Znate li da država uzme 6,4 mil. kn godišnje da izračuna 0,16 posto vaših prihoda?

Pričao mi prije koji tjedan jedan moj poznanik, mali poduzetnik, o nametima koje mora plaćati državi.

Doprinos Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Zaštitu na radu.

Onda i turističku članarinu.

“Ma čemu to, molim te?” unezvijereno pitam dok moj poznanik miješa šećer u kavu.

“Ne pitaj me ništa molim te. A čak se ni ne bavim poslovima turizma”, ožalošćeno mi odgovori pa depresivno pogleda u daljinu.

Čula sam, dakako, za taj parafiskalni namet već godinama prije, ali nikad mi zapravo nije bilo jasno čemu u njemu sudjeluju poduzetnici i obrtnici koji se ne bave djelatnošću turizma.

Recimo, programeri (poput mojeg sugovornika).

Agencije za nekretnine.

Sportski objekti.

Čak i ubogi vlasnici videoteka.

Nevjerojatno, razmišljam dok u glavi vrtim jesam li ikada u životu ugledala prizor turista koji primjerice baš u Crikvenici, dok je na godišnjem odmoru u stranoj zemlji, da prikrati vrijeme, odlazi u lokalnu videoteku posuditi kakvu dobru komediju ili neki akcijski film.

Tko sve profitira

Doista, pita li se našu državu, ispada da su na turizmu najviše profitirali oni koji s njime nemaju doticaja, dok se istovremeno malo manje zna koliko od turizma profitira sama država.

Pa onda i od turističke članarine.

Ona je, naime, zamišljena kao namet koji bi po zakonu, tako barem u njemu piše, trebali plaćati “sve pravne i fizičke osobe koje na području neke turističke zajednice imaju sjedište, podružnicu, pogon ili objekt u kojem se pruža usluga i slično, a koja trajno ili sezonski ostvaruje prihod pružanjem ugostiteljskih usluga, usluga u turizmu ili obavljanjem s turizmom neposredno povezanih djelatnosti”.

Sam Bog će ga znati kako su pod “s turizmom neposredno povezane djelatnosti” potpali fotografi, računovođe, poštari i izdavači, ali ispada kako je ovaj namet trenutačno dužan plaćati 178.171 obveznik, od čega nešto malo više od 62 tisuće pravnih te 116 tisuća fizičkih osoba.

Ovisno o tome u koju skupinu spadaju, turistička se članarina od poduzetnika ubire u iznosu od 0,05 do 0,16 posto ukupnih prihoda, a samo na ovom parafiskalnom nametu država godišnje ubere čak 214 milijuna kuna.

Ono što je, međutim, manje poznato jest činjenica kako na ovom nametu, pored države u cjelini, onda još dodatno profitira i Porezna uprava.

Kako?

E, pa jednostavno.

Obračun i evidencija

Prema podacima koje je Ministarstvo turizma otkrilo u novom prijedlogu Zakona o članarinama u turističkim zajednicama, tri posto iznosa koji se godišnje prikupi na ovakav način direktno odlazi Poreznoj upravi, i to na ime “troškova evidencije, obračuna i naplate članarine te dostave podataka”.

Drugim riječima, država, koja vam je nametnula plaćati namet u obliku turističke članarine (i koji ne možete izbjeći), na njega vam dodatno obračuna još jedan porez, u obliku naknade za prikupljanje turističke članarine - koju poduzetnici ionako ne žele plaćati.

Budući da je prema podacima iz Ministarstva turizma ta naknada obračunata na razini tri posto godišnjeg iznosa, ispada kako Porezna uprava godišnje na ime naknade za obračun članarine u svoju kasu pospremi 6,4 milijuna teško zarađenih poduzetničkih kuna.

Odnosno, 35 kuna po subjektu.

Na što se točno troši ovaj novac i zašto obračun članarine toliko košta?

Komad papira

Pa eto, službenici koji rade u Poreznoj upravi dužni su vam, s obzirom na to da ste nesretnici koji plaćate članarinu, izdati rješenje o iznosu godišnje turističke članarine - dakle, komad papira - na kojem vam točno stoji koliko ste u sljedećih 15 dana na ime ovog nameta dužni uplatiti u proračun.

Naporan je to zadatak: na osnovicu, koja podrazumijeva ukupne prihode poduzetnika, službenik u Poreznoj upravi dužan je obračunati iznos od maksimalnih 0,16 posto koji, s obzirom na visinu naknade za obračun, u Hrvatskoj valjda računaju na abaku.

Meni je dotle za tu računicu bilo potrebno tri sekunde, a što bi tek bilo kad bih na računalu imala neku vrstu softvera, kakav sigurno posjeduju u Poreznoj upravi.

Istovremeno, da je ovaj novac kojim slučajem završio u turizmu, on bi bio dovoljan za projekt obnove komunalne infrastrukture nekog manjeg mjesta na moru, kao i pokrivanje stipendija za kadrove u ugostiteljstvu za razdoblje od preko šest godina.

Osim toga, 6,4 milijuna kuna iznosi četvrtinu godišnje svote predviđene za Program razvoja javne turističke infrastrukture, koji sufinancira Ministarstvo turizma.

Sve u svemu, mnogo bolje utrošen novac nego za plaće državnih službenika.

Moguće je da ćemo i to jednom dočekati.

Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.