Intervju

Suosnivač udruge Glas poduzetnik: 'Premijer je jedina osoba koja nas je odbila primiti'

Da su Vlada, Hrvatska udruga poslodavaca, HGK i drugi radili kako spada, naša udruga ne bi niti postojala. Ovoj državi sada ona očajnički treba
Dražen Oreščanin, Poslovna inteligencija
 Boris Kovačev/CROPIX / CROPIX

Dražen Oreščanin (52) partner je u zagrebačkoj informatičkoj tvrtki Poslovna inteligencija koja je specijalizirana za dizajn i implementaciju inteligentnih informacijskih sustava, a nakon što je početkom epidemije koronavirusa zaprijetila gospodarska kriza, podigao je s istomišljenicima iz redova malih i srednjih tvrtki svojevrsnu poduzetničku bunu, koja se ne stišava. Bespoštedni kritičar vladajućih suosnivač je jedne od većih kompanija u udruzi Glas poduzetnika s oko 60 milijuna kuna prihoda, koji dobrim dijelom dolaze iz izvoza, i gotovo 150 zaposlenika. Drugim riječima, uspješan je.

Bacili ste se u neviđeni poduzetnički aktivizam pokrenuvši “samoorganizaciju građana”, kako opisujete Glas poduzetnika. Kako se na to odlučio mirni FER-ovac, magistar znanosti i primijenjenog računarstva, koji upravo priprema i doktorat?

- Nisam mislio će sve to prerasti u pokret. Kad je došao lockdown, bio sam veseo i mislio da ću imati vremena za seminare za doktorat, ali prve mjere Vlade za gospodarstvo bile su, osim potpore za minimalnu plaću, besmislene. Napisao sam to u postu na Facebooku, pa razradio u kolumni za časopis Mreža, a onda me nazvala prijateljica Gordana Fabijanić, vlasnica konobe na Pagu, Didova kuća, i rekla mi: ‘Moramo nešto napraviti ili smo svi propali’. Napisali smo u sat vremena dokument na jednoj stranici što bi Vlada trebala poduzeti, mjere koje zaista mogu spasiti poduzetnike, potražili istomišljenike i pokrenuli grupu na Facebooku zajedno s Hrvojem Bujasom i ljudima koje je on već okupio. Za jedan dan grupa je već imala 4500 članova.

Ali vaša tvrtka nije trebala pojas za spašavanje u vidu potpora, kredita ili otpisa poreznih obveza.

- Prvi motiv mi je bio taj što je puno mojih dobrih prijatelja bilo u problemima. Kako zbog karantene nije bilo poslovnih putovanja i konferencija na koje bih inače išao, jer se u firmi bavim strategijom i razvojem, imao sam vremena i odlučio raditi nešto korisno. Mi u udruzi imamo vrlo jak osjećaj za pravdu. Mislim da smo svi od malih nogu nekako bili na barikadama…

Kako to mislite?

- Borili smo se za prava malih ljudi, još kao članovi studentskih klubova, imamo razvijen osjećaj za zajednicu.

Sada tražite Hrvatsku 2.0. Što u njoj postoji, a što ne postoji? Nemojte nabrajati zahtjeve, opišite.

- Postoje sretni i zadovoljni ljudi, pravda i jednakost za sve, mogućnost da svi žive i rade na način kao što je to u Nizozemskoj, Švedskoj ili Njemačkoj. U Hrvatskoj 2.0 ne postoje korumpirani političari i suci, uhljebi u javnim institucijama i poduzećima, inspektori koji se iživljavaju na poduzetnicima, ljudi koji rade, a da se njihova prava kao radnika ne poštuju.

Nije li to pomalo utopijski?

- Za sadašnju Hrvatsku to je utopija, ali nije u, primjerice, Finskoj ili Švedskoj, gdje postoji povjerenje u javnu upravu i pravosuđe. Kod nas godinama postoji negativna selekcija, ljudi koji su vrijedni, dobri i pametni su šutjeli, a oni koji imaju privatne agende i interese su uvijek bili glasni i pri vrhu te imaju sve poluge moći.

Postajete li vi zapravo nova politička, liberalna platforma? Epidemija se smiruje, mjere relaksiraju, ali Glas poduzetnika ne.

- Od početka smo rekli da se ne želimo baviti politikom, a to što radimo je iznad stranačke pripadnosti. U udruzi sada ima više od deset i pol tisuća članova, od čega je 8300 mikro, malih i srednjih firmi te 2200 fizičkih osoba, a u Facebook grupi imamo 62 tisuće članova koji pripadaju raznim strankama.

“Vlada nema novca, to su novci poreznih obveznika.” “Dosta je bilo, gospodo.” “Vrijeme je za Hrvatsku 2.0 i da odhljebimo uhljebe.” Nisu li to zapravo vaše duboko političke poruke? Uz to, obilazite ministarstva, pišete političkim strankama…

- Jesu, ali zato što je politika ušla duboko u sve pore našega društva. Da su Vlada, Hrvatska udruga poslodavaca, HGK i drugi radili kako spada, naša udruga ne bi niti postojala. Ovoj državi sada ona očajnički treba. Mnogi mi kažu da u nama vide jedino svjetlo u ovoj državi. Osobno se nikad ne bih spuštao na razinu hrvatskog političara. Kao udruga imamo jako malo saveznika, mnogo je onih u čijem je interesu da stvari ostanu po starom.

Spremaju se izbori, a vi od političkih stranaka tražite da se obvežu da će provesti radikalne reforme u poreznoj politici, ukinuti parafiskalne namete, osigurati transparentnost javnih financija, smanjiti rashodovnu stranu proračuna, reformirati pravosuđe i redefinirati ulogu Državnog inspektorata. Je li vam tko odgovorio?

- Zasad su nam odgovorili HSLS, Domovinski pokret, Pametno, Fokus i Stranka s imenom i prezimenom. Oni nas podržavaju. Moguća su općenito četiri tipa reakcije. Podrška, odbijanje, ali i da nam pošalju dopis u kojem se neće obvezati nego napisati roman toka svijesti u kojem će reći da se oni za iste stvari zalažu već 30 godina. Takav dopis ćemo smatrati odgovorom ‘ne’, kao i ako nam ništa ne odgovore, što je četvrta opcija. Javno ćemo reći članovima koje političke opcije podržavaju naše zahtjeve i preporučiti im da prate što rade oni koji su ušli u Sabor.

Član ste stranke Pametno, bili ste na njihovoj listi 2016. godine. Imate li na ovim izborima ambicija?

- Nemam, ne planiram sudjelovati u ovim izborima kao kandidat. Sada sam angažiran kao izvršni direktor udruge Glas poduzetnika i time ću se baviti.

Kakav je vaš stav prema javnim uslugama? Kako ih financirati ako se smanje porezi i ukinu svi parafiskalni nameti? S druge strane, sada su poduzetnici tražili pomoć iz javnih izvora, što je također dio rupe u proračunu.

- Pomoć za privatni sektor u ožujku, travnju i svibnju iznosila je oko 6,5 milijardi kuna, a da to nije učinjeno, dvije trećine tih ljudi završilo bi na cesti i to bi onda državu stajalo daleko više. Rupa u proračunu je nastala zbog pada potrošnje, zbog PDV-a koji puni više od pola proračuna. Što se tiče parafiskalnih nameta, oni nisu porezi, to su razna druga davanja i mi se zalažemo da ih se ukine i da se u Hrvatskoj uvede anglosaksonski model, po kojem se država isključivo financira iz poreza. To bi bilo transparentnije trošenje javnog novca. Primarno tu mislim na njih četiri: PDV, porez na dohodak, na imovinu i na dobit. Što se tiče javnih i državnih službi, mi nikada nismo rekli da ljudi koji u njima rade trebaju imati manje plaće. Dapače, mislimo da trebaju imati veće plaće, ali treba smanjiti njihov broj i masu plaća. Tražimo i da se uvede ocjenjivanje kvalitete njihova rada, kao što je to u privatnom sektoru.

Javno ste se prepirali s Vilimom Ribičem, jednim od sindikalnih lidera, koji vas je prozvao da demonizirate rad 250 tisuća ljudi, onih u javnim i državnim službama.

- On priča svašta. Njegova ekonomska gledišta su socijalistička, a retoriku demoniziranja ne prihvaćam. Mi smo rekli da treba maknuti uhljebe, a za to isto su i mnogi ljudi koji rade u javnim i državnim službama. Imamo članove i iz njihovih redova. Njima su po političkoj liniji u raznim javnim institucijama i poduzećima dovedeni ‘uhljebi’ na vodeće pozicije. Kad bi se njih odrezalo, javna uprava bi bila manja i efikasnija.

A kako gledate na ulogu sindikata, postoje li oni u Hrvatskoj 2.0? U jednom ste intervjuu rekli da je model sindikalnog udruživanja kakav postoji u Hrvatskoj prevaziđen.

- Naravno da sindikati trebaju postojati, ali statistika kaže da im broj članova kontinuirano pada, a od oko 400 tisuća članova sindikata čak 69 posto je u javnim službama. Danas je deplasirano pozivati se na sindikalizam i uvjete kakvi su postojali u 19. stoljeću u Chicagu. U privatnom sektoru sindikati su zanemariv faktor.

Pa mislite li da je to u redu, to da su zanemarivi? Privatni poslodavci ponekad ne odobravaju sindikalno udruživanje.

- Ne znam za takve primjere. Zaposlenici u mikro, malim i srednjim tvrtkama, a oni čine 70 posto privatnog sektora, nisu u sindikatu jer se na drukčiji način bore za svoja prava. Poduzetnici i njihovi zaposlenici se sami moraju pobrinuti za sebe i međusobno su povezani. Kod nas su stalno tema pregovori sindikata javnih i državnih službi s Vladom, koji su korisnici državnog proračuna, a svi zajedno se glođu oko novca koji mi ostali uplaćujemo.

Da, pročitala sam da vi smatrate da su mali poduzetnik i njegov zaposlenik danas partneri, često kućni prijatelji. To za neke vjerojatno vrijedi, ali mislite li zaista da je to raširena praksa u Hrvatskoj?

- U mnogo firmi je tako. Mislite li da bi frizerka, vlasnica salona, koja ima zaposlenicu ili dvije s kojom je prošla sito i rešeto, nju samo tako otpustila? Nije to više klasični odnos kapitalista i radnika, među njima je razlika u tome da netko ima poduzetničkog duha pa je osnovao firmu ili obrt, a netko radije radi za plaću. Oni koji to ne razumiju su oni koji nikada nisu radili u takvim uvjetima, nisu to osjetili.

Dojam je da vas establišment uglavnom ignorira, a s komorama ste u lošim odnosima pa su vas njihovi čelnici nazvali i lovcima u mutnom. HUP je pak velika udruga koja je i socijalni partner Vlade u GSV-u. Gdje ste tu vi?

- Postojimo tek mjesec i pol, tako da ćemo vidjeti. No postoji već strah od naše udruge, a vidim ga u reakcijama čelnika komora i sindikata. U državnim institucijama su nas dosad primili svi od kojih smo to tražili jer s njima pokušavamo direktno rješavati probleme ili dati svoje prijedloge. Jedina osoba koja nas je odbila primiti je premijer Andrej Plenković. Svuda u svijetu, od SAD-a do Njemačke, postoje slične udruge i one su utjecajne, a rade upravo ovo što i mi - lobiraju i utječu na politiku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 07:13