Hrvat u novoj obećanoj zemlji: 'Minimalac je 1200 eura, a radnici imaju i 13. i 14. plaću'

Nakon što je punih 15 godina radio kao konobar i još dvije godine kao trgovac, Dubrovčanin Alen Sofić već sedam mjeseci radi u Austriji. Konobar je u gradu Bludenzu, na tromeđi Austrije, Njemačke i Švicarske. U krugu od 50 kilometara je Lichtenstein, za manje od dva sata stiže se do Züricha, St. Galena, Insbrucka...

O uvjetima rada i života u Austriji priča:

- Nikad se nije problem naviknuti na bolje. Dogodine Austrija ukida radne vize za Hrvate i mnogi će novi posao potražiti upravo u Austriji, gdje je minimalac 1200 eura, a radnici imaju regres, te 13. i 14. plaću u lipnju i siječnju. Zadovoljan sam plaćom, poslodavac mi je osigurao smještaj, plaćene režije i hranu. Dobra je i manča, naravno da ostajem. Otišao sam iz Grada jer od plaće trgovca nisam mogao živjeti. Mislio sam: odradit ću sezonu, vratiti dugove i eto me doma. Nakon šest mjeseci ne samo da sam dug vratio, nego mi je ostalo dvostruko više - pohvalio se Sofić koji između Irske, Britanije, Njemačke i ostatka EU svima preporučuje Austriju.

Pogodnosti za zaposlene

- Tko želi ići, neka već ove zime usavrši njemački jezik. Većina gostiju na zapadu Austrije su s njemačkog govornog područja i engleski se skoro i ne govori, iako je dobrodošao. Svima s temeljnim znanjem jezika poslodavci plaćaju usavršavanje, a tečaj je uračunat u radno vrijeme. Tako ulažu u radnike koji, ako se trude, neće propasti. Ponuda radnih mjesta je velika, a najlakše ih je naći u industriji i ugostiteljstvu. Ljetna sezona je od svibnja do rujna i tada su svi u prirodi. Slijedi kolektivni godišnji do 15. studenog, kada počinje zimska sezona - ispričao je za Dubrovački vjesnik Hrvat koji radi s dva Slavonca i Višankom te mnogim radnicima iz susjednih država.

- Međusobno se poštujemo i pomažemo, ako treba, uskačemo kao zamjene. Štite nas dobri zakoni i u Beču osnovana udruga Privileg: za godišnju članarinu od 50 eura, sedam vrhunskih odvjetnika pruža pravnu pomoć i zastupa pred poslodavcima. Radniku se jamči slobodan dan u tjednu, a pet prekovremenih sati u tjednu donosi idućeg tjedna dva slobodna dana u komadu. Nije to kao kod nas gdje se radi od jutra do sutra, sve "dok su gosti tu". Prekovremeni se plaćaju duplo, a slobodan dan nije problem dobiti: treba ga samo najaviti dan ranije. Ako ste na bolovanju, osiguranje vam šalje kontrolu u stan, a obavezno pitaju i kakav je odnos liječnika prema vama - ističe Sofić.

Tko pita, ne skita

Napominje kako smještaj, režije i hranu u ugostiteljstvu plaća poslodavac.

- Ako dobijete otkaz, možete ostati u istom smještaju dok ne pronađete novi posao ili do povratka kući. Uz to, lokalna samouprava u Austriji određuju limite stanarine za svaku vrstu smještaja i ako gazde zatraže više, porez im se automatski uvećava 50 posto. Radnici su maksimalno zaštićeni, ali se propisi moraju poštivati. Strpljivo nam sve tumače i po deset puta, dok ne kažete da vam je jasno. Ali, ako zatim pogriješite, vi ste odgovorni! Svi poslodavci nisu obvezni naći smještaj, ali ga možete tražiti. Sve se pregovara i ovisi od ponude radne snage - tumači sugovornik Dubrovačkog vjesnika.

- Ako je stan skuplji u odnosu na visinu plaće, nakon prijave stiže povjerenstvo koje odlučuje o subvenciji. Moji poznanici, mladić i djevojka su zajedno radili i živjeli u stanu koji im je osigurala tvrtka. No, ona je promijenila posao te su smještaj morali nadoplatiti 400 eura mjesečno. Obratili su se općini i uz kavu popričali s povjerenstvom. Iznenadila ih je odbijenica uz obrazloženje: nećemo financirati vaše cigarete. Prestanite pušiti i uštedite razliku! Naime, oboje su pušili kutiju dnevno, što je 16 do 20 eura puta 30 dana - govori Sofić.