'DAJEM OTKAZ!' Kako se povući sa stilom: kada otići potiho, a kada baš svima poslati email u kojem iznosite 'pravu istinu' o firmi iz koje bježite

Otkazi su povijest koju nisu napisali pobjednici nego oni koji su napustili bojno polje, piše Telegraph .

Matt Potter proučavao ih je više od 25 godina i ustvrdio da svi imaju jednu stvar zajedničku: slični su epitafima jer su svi pisani s točke s koje više nema povratka.

Potter je sastavio i popis pet glavnih tipova otkaza koji mogu poslužiti i kao priručnik za samopomoć:

1. Eksplozivna istina

Svatko od nas skriva svojevrsnu bombu istine: javno raspredanje o promašajima vaše radne organizacije ključan je sastojak svakog gnjevnog oproštajnog govora. No, pisana verzija, ako je dobro isplanirana (za najbolji rezultat stavite sve u cc), može biti vježba u asimetričnom ratovanju.

Ključno je iznenađenje. Direktor Greg Smith dao je otkaz 2012. u eksplozivnom otvorenom pismu naslovljenom 'Zašto odlazim iz Goldman Sachsa'. No, nije mu bilo dovoljno poslati taj email samo svim svojim šefovima: uspio je dogovoriti s uredništvom New York Timesa da pismo izađe kao komentar u tom utjecajnom listu.

To je bio otkaz kakav ljudi najviše vole: mali čovjek suprotstavio se moćnicima za koje su svi smatrali da trebaju biti kažnjeni. I prije nego je investicijska banka uspjela reagirati, pismo je postalo viralno, a dionice su do navečer potonule i izgubljene su dvije milijarde dolara.

2. Ubojica razgovora

Dajete otkaz zbog nekog nečasnog postupka ili neuspjeha? Bilo bi sjajno da nitko ne primijeti da vas uskoro više neće biti!

Ideja je stati na kraj sramoti: podvući crtu, potiho nestati i natjerati ljude da zaborave što ste napravili.

Zato treba izbjeći bilo kakav spomen onoga što je pošlo po krivu i nastojati ne napisati bilo što upečatljivo. Otkazno pismo treba čitateljima djelovati poput plina za uspavljivanje. Nije na odmet pokušati i s pokojim spinom, primjerice, prozvati nekoga tko vas optužuje ili pak natuknuti da postoje i stvari kojih drugi uopće nisu svjesni. Direktor propalog Enrona Jeffrey Skilling tako je svojedobno rekao da se povlači zbog 'osobnih razloga'.

3. Insajderski udar

Ovo je još poznato, piše Telegraph, i kao 'trik Geoffreya Howea'. Howe je bio bliski suradnik Margaret Thatcher, zvali su ga njezinom boljom polovicom sklonom postizanju konsenzusa. Njegovo povlačenje i pismo koje je pritom napisao bili su odraz osjećaja razočaranosti i frustracije i za tadašnju su britansku premijerku bili ubojitiji od bilo čega. 'Raditi za premijerku u Europi bilo je usporedivo sa situacijom u kriketu kada udarač, u trenutku kada treba zamahnuti jer loptica prema njemu već leti, shvati da mu je palica polomljena, a da ju je polomio kapetan njegove vlastite momčadi', napisao he Howe.

Isto tako, 2012. godine svjetski su mediji prenijeli ostavku izvršnog direktora jedne marketinške agencije u kojoj je on podastro nepregledan niz optužbi usmjerenih protiv svog šefa u mailu koji je poslao – svima u kompaniji! Naravno da je sva dreka dospjela u javnost.

4. Protest kamikaze

Piloti kamikaze bili su ekstremno predani u svojim samoubilačkim pohodima. Ako se slična predanost upotrijebi kao taktika u davanju otkaza, to ponekad može imati nevjerojatnu moć.

U svibnju 2003., kad se invazija na Irak već činila izvjesnom, u svojoj ostavci tadašnji britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook je rekao kako ne treba 'srljati u rat'.

Manje je poznata ostavka tadašnje vladine pravne savjetnice Elizabeth Wilmshurst čije je pismo naznačilo da bi njezin potpis na odluci o početku napada na Irak, kompromitirao njezin rad u slučajevima ratnih zločina na Međunarodnom kaznenom sudu.

Ove ostavke ujedno su i jeziva proročanstva. Ako se dobro izvede, otkaz zbog 'priziva savjesti' može vas osloboditi svake krivnje. I dobro prestrašiti sve ostale.

5. Poruka u boci

Dajete otkaz jer ste osumnjičeni za nešto? Opustite se. Neka vaše povlačenje bude za pamćenje. Neka se zna da će ono što govorite ući u povijest.

Richard Nixon prvi je inaugurirao ovaj pristup. U televizijskom priopćenju o vlastitoj ostavci je rekao: 'Nikad nisam bio osoba koja odustaje. Borio sam se za svoja uvjerenja.'

No, budućnost je skliska stvar. Molba Tonyja Blaira da o njegovom mandatu na čelu britanske vlade ne sude samo po neslavnoj vojnoj intervenciji u Iraku, nego po postignućima u ekonomiji, možda se 2007. činila razumnom. No, već za nekoliko tjedana, ta su postignuća došla pod znak upitnika naglim posrnućem banke Northern Rock.