletic.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / HANZA MEDIA
Boris Miletić

-Ne želim vjerovati da će kapital Uljanika, svo to znanje o brodogradnji, infrastruktura, doista biti bačeno u vjetar. To što je Vlada napravila Uljaniku i hrvatskoj brodogradnji je nevjerojatno. Teško je shvatiti tu dozu ignorantnosti, pa i bezobrazluka. Vjerujem da će se brodograđevna djelatnost i dalje odvijati i razvijati u Puli, makar u manjem obimu rezolutan je po toj temi Miletić koji nam u svakom razgovoru govori kako se nada da će se nešto promijeniti na bolje, ali nikad ne mijenja stav da bi tamo trebala ostati brodogradnja.

No opet kaže da oni sami kao grad na to nemaju utjecaj jer područjem upravlja država.

-Opet sve ovisi o njima. Lokalna uprava će unutar svoje ingerencije uvijek vući poteze koji idu u prilog brodogradnji, nastavlja dalje.

Njegov stranački kolega Boris Sabatti koji vodi Istarsku razvojnu agenciju (IDA) koja bi isto trebala početi razmišljati o mogućim budućim projektima također vjeruje u budućnost brodogradnje u Uljaniku, ali one okrenute istraživanju i razvoju novih tehnologija, ali i drugi granama kao što je nautika. Vjeruje da je taj proces već počeo.

- Nekolicina poduzetnika se već organizirala i otvorila vlastita start-up poduzeća, od čega nekoliko njih djeluje i u sklopu Tehnološkog inkubatora Pula kojim upravljamo. U direktnom kontaktu s tim ljudima otkrivamo da potencijala za svjetlo na kraju tunela svakako ima te da se tradicija nastaviti može, ali svakako na nekim novim postulatima, tj. u korak sa suvremenim trendovima i zahtjevima za novim tehnologijama i inovacijama na međunarodnoj razini. Tu možemo primjerice govoriti o naprednim tehnologijama u industriji elektro motora ili sličnim temama, optimističan je Sabatti.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX

Smatra da se sada Pula treba okrenuti proizvodnji električnih brodova što je trend u svijetu budući da je sve okrenuto ekologiji i održivosti.

- Istra ima već dugogodišnju tradiciju brodogradnje, potrebna znanja, vještine i resurse, pa pravac njezina razvoja mora također biti usmjeren na proizvodnju inovativnih, novih generacija brodova i tipova motora, smatra on. I njegova su usta puna „države“ bez čije se pomoći ni to neće dogoditi.

-Svakako je nužno da takvo jedno strateško usmjerenje poprati i država, a modeli dobre prakse za takvo nešto su europski primjeri jamstvenih fondova koje ima primjerice Italija, a tu kao primjer mogu navesti brodogradilište Fincantieri. Tu su i europski strukturni i investicijski fondovi te drugi oblici namjenskih financijskih instrumenata i fondova za prilagodbu izazovima globalizacije, no za to mjesto pod suncem se svakako trebaju izboriti i lobirati nadležni organi na nacionalnoj razini, obzirom da smo još uvijek izrazito centralizirana država, ističe čelni čovjek IDA-e.

Sve su glasnije i poruke da bi zapravo to područje moglo biti u funkciji ICT industrije koja se u Istri sve više razvija. No, činjenica je da takvim tvrtkama nisu potrebni prostori i zgrade, nego ljudi.

- Konkurentnost ICT-ja ne ovisi primarno o zgradama i zemljištima, već o kadrovima – programerima i drugim stručnjacima kojih nedostaje u Puli i Istri. Ljudski kapital i znanje su naša glavna briga, i mi se već neko vrijeme bavimo pitanjem kako ih školovati i zadržati ovdje, ali i kako ih privući. U nedavnom postupku strateškog promišljanja i brendiranja ICT-ja u Istri naveli smo smještaj zaposlenika kao jedan od ključnih problema. Za našu je branšu bitno da se donese strateška odluka na razini grada i županije koja bi omogućila rješavanje tog problema, a na kojoj će to lokaciji biti, manje je važno. Budući da je ICT u konstantnom razvoju, sigurno je da trebamo i određene prostore koji će omogućiti tvrtkama i pojedincima djelovanje, kreativni rad i razvoj novih tehnologija. Međutim, to se može riješiti na više različitih načina i na raznim lokacijama, kaže nam Puljanin Dean Verbanac koji je od nedavno i predsjednik Strukovne grupe ICT Istre pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Županijskoj komori Pula. Veli da njihov sektor ne razmišlja o prostoru škvera, prije svega jer se još ni ne zna koji je uopće status Uljanika.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX

- Mnogo je tu otvorenih pitanja pa mislim da govoriti o prenamjeni tog prostora trenutno nije moguće. Međutim, sigurno je da ćemo uskoro trebati pokrenuti javnu raspravu na tu temu, sa svim zainteresiranim stranama i građanima, a s ciljem revitalizacije ovog strateški važnog područja za Pulu i Istru. Je li najbolje rješenje očuvanje brodogradnje u smanjenom opsegu, stambena izgradnja ili nešto treće – odgovor trebaju dati građani, struka i gradske vlasti, i oko toga treba postojati konsenzus, smatra Verbanac.

I baš zato, trebalo bi početi razmišljati o novim mogućnostima za ogromno područje Pule koje je uz more koje je godinama bilo zatvoreno za javnost. Možda je to prilika i da se Pula na neki način otvori konačno moru i počne „živjeti“ kao i većina mediteranskih gradova. Takvog je mišljenja jedan od najvećih turističkih stručnjaka u Hrvatskoj Veljko Ostojić, nekadašnji IDS-ov ministar turizma u Milanovićevoj Vladi, te bivši direktor tvrtke Brijuni Riviera koja se bavila upravo razvojem novih turističkih kapaciteta na pulskom području. Doduše, niti jedan od tih projekata nikada nije zaživio, a lokacije su se više puta davale na javni natječaj u potrazi za koncesionarima. Jedino je kontraverzni poduzetnik Danko Končar „uzeo“ jednu točku uz more - Katarinu i Monumente, ali dosada na drugoj strani obale u smjeru Valbandona i Fažane ništa nije napravio. Kaže nam Ostojić, koji danas zastupa interese turizma u Hrvatskoj udruzi turizma, da područje Uljanika, ako se proizvodnja ne bude nastavila, mora biti podređeno Puležanima i njihovim gostima. A pod time ne misli na gradnju apartmana i hotela.

-Osobno bih volio kao sudionik te priče, iako ne živim u Puli nego Medulinu, ali se smatram na neki način Puležanom, da na tom prostoru budu sadržaji grada koji nisu nužno turistički. Tu ne vidim nikakve smještajne kapacitete. Tu vidim nešto što su neki gradovi na Mediteranu učinili, a to su sadržaji vezani uz kulturu, ugostiteljstvo, edukaciju i atrakcije koji će privući i građane i goste. Dio Uljanika, prije svega Otok, pa onda predio sve do mjesta gdje se danas nalazi glavna pošta, odnosno gdje je početak takozvane Sahare, trebalo bi otvoriti prema gradu i osmisliti sadržaje koji će donijeti Puli dodatnu živost i kvalitetu te vrijednost. Tu mislim na sadržaje u kojima svi možemo uživati – od velikih ljetnih kina, Open Air pozornica na vodi, kafića, restorana, kazališta i muzeja, odnosno nešto po čemu Pula može biti drugačija, vidi Ostojić budući prostor brodogradilišta.

Ističe da se sada pružila jedinstvena šansa za Pulu koje se neće ponoviti stoljećima. Zato treba ozbiljno promisliti čitav prostor bilo nego se bilo što poduzme. Isto tako, uvjeren je da to treba učiniti čim prije.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX

- Nažalost se Uljaniku dogodilo to što se dogodilo i nije realno da će se neki novi Uljanik u istom obujmu dogoditi u nekoj bliskoj budućnosti. Što napraviti na tom području? Gradska vlast treba čim prije krenuti s osmišljavanjem tog prostora. Ne želim nikome dijeliti lekcije što da radi, ali za to nikada ne može biti prerano, ali prekasno može biti. Ovo je jedinstvena šansa za Pulu koja se neće ponoviti, ne sljedećih desetljeća, nego stoljeća. I ukoliko se tu dogodi nešto što je nedovoljno kvalitetno, Pula može puno toga izgubiti i obrnuto. Ako se dogodi nešto što gradu može dati dodatnu vrijednost, Pulu to može „dignuti“ i izdvojiti nad velikim brojem nekvalitetno pozicioniranih i artikuliranih gradova na Mediteranu, veli dalje. Zato ističe da treba čitavo područje od Stoje do Valbandona urbanistički osmisliti, a u tom osmišljavanju trebaju biti uključeni kako Puležani, tako i vrhunski stručnjaci.

-To područje ne treba prostorno-planski ili urbanistički sagledavati kao jednu cjelinu i to počevši od Stoje pa sve do Valbandona. Treba napraviti plan na razini namjene prostora gdje će se vidjeti gdje će se što u nekoj bliskoj i daljnjoj budućnosti događati s pojedinim lokacijama u okviru te luke. To bi bila neka urbanistička studija, a za čije inpute bi bilo dobro formirati tim ljudi različitih ljudi. U njemu bi s jedne strane trebali biti ljudi koji žive Puli, a s druge strane tom bi se timu trebali pridružiti ljudi koji imaju određena međunarodna iskustva u planiranju ili osmišljavanju sličnih situacija. A nakon toga bi se trebao raspisati međunarodni javni natječaj za izradu te studije, mišljenja je bivši ministar turizma. Dodaje kako ne bi volio da se gradu „točkasto“ dogode projekti koji u budućnosti međusobno neće biti kompatibilni.

- Zato treba osmisliti cijelu zonu. Tu ima mjesta i za IT industriju i za marinu za mega jahte i za brojne druge sadržaje. Posebno mi se sviđa mi se ideja da na Muzilu bude grad znanja i novih tehnologija, IT-a, kreativnih mladih ljudi. Zašto ne?! Samo sve te sadržaje treba kvalitetno posložiti, veli on.

Upravo takvu ideju o gradu znanja gaji ugledni ekonomski stručnjak Marinko Škare s pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile. Zbog toga nekada sam sebe naziva utopistom. Smatra da za Pulu treba prije svega napraviti model razvoja pametnog grada u koji bi naravno bilo inkorporirano i ovo područje.

- Pula ima velike prostorne mogućnosti i potencijale koji zahtijevaju pomno promišljanje utemeljeno na viziji budućnosti 21. stoljeća. Nema mjesta za primjenu metoda pokušaja i promašaja jer bi to dovelo do devastacije prostora i ekonomsko nazadovanje grada. Što se tiče brodogradnja, stvari su vrlo jasne. Uljanik je u 21. stoljeću poslovao prema modelu 20. stoljeća bez značajnih inovacija i gotovo nikakve automatizacije i robotizacije uz loše strateško promišljanje (koje nije ni postojalo) od strane države. U takvim okolnostima nije bio konkurentan i doveo se u poziciju u kojoj je danas. Odluka o tome trebamo li brodogradnju na tom prostoru uvjetovana je planovima strateškog razvoja na nacionalnoj razini. Koji motor gospodarskog rasta država želi (ako uopće želi ili zna) razvijati?

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX

-Prije svega potrebno je napraviti dugoročni strateški razvojni prostorni okvir za taj prostor za sljedećih 10-20 godina. Pri tom ne mislim na generalni urbanistički plan, već prihvaćanje modela razvoja Pule kao pametnog grada (smart city agenda). Usvajanjem takvog dokumenta u suglasju sa svim dionicima i velikim osloncem na pametnom i znanstveno utemeljenom razvoju može se definirati što s tim prostorom, veli nam ovaj stručnjak iz Pule. Ističe nam i da je pogrešno u današnje doba neki prostor gledati kao limitirane cjeline za stambenu izgradnju, turizam ili brodogradnju. Puli treba izgradnja znanstvenog dijela Grada (science city).

-Science city je višenamjensko područje u kojem razvijate tehnološke parkove i visoko obrazovanje obrazovni turizam (studenti su najbolji turistički klijenti), poslovne inkubatore za start up i kick off kompanije, stambene zone za liječnike, inženjere, sveučilišne profesore i ostale visoko obrazovane kadrove koji su potrebni za razvoj grada. Zašto se budući kampus Sveučilišta u Puli ne bi izgradio upravo na tom području? Zamislite futuristički to područje. Što treba građanima Pule? Kvalitetan život i prostor na kojem će moći realizirati takav život i ujedno imati osiguranu gospodarsku budućnost. Upravo Science city građanima pruža sve to kroz prostor u kojem se razvijaju poduzeća budućnosti temeljena na uslugama i bijeloj (čistoj) industriji, sveučilišnom kampusu koji osigurava kvalitetan studentski život popraćen turističkim, kulturnim, zabavnim i ostalim sadržajima koji su potrebni građanima. Takav prostor bio bi ekološki prihvatljiv i zaštićen, oaza urbanog i užurbanog gradskog života u 21. stoljeću, zaneseno će nam Škare. Ide i korak dalje te veli da bi to bila neka vrsta znanstvenog shopping centara.

-Umjesto trgovina imate zgrade i prostorne sadržaje koji na jednom mjestu građanima omogućavaju zadovoljenje svih potreba - šetnjom kao po Lungo mare, kupanjem kao na Mornaru, obrazovanjem (edukativni kampus gdje bi se smjestile sve škole i Fakulteti s organiziranim javnim prijevozom tako da roditelji ne bi morali stalno voziti djecu), gdje bi djeca bila izložena harmoniji i skladu u osmišljenom prostoru umjesto na ulici izloženi drogama i drugim porocima. To je vizija 21. stoljeća. Sve ostalo vraća nas godinama unatrag, a razvoj u budućnosti ostaje upitan. Međutim, mislim da je ova moja ideja samo utopija jer da bi zaživio jedan takav projekt to bi iziskivalo stavljanje građana u centar pažnje, političku viziju i zamjenu egoističnih individualnih interesa svih nas -građana, poduzetnika i političara, u korist društveno odgovornog ponašanja u kojem će život biti bolji za sve nas građane Pule, a ne samo u korist nekih pojedinaca ili grupa. Paradoks je to što je upravo ova utopijska ideja jedini ispravni gospodarski model za razvoj svih gradova, ne samo Pule, i jedini zalog gospodarske budućnosti Hrvatske, veli nam dalje. Ali kaže da se vjerojatno to neće dogoditi.

Pula,  130919. 
Brodogradiliste Uljanik.
Foto: Danijel Bartolic / CROPIX
Danijel Bartolic / CROPIX

- I u sljedećih 50 godina trčat ćemo za autobusima, avionima i brodovima, vući bogate turiste za rukave kako bi si osigurali gospodarsko preživljavanje sve dok jednog dana svi bogomdani prirodni resursi koje u Hrvatskoj uništavamo ne budu iscrpljeni i država dovedena na rub gospodarskog bankrota. Nažalost, to nije pesimizam nego ekonomski realizam, zaključuje ovaj ugledni pulski ekonomist.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:45