Udruga dalmatinski pršut traži zaštitu dalmatinske pancete kao autohtonog proizvoda

Ako splitska Udruga dalmatinski pršut uspije u svojim nastojanjima, dalmatinska panceta smjeti će se proizvoditi i stavljati na tržište samo od strane proizvođača iz četiri dalmatinske županije. To je jedna od pravnih posljedica proglašenja dalmatinske pancete proizvodom s zaštićenom oznakom geografskog podrijetla u proceduri koju je Udruga dalmatinski pršut ovih dana pokrenula kod Ministarstva poljoprivrede.

- Očekujemo da će Ministarstvo poljoprivrede do kraja godine prihvatiti naš zahtjev za zaštitu pancete, a onda ide istovrsna procedura u Europskoj uniji koja će potrajati malo dulje – najavljuje Ante Madir, tajnik Udruge dalmatinskog pršuta i izvršni direktor Klastera hrvatski pršut. Madir je, kako nam je kazao, optimist oko uspjeha cijelog postupka jer su udruga i klaster istovjetan posao već odradili u zaštiti dalmatinskog pršuta kao autohtonog proizvoda.

- Dalmatinski pršut više nitko u Europi, a i šire, ne može proizvoditi po nekoj svojoj tehnologiji, stavljati na tržište ne držeći se osnovnih kriterija i tako pršutu uništavati reputaciju, kvalitetu i povjerenje potrošača. Isto ćemo napraviti i s pancetom – kaže naš sugovornik.

Proizvodnja dalmatinske pancete izvan dalmatinskih županija, ako prođe zahtjev Udruge hrvatskog pršuta, neće biti moguća jer zaštita uključuje, osim propisane tehnologije pripreme i kakvoće, i uvjete proizvodnje, odnosno sušenja i dimljenja kakvi se mogu ostvariti samo u Dalmaciji.

- Europska unija vrlo je stroga, primjerice, u kontroli poštivanja certifikata koji ste već dobili za proizvodnju autohtonog proizvoda. Tako se može kontrolirati svaka serija proizvoda, i ako nije u skladu s odredbama certifikata, sprječava se njezino stavljanje na tržište – napominje Madir. Kaže kako u Hrvatskoj trenutno oko 20 proizvođača radi dalmatinsku pancetu po tehnologiji koju propisuje prijedlog zaštite odaslan Ministarstvu poljoprivrede.

- Mi procjenjujemo da je vrijednost tržišta dalmatinske pancete godišnje negdje oko 100 milijuna kuna. Kilogram pancete po recepturi i proizvodnji za koje tražimo zaštitu, je između 70 i 80 kuna – navodi tajnik Udruge dalmatinski pršut.

Na popisu proizvoda zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla Ministarstva poljoprivrede trenutno su, od suhomesnatih proizvoda, osim dalmatinskog pršuta, slavonski kulen ili kulin, drniški pršut, baranjski kulen i krčki pršut. Na istome popisu su i lička janjetina, zagorski mlinci te poljički soparnik.

Dio spomenutih delicija već je dobio istovrsni 'pečat' izvornosti i Europske unije, dio je u postupku dobivanja.
- Kao članica Europske unije još uvijek nismo dovoljno iskoristili blagodati koje pruža zaštita geografskog podrijetla i izvornosti. Jedna od pogodnosti je i obveza EU da kontrolira zaštitu izvornosti izvan Europske nije. Ako bi, primjerice, netko u Srbiji išao proizvoditi dalmatinski pršut, imao bi posla sa EU, a ne s našim Ministarstvom poljoprivrede – napominje tajnik Udruge dalmatinski pršut.

Iako bi se moglo pomisliti da podnositelj zahtjeva za zaštitu autohtonosti proizvoda kod EU ima nekakve neposredne koristi u vidu naknade za svako korištenje imena proizvoda ili slično, to, kako doznajemo od tajnika Udruge dalmatinski pršut, nije slučaj.
- Dobijanje certifikata za proizvodnju dalmatinskog pršuta ili, vjerujemo, u bliskoj budućnosti, za proizvodnju dalmatinske pancete, se plaća, ali to je prihod države – kaže Ante Madir.

Na ljestvici zaštićenih delicija unutar EU Hrvatska se, po broju proizvoda, nalazi na 11.mjestu. Jedan od razloga zbog kojih se proizvođači slabije odlučuju za pokretanje spomenute procedure u Bruxellesu je i dugotrajnost postupka.

- Mi smo proceduru zaštite dalmatinskog pršuta gurali deset godina, a dugotrajnost je u najvećem dijelu bila posljedica višekratnih promjena propisa po kojoj se procedura provodi – kaže Ante Madir. Podsjeća kako ishođenje oznake izvornog proizvoda proizvođačima i njihovim udrugama omogućuje, među ostalim, i apliciranje novca iz europskih fondova.

Spomenutu proceduru mogu produljiti prigovori koje zainteresirane strane mogu staviti na prijedlog zaštite proizvoda. Obično je rok za prigovore tri mjeseca od objave odluke o pokretanju postupka davanja oznake zaštićenosti, što znači da je rok u slučaju dalmatinske pancete počeo teći 1.lipnja ove godine.