Libertasov Domagoj Vlahović

Unicreditov bečki čovjek za inovacijske projekte: 'Zahvalan sam i ponosan...'

Svaki studij studenta vodi onoliko snažno koliko su snažne njegove ambicije
Domagoj Vlahović
 Globus / Globus

U Libertasu Domagoja Vlahovića predstavljaju kao “najboljeg studenta njegove generacije”. Pitamo ga zato što je takvom studentu pružio Libertas da bi ga osposobio za utrku na izuzetno konkurentnom globalnom bankarskom tržištu rada, gdje se natječu i kandidati s Oxforda, Harvarda, Yalea, Bocconija...

- Prije svega, želio bih napomenuti da sam zahvalan, ali istovremeno i ponosan na to što me na Libertasu predstavljaju kao najboljeg studenta generacije. Kao takav, drago mi je da svojim primjerom mogu biti od pomoći budućim generacijama studenata da vide da je sve moguće ako se istinski posvete svojim ciljevima.

Ako bih morao strukturirati način rada na Libertasu koji mi je pomogao da uspješno lansiram karijeru u međunarodnom okruženju, rekao bih da su sljedeće stvari bile ključne:

Praktično iskustvo dobiveno od vrhunskih stručnjaka - Libertasovi profesori ne samo da su potkovani teorijskim znanjem nego to znanje primjenjuju u svakodnevnim poslovnim aktivnostima. Kada vam predsjednik Uprave osiguravajućeg društva govori o osiguranju, on ne samo da prenosi teorijske elemente, nego nešto mnogo važnije – svoje iskustvo. Isto vrijedi i za profesore koji su mi predavali, a prethodno bili članovi uprava najvećih hrvatskih banaka, rukovodili najvećim hrvatskim vanjskotrgovinskim kompanijama i slično.

Relevantne vještine razvijene kroz suvremene metode učenja – iako mnogim studentima ovaj element nije toliko jasan tijekom studija, jednom kada se kroči u korporativni svijet, jasno se vidi da su stečene vještine ključan element uspješne karijere. Iako je teorijsko znanje bitno da se kreira shvaćanje neke materije, u poslovnom svijetu mnogo je važniji način na koji se kreira poslovno povjerenje – način na koji se pristupi radnim zadacima, timskom radu te odnosu s kolegama i nadređenima kao i konstruktivnom rješavanju problema. To su elementi koji čine prevagu između uspješne i prosječne karijere.

Podrška za daljnji razvoj – iako je bitno koliko neki studij može pružiti studentu, još je bitnije koliko od toga student želi uzeti. U mom slučaju Libertas je ponudio mnogo, a ja sam uzeo još više! Profesori, na čelu s rektorom Pavlovićem, u stanju su prepoznati potencijal studenata i na razne načine motivirati ih kako bi izvukli njihov maksimum. Sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima, koje su uvijek bile prepoznate i podržane od Libertasa, element je koji pomaže studentima da na interaktivan način prošire svoje znanje, ali i da upoznaju kolege s drugih sveučilišta te da se razviju ne samo kao studenti nego kao osobe.

Kakvu reputaciju ima Libertas među europskim headhunterima?

- Sama činjenica da su studenti Libertasa uspješno integrirani u neke od najvećih svjetskih kompanija i da imaju uspješne karijere govori o tome da je Libertas prepoznat na međunarodnom tržištu. Naravno, reputacija nekog sveučilišta važna je tijekom selekcijskog postupka, ali nakon toga sve je na znanju i iskustvu koje osoba ima, performansama te doprinosu poslovnom rezultatu.

Jeste li u Beč otišli prije ili nakon što ste diplomirali na Libertasu?

- Moj je put malo drukčiji – nakon završenog magisterija na Libertasu nastavio sam na postdiplomskom programu koji je pokrenuo UniCredit. Specijalistički studij bio je lociran u Coneglianu (regija Veneto) u Italiji, gdje je integralni dio programa bio praksa u UniCredit grupi. Moje prvo iskustvo s UniCreditom bilo je u odjelu in-house management consultinga u Milanu iz kojeg sam podupirao strateške projekte širom UniCredit grupe. Na toj poziciji bio sam tri godine pa sam se prebacio u Beč na poziciju na kojoj sam i trenutačno - koordinator implementacije inovacijskih projekata za Centralnu i Istočnu Europu. Divizija unutar koje poslujemo je CIB (Corporate and Investment Banking) - inovacijski projekti UniCredit Grupe. Zbog prirode stvari nisam u mogućnosti govoriti na kojim projektima trenutačno radimo, ali navedena pozicija jako je dinamična i zahtijeva jako razvijene organizacijske i problem-solving vještine, specifično znanje te podosta vremena za poslovna putovanja. Činjenica da projekt implementiramo u desetak zemalja zahtijeva potrebu za konsenzusom i jako dobrim međuljudskim odnosima.

Kada ste se karijerno opredijelili za bankarstvo? Je li školovanje na Libertasu utjecalo na tu vašu odluku?

- Od početka studija znao sam da želim biti u financijskom sektoru – iskustvo na Libertasu pomoglo mi je da iskristaliziram što želim raditi u budućnosti. Kako sam tijekom studija na Libertasu surađivao s Matom Babićem, koji je jedan od najrenomiranijih stručnjaka u području makroekonomije i monetarne politike, te Zvonkom Agičićem, bivšim članom Uprave Privredne Banke Zagreb, i Nevenom Vidakovićem, vrhunskim stručnjakom koji dolazi iz bankarske obitelji s odličnim teorijskim pedigreom, dobio sam uvid u specifična znanja koja su mi pomogla shvatiti što želim raditi u budućnosti, ali i da se pozicioniram kao osoba koja ima određena znanja, netipična za svoju poziciju.

Gledano iz vaše perspektive – koliko uspješno se Hrvatska u posljednjih pet godina uklopila u ekonomiju EU? Percipiraju li europski poslovni i bankarski krugovi Hrvatsku kao dio velike europske cjeline? Ili kao zemlju koja je u vrijeme K&K bila njihova kolonija pa se sada vraća u njihovo okrilje?

- Iako je Hrvatska i prije bila integrirana u europske ekonomske tokove, sama činjenica da unatrag pet godina nisu ostvareni značajniji ekonomski uspjesi govori o tome da Hrvatska nije u potpunosti iskoristila potencijal koji joj je stavljen na raspolaganje ulaskom u EU. Iako u posljednjih nekoliko godina Hrvatska bilježi stope ekonomskog rasta, te stope su među najnižima u EU. Ako se gleda prosječna godišnja stopa rasta realnog BDP-a među zemljama usporedivih značajki, Hrvatska je na dnu ljestvice s najnižim rastom. Iako je bilo za očekivati da će ulazak u EU imati pozitivnije utjecaj na ekonomski rast, problem koji je prisutan u Hrvatskoj puno je dublje prirode – konceptualno i strateški Hrvatska nema jasno definirane ekonomske generatore rasta, pa samim time i ne može privući investicije, dok su, s druge strane, fiskalni i parafiskalni nameti među najvećima u Europi. Kao takav, ekonomski ekosistem je narušen, vlada velika nelikvidnost i jednostavno nisu ispunjeni osnovni uvjeti koji bi privukli investitore. Svi smo svjesni da su potrebne promjene, ali se nitko ne želi mijenjati. S druge strane, bilo bi naivno očekivati da ulaskom u EU počinju djelovati magične sile koje će učiniti život boljim, ali jedna od pozitivnih stvari koje su se dogodile ulaskom Hrvatske u EU je otvoreno tržište rada. U tom aspektu činjenica da je velik broj mladih i perspektivnih ljudi napustio Hrvatsku potvrđuje da Hrvatska ima kvalitetne resurse, ali kao zemlja nije kompetentna i sposobna zadržati ono najvrednije – intelektualni kapital. Hrvati su prepoznati kao veliki borci i radnici i moje je iskustvo da su jako cijenjeni u korporativnom svijetu. Naravno, to ne ovisi o naciji iz koje dolazimo, nego o putu koji smo morali proći da dođemo do onoga sto želimo. Nadam se da će se kvalitetni stručnjaci u budućnosti početi vraćati, obogaćeni raznim iskustvima i znanjima, i da će oni biti dio promjene.

Tekst je preuzet iz Globusa

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 14:08