MI SMO PRIRODA

Danas se obilježava Europski dan parkova, a prilika je to i da se ukaže na važnost podzemlja i našeg odnosa prema njemu

Ilustracija

 Ivana Nobilo/Cropix

Europski dan parkova prilika je da se iznova povežemo s prirodom, poručuju iz Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Europski dan parkova, pojasnili su, je dan proslave svih zaštićenih područja, a obilježava se svake godine 24. svibnja. Inicijativu je pokrenula organizacija Europarc Federation 1999. godine, kako bi se obilježilo prvo stoljeće od proglašenja prvih nacionalnih parkova u Europi (u Švedskoj 1909). Cilj ovog obilježavanja je ponovno povezivanje čovjeka s prirodom kroz podizanje svijesti o važnosti prirodnih vrijednosti u zaštićenim područjima.

Svake godine Europski dan parkova naglašava neku temu vezanu uz zaštićena područja. Ove godine tema je „Mi smo priroda: promisli, obnovi i ponovno poveži“.

- Što je čovjek bez prirode? Ona je dio našeg bića. O njoj ovisi naše mentalno i fizičko zdravlje, hrana koju proizvodimo, pitka voda, ali i zrak koji udišemo... I opet, znajući sve to, s prirodom ne njegujemo odnos koji je u ravnoteži. Kao rezultat toga, ne gubimo samo prirodna područja i njihovu bioraznolikost, već i osjećaj pripadnosti – ističu u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode.

Naglašavaju i kako su zaštićena područja idealni prostori za obnovu prirode, ali i naše povezanosti s njom. Proglašena su prvenstveno kako bismo očuvali prirodu i njezine usluge ekosustava, ali nam omogućuju i da se zaista osjećamo dijelom prirode. U nikad užurbanijoj svakodnevici to je svakako neprocjenjivo.

- Vrijeme je da na čas stanemo i promislimo, ali i obnovimo prirodu te se s njom opet povežemo! - poručuju.

U sklopu obilježavanja Europskog dana parkova, a u organizaciji Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s Javnom ustanovom „Park prirode Velebit“ te s Hrvatskom gorskom službom spašavanja, u Centru izvrsnosti Cerovačke špilje predstavljen je projekt „Učinkovitije upravljanje speleološkim objektima Republike Hrvatske kroz održavanje i nadogradnju sustava CroSpeleo kao dijela Informacijskog sustava zaštite prirode“.

Ovu priliku i Europski dan parkova iskoristili su i da podsjete na važnost podzemlja i našeg odnosa prema njemu. Oko polovine površine Hrvatske, pojasnili su, pokriveno je specifičnim nadzemnim i podzemnim oblicima krša. Podzemni sustavi rezervoar su čak 70 % zaliha pitke vode u Hrvatskoj. Osim toga, podzemni špiljski prostori pružaju ključno stanište za razne životinjske zajednice te čuvaju dokaze prošlog života, klime i geoloških procesa. U Hrvatskoj je trenutačno poznato oko 10.000 speleoloških objekata, no pretpostavka je da ih je mnogo više. Podzemna staništa izuzetno su osjetljiva, podzemne vode krških područja karakterizira vrlo mala do nikakva mogućnost samopročišćavanja, a pod pritiskom su brojnih ugroza, poput onečišćenja i klimatskih promjena. Mnoga zaštićena područja u Hrvatskoj diče se upravo raznolikošću krša i njegovog podzemlja.

Dodajmo kako Europski parlament u rezoluciji od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote, snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 % morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 % morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom.

Ujedno Parlament naglašava da se mora utvrditi jasna definicija stroge zaštite te ističe zaključke o bioraznolikosti od 16. listopada 2020. u kojima se naglašava da se u okviru strože zaštite mogu dozvoliti određene ljudske aktivnosti koje su usklađene s ciljevima očuvanja zaštićenog područja. Parlament smatra da ljudske aktivnosti usklađene s ciljevima zaštite ili koje čak pozitivno doprinose bioraznolikosti trebaju biti dopuštene u područjima pod strogom zaštitom te poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama razjasni koje se vrste ljudskih aktivnosti potencijalno mogu smatrati dopuštenima pod strogim statusom zaštite kada se prirodni procesi u osnovi ne remete i ako su u skladu s ekološkim zahtjevima tih područja, na temelju procjene svakog pojedinačnog slučaja koja se temelji na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:33