ODGOVOR PRIJATELJIMA KOJI SU ME PITALI O MJESEČNOJ RAČUNICI Tko si u Hrvatskoj realno može priuštiti dijete i mjesec završiti u plusu?

Nakon što sam sredinom kolovoza 2012. godine saznala sam da sam trudna, obuzeo me nevjerojatan egzistencijalni strah: hoćemo li se moći financijski brinuti za dijete i zadovoljiti njegove i naše osnovne potrebe. Strah s kojim se susreću, vrlo vjerojatno, svi roditelji poprimio je značajnije razmjere nakon prve godine djetetova života...

Za vrijeme trudnoće i neposredno nakon rođenja, većina obitelji i prijatelja je u svojevrsnoj "euforiji" pa rado pomažu, kupuju, poklanjaju, pitaju što treba. Međutim u jednom trenutku, najčešće do prvog rođendana, sva ta pomoć splasne i roditelji ostanu sami, prepušteni vlastitom kućnom budžetu koji najčešće zahtjeva pomno planiranje, odricanje i kalkuliranje kako zadovoljiti osnovne potrebe i priuštiti si pokoji luksuz.

Izreka kaže, mala djeca mali problemi, velika djeca veliki problemi. A isto pravilo primjenjivo je i na financijskim izdacima. Argument s kojim se često susrećem u razgovoru s brojnim prijateljima je da još uvijek nemaju djecu jer nisu financijski stabilni i ne mogu si ih priuštiti.

S obzirom da još uvijek ne mogu svjedočiti o uzdržavanju školarca, mogu potvrditi i da vrtićka djeca također koštaju i da je njihov strah - opravdan.

Uzmimo za primjer mjesec kolovoz i troškove koje smo kao obitelji imali povodom polaska u vrtić.

VRTIĆ I OPREMA ZA VRTIĆ

Prva stavka je vrtić, koji na području grada Zagreba košta između 150 i 600 kuna, ovisno o prihodima po članu kućanstva. Moju obitelj košta mjesečno 300 kuna, međutim svaki mjesec dužni smo dostaviti i sljedeće: pelene (60 kn), vlažne maramice (2 pakiranja 20 kn), obične maramice (10 kn), paket plastičnih čaša (10 kn), grickalice za grupu (suhi keksi, štapići i sl. cca 30 kn).

SEZONSKA KUPOVINA

U kolovozu već počinjem s jesenskim pripremama toplijih odjevnih komada pa smo tako već sada investirali u nove trenirkice i majice. S obzirom da vrtićka djeca, posebice todleri, brzo prerastu odjeću (a u obitelji nemamo djecu od kojih bi nasljedili) morali smo kupiti sljedeće:3 trenirke (po cijeni od cca 70 kn komad), 5 tajica (po cijeni od cca 40 kn komad), 5 majica (po cijeni od cca 40 kn komad), nove papuče (150 kn), stare je prerasla, pa smo kupili i nove tenisice (250 kn), vjetrovku za nadolazeću jesen (170 kn) i, s obzirom da se odvikava od pelena, paket gaćica (80 kn).

Ovo je bila malo veća investicija, koja se ne ponavlja svaki mjesec, ali ipak prati godišnja doba pa se tako za nove odjevne predmete treba izdvojiti otprilike četiri puta godišnje.

IZLETI

Vikende se trudimo obogatiti manjim izletima. U kolovozu smo tako već odradili, primjerice, zoološki vrt. Dvije odrasle karte koštaju 60 kuna uz to smo kupili sladoled i sok pa nas je taj cjelokupan dnevni izlet koštao oko 100 kuna. Nakon zoološkog vrta, navečer smo posjetili besplatnu predstavu na Gornjem gradu pa smo sretni jer smo uspijeli odraditi i dio izleta s nula kuna.

NJEGA, BOLEST

Vrtićka djeca često su bolesna pa u pripravnosti uvijek valja imati čepiće za snižavanje temperature, sirup protiv kašlja i fiziološku otopinu. Cijeli račun u ljekarni iznosio je oko 200 kuna.

OSTALO

Niti je nužno, niti je potrebno, no ovaj mjesec investirali smo i u kupovinu dječjeg bicikla i opreme za bicikl pa nas je to koštalo nemilih 900 kuna.

Kad sve zbrojimo, lako je zaključiti da strah od računice koje se Petra i Iva s početka priče boje, ima svoje temelje. Pogotovo uzmemo li u obzir da prosječna hrvatska plaća iznosi 5 679 kuna. Od toga treba izdvojiti za mjesečnu stanarinu ili kredit, mjesečnu potrošačku košaricu, režije i brojne druge tekuće stvari.

Zaključak je da, nažalost, nemam odgovor na pitanje tko i pod kojim uvjetima, relano si može priuštiti dijete u Hrvatskoj, a kraj mjeseca dočekati u plusu?