Piše Ivica Brkljača

Analiza porezne reforme: što je Marić dobro predložio, što je loše, a što treba popraviti

Najveće razočarenje je prijedlog o povećanju doprinosa za zdravstveno osiguranje
Zdravko Marić
 Goran Mehkek / Hanza Media

Ekonomski lab

Ministarstvo financija je u drugoj polovici kolovoza, na stranicama e-Savjetovanja, otvorilo javnu raspravu o osam novih nacrta i prijedloga zakona. Izmjene su u sklopu tzv. trećeg kruga porezne reforme, a prema riječima ministra Marića, cilj reforme je “pravedan i jednostavan porezni sustav”.

Sve skupa teško se može nazvati pravom, dubinskom reformom; ipak, ovog su puta neke od predloženih izmjena izazvale dosta polemike u javnosti. Stiglo je nekoliko stotina komentara na e-Savjetovanju, a s obzirom na to da je i sam ministar rekao kako ništa nije nepromjenjivo u predloženom paketu izmjena, za očekivati je da će u konačnim nacrtima zakona (koji će doći pred saborske zastupnike) ipak doći do određenih promjena u odnosu na inicijalne prijedloge.

S ciljem da razlučimo dobre prijedloge od onih o kojima treba dodatno razmisliti, pokušajmo u nastavku neke od najvažnijih poreznih izmjena razvrstati u tri skupine: dobre, loše i diskutabilne.

Što je dobro

Svakako najbolja predložena mjera je rasterećenje ukupnog troška plaća u vidu ukidanja doprinosa za slučaj nezaposlenosti (1,7% na bruto plaću) i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu (0,5% na bruto plaću). O tome smo već pisali i taj potez zagovarali, a primjerice visina i sam doprinos za zaštitu zdravlja na radu problematiziran je čak i od Državnog ureda za reviziju.

Osim samog rasterećenja rada, ukidanjem dvaju doprinosa na plaću sustav se pojednostavljuje; čak i na praktičnoj razini, umjesto sedam uplatnica koje je poslodavac morao ispunjavati kako bi isplatio plaću (tri doprinosa na plaću, dva doprinosa iz plaće, porez i prirez), sada će ih biti pet.

Dobar potez je svakako i smanjenje stope poreza na promet nekretninama s 4 na 3 posto, naročito ako znamo da se mladi ljudi najčešće pojavljuju kao kupci. Procjenjuje se da će rasterećenje za jedan postotni bod iznositi oko 100 milijuna kuna, no zbog dinamiziranja kupoprodajnih aktivnosti na tržištu nekretnina, manjak u prihodima lokalnih proračuna (čiji je ovo porez) mogao bi biti i puno manji.

Zatim se predlaže administrativno rasterećenje poreznih obveznika (u vidu E-arhive kao opcije u odnosu na čuvanje papirnate dokumentacije ili pak kod statističkih izvješća smanjenje dinamike izvješćivanja s četiri puta godišnje na samo jednom godišnje). Takve stvari uvijek valja pozdraviti.

Svakako je ispravan i prijedlog da od iduće godine porezni obveznici ulaze u sustav PDV-a čim tijekom godine pređu postavljeni prag (trenutno 300 tisuća kuna prihoda), a ne kao sada tek s početkom iduće kalendarske godine. Trenutno važeći propisi su klasični primjer “rupe u zakonu” koju su mnogi iskoristili osnivanjem novih poduzeća s ciljem izbjegavanja plaćanja PDV-a, iako su unaprijed znali da će im prihod biti kud i kamo veći od 300 tisuća kuna.

Što je korak u krivom smjeru

Prijedlog da se poveća doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto predstavlja svojevrsno razočaranje, naročito ako znamo da je zadnja promjena išla u suprotnom smjeru (SDP-ova je vlada u jednom razdoblju snizila stopu zdravstvenog doprinosa na 13%).

Porezno i kvaziporezno opterećenje rada u Hrvatskoj i nadalje je visoko, a ovim prijedlogom se poništava najveći dio pozitivnih efekata koji će se postići ukidanjem dvaju ranije spomenutih doprinosa. Ukupno opterećenje plaća doprinosima (iz i na plaću) snižava se s 37,2% na 36,5%, što je svega 0,7 postotnih bodova (tako je prostor za povećanje neto plaća radnicima krajnje skroman).

Stvari će se popraviti malo ili nimalo pukim ubacivanjem više novca u nereformirani zdravstveni sustav, stoga ovaj potez ostaje nejasan, tj. nagovještava da vladajući nemaju namjeru ići u temeljitu reorganizaciju i poboljšanje sustava zdravstvene zaštite.

Loša i nedovoljno promišljena mjera je svakako i ona koja je izazvala dosta negodovanja među poduzetnicima: za direktore i članove uprava koji rade puno radno vrijeme, predlaže se značajno povećanje koeficijenta radi utvrđivanja mjesečne osnovice za obračun doprinosa. Umjesto direktnog adresiranja problema izbjegavanja plaćanja doprinosa, predložena izmjena udara na sve poduzetnike.

Time bi svakako najviše bili pogođeni samozaposleni, mikro i mali poduzetnici, prvenstveno oni koji se sa svojim poslovnim idejama tek nastoje pozicionirati na tržištu: oni bi svaki mjesec morali izdvajati više tisuća kuna samo za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, iako je upitno ostvaruju li ikakve, a kamo li redovne prihode iz kojih bi to mogli plaćati.

Poduzetniku početniku takvi nameti postaju praktički nepremostiva prepreka, stoga su ovakvi propisi u direktnoj suprotnosti s proklamiranom politikom poboljšanja poslovne klime; prijedlog treba ići na doradu jer bi u suprotnom moglo doći do vala zatvaranja poduzeća koja ne mogu podnijeti takve namete. To je ujedno prilika da se razmotri i pojednostavi postojeći sustav propisivanja minimalne osnovice za obračun doprinosa koji sadrži brojne nelogičnosti.

Diskutabilne mjere

U kategoriju diskutabilnih mjera, tj. onih za koje je upitno jesu li dobro osmišljene i/ili se pak za isti iznos poreznog rasterećenja nekim drugim mjerama moglo dobiti više pozitivnih učinaka, spadaju predložene izmjene u sustavu PDV-a i oporezivanja dohotka.

Tako se predlaže da se od iduće godine stopa PDV-a od 13 posto primjenjuje na dječje pelene, svježe i rashlađeno meso, ribu, voće i povrće, a od 1. siječnja 2020. i smanjenje opće stope PDV-a na 24%. Ove dvije izmjene znače 3,4 milijarde kuna godišnje manje prihoda u državnom proračunu, stoga se opravdano zapitati bi li, primjerice, snižavanje porezne presije rada za isti iznos donijelo veće koristi za građane i poduzetnike (naročito izvoznike).

Naime, upitno je koliko će se snižavanje stope PDV-a zbilja preliti na same cijene, a čak i da se to dogodi, pitanje je je li to bolje od alternative poreznog rasterećenja rada i porasta neto plaća. Uz navedeno, valja imati na umu kako PDV vrlo malo utječe na izvoznike (potpuno je neutralan za one koji su 100% orijentirani na izvoz), te se snižavanjem stopa PDV-a, za razliku od poreznog rasterećenja rada i kapitala, neće poboljšati njihova konkurentnost.

Zanimljivo je da su i struka i javnost suglasni kako je u ovom trenutku poželjnije dodatno rasteretiti rad, no u Vladi iz nekog razloga ne misle tako.

Jedina predložena izmjena u sustavu poreza na dohodak jest širenje razreda za primjenu stope od 24%, pri čemu će se prag za oporezivanje stopom od 36% podići s trenutnih 17.500 kuna na 30.000 kuna. Iako će ovim izmjenama biti lakše zadržati visokoobrazovne stručnjake, ipak je upitno koliko je opravdano da do poreznog rasterećenje dođe samo kod onih koji zarađuju daleko iznad prosjeka.

S druge strane, ako se već prepoznalo da Hrvatska, osim Slovenije, ima najviše granično oporezivanje rada od svih zemalja Nove Europe, ostaje pitanje čemu uopće zadržavanje stope od 36% plus prirez? Koliko ljudi u Hrvatskoj zarađuje preko 30 tisuća kuna mjesečno pa da bude opravdano zadržati navedenu stopu? Ovako će Hrvatska nominalno i dalje imati najvišu marginalnu stopu poreza na dohodak u usporedbi s konkurentima, a u stvarnosti će zahvaćati iznimno mali broj ljudi, stoga će koristi od nje (u vidu više prikupljenih poreza) biti zanemarive.

Što bi trebalo napraviti

Predloženi paket izmjena (onih s kojima se planira krenuti početkom iduće godine) predstavlja nominalno porezno rasterećenje od 2,7 milijardi kuna. To je svega 0,7% BDP-a.

Pisali smo već kako stanje hrvatskih javnih financija te faza u kojoj se gospodarstvo trenutno nalazi (ekspanzija), otvara prostor da ukupno porezno rasterećenje bude do čak 1,5% BDP-a, tj. oko 5 milijardi kuna, a da istodobno proračun bude uravnotežen te da javni dug nastavi padati. Naime, s obzirom na to da je prošle godine proračun opće države bio u suficitu 0,8% BDP-a, a dostupni podaci za ovu godinu pokazuju da se isti nastavlja dobro puniti, za očekivati je da će ove godine rezultati ponovno biti bolji od plana te da će ovogodišnji suficit, ako rashodi ne “eksplodiraju”, biti preko 1% BDP-a.

Hrvatskoj je u ovom trenutku najvažnije ostvarivati više stope gospodarskog rasta, a ozbiljno snižavanje porezne presije jedno je od najefikasnijih rješenja za postizanje toga cilja.

Nadajmo se da će Vlada uvažiti dio brojnih pristiglih komentara i prijedloga za poboljšanje te da će konačni paket poreznih izmjena biti znatno bolji, s ukupno većim iznosom poreznog rasterećenja.

Neke od glavnih predloženih poreznih izmjena

DOBRI PRIJEDLOZI

  • Ukidanje dvaju doprinosa na plaću: za osiguranje u slučaju nezaposlenosti (1,7%) i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu (0,5%).
  • Ulazak u sustav PDV-a tijekom godine čim se ispuni uvjeti za ulazak (prelazak praga od 300 tis. kn).
  • Smanjenje stope poreza na promet nekretninama s 4 na 3 posto.
  • Administrativno rasterećenje poreznih obveznika

LOŠI PRIJEDLOZI

  • Povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5% bez temeljite reforme zdravstvenog sustava.
  • Značajno povećanje koeficijenta koji se množe s prosječnom plaćom kako bi se utvrdila mjesečna osnovica za obračun doprinosa za direktore društava.

DISKUTABILNI PRIJEDLOZI

  • Izmjene u sustavu PDV-a: smanjenje stope PDV-a na svježe i rashlađeno meso, ribu, voće i povrće, te smanjenje opće stope PDV-a na 24 posto od 1. siječnja 2020.
  • Podizanje praga za oporezivanje dohotka stopom od 36%, s trenutnih 17.500 kuna mjesečno na 30.000 kuna.

ŠTO NEDOSTAJE

  • Veće ukupno porezno rasterećenje.
  • Izraženije rasterećenje rada (bilo nižim doprinosima, bilo spuštanjem trenutne porezne stope od 24%).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 05:33