INICIJATIVA

Jedina iznimka u Hrvatskoj je rijeka Krupa, koja je krajem 2019. godine proglašena kulturnim krajolikom
Zaštićena rijeka Krupa
 The Nature Conservancy/Chip Caroon.

Inicijativa za trajnu zaštitu rijeka inspirirana je američkim zakonom Wild and Scenic Rivers Act, kojim se prepoznala zaštita određenih rijeka zbog njihovih krajobraznih, prirodnih, duhovnih, povijesnih, kulturnih, rekreativnih i drugih sličnih vrijednosti, kažu nam u organizacijama za zaštitu prirode, WWF Adrija i TNC (The Nature Conservancy), koje u suradnji s lokalnim partnerima, zajednički rade na trajnoj zaštiti rijeka u Hrvatskoj i u regiji.

Pojašnjavaju kako hrvatsko zakonodavstvo kroz različite zakone pruža mogućnosti koje bi se mogle smatrati nekim oblikom trajne zaštite, ali dosadašnja praksa nije prepoznavala rijeke kao područja koja je potrebno zaštititi te se njihova zaštita uvijek provodila u sklopu šire zaštite nekog prostora (npr. Park prirode Velebit).

No, u takvim slučajevima, kažu u WWF Adriji i TNC-u, obično nije posvećena dovoljna pažnja rijekama. Jedina iznimka u Hrvatskoj je rijeka Krupa, koja je krajem 2019. godine proglašena kulturnim krajolikom prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, što predstavlja prvi takav oblik zaštite u regiji te je veliki iskorak koji se može smatrati oblikom trajne zaštite rijeke. U regiji je slična situacija po pitanju zakonodavstva.

image
Rijeka Krupa
The Nature Conservancy/Chip Caroon

Zanimalo nas je koje su se sve dobrobiti pokazale za očuvanje rijeke Krupe otkad je proglašena prirodnim krajolikom.

-Krupa je zaštićena od kraja 2019. godine, od strane Ministarstva kulture, proglašena je kulturnim dobrom u kategoriji Kulturnog krajobraza što znači da jednako štiti i prirodne i kulturne karakteristike kanjona i same rijeke Krupe, jer su oni u jednom krajoliku neodvojivi. Dakle, jednako su zaštićene sedrene barijere, kao i Kudin most jer oni međusobno čine cjelinu koja je izgradila ovaj krajobraz rijeke Krupe. Na Krupi je prije koju godinu bila planirana gradnja malih hidroelektrana, ovom odlukom su se sve te ideje anulirale jer je zabranjena ikakva gradnja u kanjonu – izjavila je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.

Trajnom zaštitom rijeka u ove dvije organizacije za zaštitu prirode žele staviti naglasak na rijeke zbog svih njihovih vrijednosti te pokrenuti specifične oblike zaštite gdje se rijeke i slatkovodna staništa prepoznaju kao područja vrijedna zaštite, kao što je to dosad slučaj s područjima kopna ili mora.

Tako WWF Adria i TNC, u suradnji s lokalnim partnerima rade aktivno na trajnoj zaštiti rijeka u regiji: Kupa i Zrmanja (Hrvatska), Ćehotina (Crna Gora), Veliki Rzav (Srbija), te rijeke Orlja, Cvrcka, Buna i Bunica (BiH).

Kazuju nam kako su u Crnoj Gori, u suradnji s Općinom Pljevlja, udrugom "Da zaživi selo", organizacijom Eco-team i lokalnim stanovništvom već započeli istraživanja koja bi mogla dovesti do zaštite gornjeg toka Ćehotine.

Ističu i kako trajna zaštita rijeka predstavlja i priliku za razvoj dosad manje razvijenih područja te prepoznavanje njihovih razvojnih potencijala, a posebno u kontekstu zaštite prirodnih resursa, izvora pitke vode, očuvanja divljih vrsta te proširenje ponude prirodnog i kulturnog naslijeđa kao i mogućnosti za razvojem održivog turizma koji je usmjeren i ka zaštiti prirode.

image
Rijeka Mrežnica
The Nature Conservancy/Chip Caroon

S obzirom na sve prijetnje kojima su izložene rijeke u Hrvatskoj i regiji, od vađenja pijeska i šljunka direktno iz riječnih korita, zastarjelih praksi upravljanja vodama te razvoj hidroenergetskih objekata i brana, u WWF Adriji i TNC-u smatraju kako su potrebni odlučniji koraci u osiguravanju njihove zaštite te je potrebno prepoznati potrebu za specifičnom zaštitom rijeka od iznimnih vrijednosti. Ovo je posebno bitno, naglašavaju, jer je u Europi izuzetno malo rijeka slobodnog toka, a Hrvatska i naša regija ih još uvijek imaju. Time je, ističu, ova inicijativa i prilika za očuvanje poslijednjih europskih rijeka slobodnog toka.

U prilog njihovim naporima zacijelo ide i Strategija EU-a o bioraznolikosti do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote, koju je Europski parlament usvojio 9. lipnja ove godine, a koja je temeljni dio Europskog zelenog plana.

image
Zrmanja-Krupa
The Nature Conservancy/Chip Caroon

U rezoluciji Europskog parlamenta navedeno je kako Parlament snažno ističe važnost potpune integracije ciljeva EU-a za obnovu prirode u druge povezane politike i strategije; ponavlja poziv da se utvrde obvezujući ciljevi za obnovu šuma, uključujući povećanje i obnovu povezanosti šuma; traži da se u plan za obnovu prirode uključi vraćanje najmanje 25.000 km rijeka u prirodno stanje vodotoka u EU-u i to uklanjanjem prepreka i obnovom poplavnih područja.

- Svakako, Strategija o bioraznolikosti do 2030. ide u prilog našim naporima, jer traži da se poveća površina zaštićenih područja, a naročito tu stavljamo naglasak na slatkovodne ekosustave kao što su rijeke jer su one manje prepoznate kao bitne za zaštitu.

Činjenica je da su vodeni ekosustavi najugroženiji, populacije vezanih vrsta su u snažnom padu (za 84 posto od 1970.) pa je itekako nužno napraviti dodatne napore da se ovaj trend uspori i preokrene - istaknula je Dragana Mileusnić iz TNC-a govoreći o tome hoće li donošenje Strategije EU o bioraznolikosti do 2030. ubrzati donošenje odluka o trajnoj zaštiti rijeka.

Na kraju, kažu nam kako je trajna zaštita rijeka bitna komponenta zajedničke suradnje WWF Adrije i organizacije TNC te je prepoznata i kao strateška odrednica njihovog rada.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 15:01