BUDUĆNOST TURIZMA

Giancarlo Dall‘Ara: ‘Profit u vremenu poslije covida leži u difuznim hotelima‘

Mjesto s difuznim hotelom ima lokalno stanovništvo i novi tip gostiju, koji mrze stvari koje se rade samo za turiste

Giancarlo Dall' Ara, ugledni konzultant i predsjednik iz talijanske nacionalne udruge difuznih hotela L’Associazione Nazionale Alberghi Diffusi

Ideja o difuznim hotelima u Hrvatskoj, nažalost, nije zaživjela kako se tome svojedobno nadao turistički establišment. Kategorizacija postoji, ali stari povijesni gradići nisu, očito, shvatili koncept niti ga je lokalno stanovništvo prihvatilo iako se mnoga mjesta kunu da slijede takav turizam. Možda je upravo sada vrijeme da se ponovno otvori ta tema jer današnji turist traži - autentičnost, sigurnost, distancu i prirodu. A difuzni hotel, odnosno albergo diffuso, to i nudi. Baš zato je nedavno u Vodnjanu bio Giancarlo Dall'Ara, ugledni konzultant i predsjednik talijanske nacionalne udruge difuznih hotela L’associazione nazionale Alberghi Diffusi. Došao je kako bi razmotrio koje su mogućnosti toga gradića na jugu Istre, koji za to ima sve predispozicije.

Prvi ste put u Vodnjanu. Ima li taj gradić potencijal za razvoj difuznog hotela?

- Vodnjan je za mene pravo iznenađenje. Mislio sam da je manji. Posebno me dojmila glavna Trgovačka ulica, koja više nije puna aktivnosti kao što je to bilo nekada, ali je golem potencijalni resurs, koji je veoma zanimljiv i može se revitalizirati. Ima malih gradova koji su izgubili identitet zbog neadekvatne obnove ili otvaranja trgovina s globalnim brendovima. A u Vodnjanu se to još nije dogodilo. Dakle, ima bazu i potencijal za razvoj takvog vida turizma. A dosadašnje iskustvo u Italiji je pokazalo da postoje tri načina kako se mogu razvijati gradići kao što je Vodnjan.

Koji su to modeli?

- Prvi je disneyfikacija. To je turistifikacija, odnosno kada se u takvu mjestu apsolutno sve radi za turiste i njima se sve prilagođava. Time se gubi identitet mjesta, sve su suvenirnice i trgovine iste, stanovnici više ne žive u centru mjesta i sve funkcionira samo za turiste. Kada njih nema, mjesto je mrtvo. A turisti dolaze u mjesto da bi sreli druge turiste, a ne lokalno stanovništvo. Drugi način za razvoj malih mjesta jest muzeifikacija. Takva mjesta i dalje nemaju lokalno stanovništvo, ali su dobro očuvana i obnovljena, zgrade su kao nekada. Danju se odvija biznis, a nakon 18 sati nema ničega. I tu je sve podređeno posjetiteljima. Sve je lijepo očuvano, ali, jednostavno, takvo mjesto nema dušu. Treći put je albergo diffuso, ili, kako ga vi u Hrvatskoj zovete, difuzni hotel. U takvu mjestu imate lokalno stanovništvo i goste koji mrze stvari koje se rade samo za turiste. Oni žele prave stvari i autentično iskustvo. Oni primjerice ne vole menije za turiste ili gadgete. To je novi tip turista. Oni traže autentičnost, ali ne samo u zgradama nego i ljudima. Oni žele sresti ljude, s njima razgovarati. Kada dolaze u takve gradiće, žele upoznati život gradića i drago im je kad im netko pokloni vrijeme, pažnju i povjerenje. To ne mogu kupiti novcem. A Vodnjan ima preduvjete da postane takvo nešto jer ima autentičnu arhitekturu i autentično lokalno stanovništvo. To sam sam iskusio jer su se ljudi zaustavljali na ulici i htjeli mi pokazati svoje kuće i pričati mi o njima.

Što je za početak potrebno napraviti u gradiću kao što je Vodnjan ili nekim drugima sličnima da bi imali difuzni hotel? Najmanje koliko soba treba imati i koji su dodatni sadržaji potrebni?

- Kuće i sobe najjednostavnije je riješiti jer ih imaju sva mjesta, ali više je pitanje tko će ih voditi. Za pokretanje alberga diffusa potrebne su najmanje dvije kuće, a jedna od njih mora imati recepciju i servise koje nudi hotel. Kuće ne smiju biti udaljene jedna od druge više od 200 metra te moraju imati najmanje sedam soba. Ekonomski možda to i nije toliko isplativo. Standard koji bi se isplatio jest minimalno 15 soba za početak, a idealno bi bilo imati 40 soba. Ali i to ovisi o upravljanju. Ako hotelom upravlja obitelj, 15 soba je dovoljno, a ako se time bavi tvrtka, onda ih je potrebno imati barem 40. Isto tako, te kuće moraju biti obnovljene u tradicionalnom stilu, onakve kakve su bile nekada. Moderne kuće možete naći bilo gdje. Isto tako, jako je važan namještaj. Ako vidite staru klupu, ona će mnogo reći o ambijentu. Hoteli nastaju radi turista, a kuće radi stanovnika. To je ta razlika. A albergo diffuso, zapravo, omogućuje posjetiteljima da uđu u povijest obitelji i te kuće u kojoj odsjedaju. U Vodnjanu sam čuo predivne priče o kućama. A tu ne govorim o legendama, nego o istinitim pričama. To treba valorizirati. Osim toga, to je održivi model u turizmu koji zadržava stanovništvo u starim jezgrama, ne gradi se ništa novo te valorizira se postojeće.

Iako u Hrvatskoj imamo mogućnost kategorizirati difuzne hotele, dosad se veoma malen broj njih za to odlučio. Lokalno stanovništvo nije shvatilo prednosti takva smještaja. Kako steći povjerenje ljudi?

- Hrvatska kategorizacija preuzela je za ovaj vid smještaja dobar dio prakse iz Italije, ali ne i sve kriterije za pravilnik pravog alberga diffusa. I mene su se obratili pri izradi tog pravilnika. Primjerice, sam naziv nisu preuzeli. Albergo diffuso je pojam koji se ne prevodi kao što ga vi prevodite u Hrvatskoj. Isto tako, ne poštuje se distanca između objekata i recepcije. Ne uzima se u obzir da se takav vid smještaja bazira na ljudima, a ne kućama. Albergo diffuso nije resort. Pokazalo se da takvim hotelom treba upravljati jedan subjekt, bilo privatni ili društveni ili pak grupa lokalnih ljudi. Međutim, pet različitih vlasnika kuća teško će se dogovoriti kako skupa voditi hotel jer svatko svoju nekretninu vrednuje najviše. Zato trebaju imati upravitelja kako bi se izbjegli konflikti. A vođenje je unificirano. Jedan subjekt vodi biznis. Dakle, vlasnici kuća jesu vlasnici nekretnina, ali nisu vlasnici difuznog hotela. On može biti zaposlenik hotela, primjerice može čistiti svoju kuću. A ako upravitelj hotela nije zadovoljan, on čak može i otkazati tu njegovu uslugu, ali objekt ostaje dio hotela.

Što moraju napraviti oni koji se odluče za difuzni hotel?

- Prije svega, oni koji se za to odluče moraju voljeti svoj kraj. Ako samo vole biznis, ništa od toga. Neka naprave normalni hotel. A što znači voljeti svoj kraj? Ako ja ovdje živim, kada se moja djeca primjerice vrate sa studija u Zagrebu, imat će posao. Ako volim svoj kraj, onda ću u njega investirati. I ta ljubav je ekonomska. Investiram ovdje kako bih stvorio budućnost za svoju djecu i respektiram grad i dižem kvalitetu svog života i svoje zajednice. Jer takav hotel, odnosno te kuće automatski dižu i vrijednost drugih kuća oko sebe, ne samo svoju vrijednost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 07:33