Rijeka Slunjčica je zbog svoje krajobrazne vrijednosti zaštićena još 1964. godine u kategoriji značajnog krajobraza u kojem se isprepliću moć rijeke i djelovanje čovjeka posebno u središnjem dijelu Slunja, gdje se vidi moć sedrenih barijera i vodenice u Rastokama. Kako bi se ova prirodna ljepota stavila u fokus suvremenog čovjeka (Od 2013.g. područje Slunjčice je dio ekološke mreže Natura 2000.), Javna ustanova NATURAVIVA Karlovačke županije, u suradnji s Turističkom zajednicom grada Slunja i Gradom Slunjem predstavlja prekrasan program ‘‘Udahnite ljepotu Slunjčice‘‘ kojem je cilj potaknuti suvremene obitelji na jedinstven doživljaj, Slunjčica teče, a vi uživate u prekrasnoj šetnici upoznajući bioraznolikost ovog kraja.
Ova turistička ruta sastoji se od nekoliko elemenata a traje nešto više od sat vremena. Sve počinje ispred Istraživačke stanice Javne ustanove NATURA VIVA gdje će vas dočekati čuvar prirode i upoznati s općim informacijama ove turističke rute. Na nogama vam trebaju biti tenisice, a na tijelu slojevita odjeća kako biste u potpunosti uživali. Tijekom ove ture koja, kako smo spomenuli traje nešto više od sat vremena, cilj je hodati obalom rijeke Slunjčice jasno definiranom stazom kroz koju se otkrivaju četiri elementa: priroda, reljef, povijest i povezanost čovjeka i prirode. Tijekom ove šetnje čuti ćete sve o ovoj posebnoj rijeci, njenim stanovnicima, ali povijesnim elementima koji su obilježili ovaj kraj. Bude li sreće vidjeti ćete buđenje šišmiša, vidru koja vas pozdravlja iz vode, jednu od rijetkih orhideja koja raste samo ovdje, leptira močvarnu riđu…
U nastavku donosimo četiri elementa ove turističke rute, koju smo prošli u društvu više stručne suradnice Javne ustanove NATURA VIVA Martine Petrak koja nas je u isto vrijeme i oduševila i opustila i izbrusila nam znanje. Kako biste doživjeli isto, ne zaboravite rezervirati svoj termin za šetnju OVDJE
Vođene šetnje kreću od travnja 2023.g. redovno, a do tada se možete uz najavu Javnoj ustanovi NATURA VIVA pridružiti na ovoj edukativnoj ruti uz rijeku Slunjčicu. Do tada pratite novosti vezane uz šetnje na web stranicama JU NATURA VIVA.
„PRIRODA NIJE MJESTO ZA POSJET, PRIRODA JE DOM.“ Gary Snyder
Slunjčica izvire u blizini sela Slušnica smještenom oko 5 km južno od Slunja. Predstavlja tipičnu kršku rijeku koja u svom toku tvori složenu dolinu obilježenu jakim krškim ulaznim izvorom, kanjonom, sedrenim slapištem te ušćem u rijeku Koranu. Nastavak je rijeke Ličke Jesenice koji ponire kod istoimenog sela u podnožju Male Kapele. U njenom toku osobito se ističu Rastoke, slapište koje zajedno sa starim i arhitektonskim karakterističnim mlinovima predstavlja jedinstvenu prirodnu i kulturno-povijesnu cjelinu. Najatraktivniji dio značajnog krajobraza predstavljaju brojna slapišta na sedrenim barijerama u Rastokama gdje Slunjčica vrlo strmo ulijeva u nešto nižu Koranu. Značajni krajobraz Slunjčica obiluje zaštićenim vrstama i staništima kojih je definirano čak 10- od površinsko kopnene vode i močvarna staništa, krških špilja i jama pa sve do raznolikih šuma i travnjaka (tu ćete pronaći zajednicu gospina vlaska, brdske livade na karbonatnom tlu, hrastove i grabove šume.) Što se tiče raznolikosti biljaka, do sada su na Slunjčici zabilježene 124 vrste zeljastih biljaka od čega je 14 strogo zaštićeno. Na travnjacima uz Slunjčicu nalazi se 4 strogo zaštićene vrste orhideja, dok je za vodena staništa najznačajnija vrsta puzavi celer.
MOĆANOV MOST - ZELENI KRŠ KROZ VRIJEME
Prostor Slunjčice sastavljen je od karbonatnih stijena, vapnenaca i dolomita. Najstarije stijene su dolomiti i vapnenci iz trijasa nastale prije približno 220 milijuna godina. Središnji dio kanjona sastavljen je od vapnenca i dolomita jurske starosti, nastale prije oko 160 milijuna godina, dok su najmlađe stijene iz doba krede zastupljene u gornjem dijelu toka Slunjčice. Na terenima građenim od topljivih sedimentnih stijena karbonatnog tipa, vapnenaca i dolomita, razvija se krš, a značajni krajobraz Slunjčica pripada području zelenog krša. Stijene koje izgrađuju takva područja pretežno su prekrivene vegetacijom - šumama i gorskim livadama. Najčešće krške oblike koje nalazimo u području Slunjčice su ponikve raznih oblika i veličina te špilje kao podzemni krški oblici. Slunjčica je zapravo nastavak najmanje dvaju vodotoka koji poniru u kršu – jedan je rijeka Lička Jasenica koji ponire 14 km daleko u zaleđu, a drugi potok Rakovica koji ponire 12 km južno od izvora. Ta se dva vodotoka spajaju negdje u podzemlju i zajedno izviru kao vrelo Slunjčice, 5 km južno od grada Slunja, na 240 metara nadmorske visine. Izvor Slunjčice je tipično krško vrelo, značajnoga kapaciteta ili - kako se kaže - velike izdašnosti. Temperatura izvora je 9-10 stupnjeva, a do ušća u Koranu Slunjčica se zagrije tek nekoliko stupnjeva pa je tako ljeti, u najsušnijem i najtoplijem razdoblju, izmjerena temperatura od 13 stupnjeva. Razlog je tome upravo velika dužina podzemnog toka, gdje voda nakon poniranja poprima stalnu temperaturu podzemlja, a ona u ovom našem krškom području iznosi 8-10 stupnjeva. Budući da je vrlo protočna, jednostavno se ne stigne zagrijati u svom kratkom toku do ušća u Koranu. Rijeka Slunjčica ima nekoliko vrulja koje na površini izgledaju kao voda koja vrije.
STARI GRAD - PUTOVIMA FRANKOPANA
Srednjovjekovni grad Slunj prvi puta se spominje u pisanim dokumentima 1390. godine. Građen je za prvobitno stambenu namjenu feudalnih gospodara knezova Krčkih Frankopana, kao sedmerokutna građevina, unutar koje je postojala palača i vjerojatno pomoćne prostorije. Strateški povoljna pozicija na strmoj, stjenovitoj stijeni koju sa tri strane opasuje rijeka Slunjčica, iskorištena je kao bitan dio obrambenog sustava u 16. stoljeću, kada se zbog opasnosti od Turaka, grad dodatno utvrđuje sa istočne strane vanjskim prstenom obrambenih zidova s polukulama i zaštitnom grabom.
Početkom 15. stoljeća prvi puta se spominje slunjsko naselje na suprotnoj obali Slunjčice, otprilike na današnjem prostoru Trga Zrinskih i Frankopana. Njegovu najstariju jezgru čini duhovno središte - franjevački samostan sa crkvom, vjerojatno na mjestu današnje župne crkve, te niz civilnih građevina okupljenih oko trga i opasanih zidom se južne i zapadne, nezaštićene strane. Obrambeno ziđe srednjovjekovnog naselja nije sačuvano. Iako razdijeljeni dubokim kanjonom, te prometno povezani tek mostom preko rijeke Slunjčice, feudalni grad Slunj i slunjsko naselje činili su jedinstven povijesni, strateški i funkcionalni životni prostor sve do kraja 16. stoljeća, kada je naselje napadom Turaka potpuno razrušeno.
Slunjsko naselje se obnavlja početkom 18. stoljeća nakon utvrđivanja čvrste granice prema Turskom carstvu, a početkom 19. stoljeća uz gradnju prometnica i mostova, počinje urbanistički rast izvan utvrđenog prostora. Naselje se transformira iz vojnog naselja u kotarsko središte, a građevine na ljevkastom trgu postaju sjecište trgovačkog, obrtničkog, javnog i duhovnog života. Urbanistički značaj ovaj prostor gubi početkom 20. stoljeća kada se težište administrativnih i komunalnih funkcija naselja premješta prema jugozapadu na prostor današnjeg Trga dr. Franje Tuđmana, a glavna ulica postaje današnja prometnica prema Plitvicama. Dok slušate o povijesti ovog kraja, u zapuštenim i tajnim prostorima žive šišmiši, najmanji leteći sisavci. Oni povremeno ulaze u podzemlje zbog sklanjanja od nepovoljnih vanjskih uvjeta, hibernacije, razmnožavanja i odgajanja mladih.. U Hrvatskoj ih je zabilježeno 35 vrsta i svi su strogo zaštićeni. U području Slunjčice nalazimo 6 vrsta: dugokrilni pršnjak, sivi dugoušan, sugonogi šišmiš, velikouhi šišmiš, južni potkovnjak, širokouhi mračnjak.
NADSTREŠNICA UZ SLUNJČICU - TAJNI STANOVNICI DIVLJINE
U području Slunjčice osim šišmiša obitava još zaštićenih i ugroženih vrsta životinja. Vezano uz vodena i priobalna staništa od sisavaca je najznačajnija vidra. Od ptica su na području Slunjčice najugroženiji vodenkos te gorska pastirica i bijela pastirica, a od riba potočna pastrva i lipljen. Od slatkovodnih rakova u zaštićenom dijelu Korane zabilježen je riječni rak, a u pritokama Slunjčice stanovništvo nailazi na potočnog raka. Uz rijeku Slunjčicu nalazimo 4 vrste orhideje koje su strogo zaštićene i ugrožene: pčelina kokica, kožasti kaćun, trozubi kaćun i medeni kaćun. Osim orhideja, značajna biljna vrsta vezana za vodena staništa je puzavi celer koji nastanjuje hladne brze vodotokove krških rijeka i tvori „podvodne jastuke“ te je ujedno i Natura vrsta koji se nalazi na EU Direktivi o staništima. Puzavi celer zabilježen je na svega 10 lokaliteta u Hrvatskoj, a to su pored rijeke Slunjčice, Lička Jasenica, Bistrica, Dretulja, Vrnjika, Otuča kod Gračaca, potok Rudnica, Gacko polje, NP Plitvička jezera i potok kod sela Dabar. Postoje pojedinačni nalazi na području rijeke Mrežnice. Populacija puzavog celera je na rijeci Slunjčici veća od 15% u odnosu na prisutnost iste vrste u cijelog Hrvatskoj. Raste u plitkim vodama sa sporim tokom, voli otvorena, sunčana staništa, ali može rasti u sjeni ili među obalnom vegetacijom. Lutra lutra je jedina vrsta vidre koja živi u Europi. Živi u rijekama, jezerima, močvarama, uz ribnjake i na ušćima rijeka. Veći dio vremena provode u vodi. Iako primarno koriste slatkovodna staništa, mogu se naći i na morskim obalama. Vidre su grabežljivci koji se nalaze na vrhu hranidbene piramide te su stoga osjetljive na razna onečišćenja vode i odličan su biološki pokazatelj kvalitete vode. Hrane se ribama, rakovima i vodozemcima, a plijen joj mogu biti i sitni sisavci i ptice. Ugrožava ju uznemiravanje, osobito kad ima mlade. S obzirom na svoj način života, vidra ima najgušće krzno od svih životinja. A kojim ćete još životinjama čuti na ovoj turističkoj ruti? U Slunjčici žive i rube- nalazimo potočnu pastrvu, lipljenu i peša te potočnog raka.
TOK RIJEKE SLUNJČICE DOVEST ĆE VAS U RASTOKE!
Temeljni fenomen krških rijeka pa tako i rijeke Slunjčice, a posebno Rastoka su sedrene barijere. Sedra je izrazito porozan vapnenac nastao na slapovima jezera, rijeka i na izvorima izlučivanjem kalcita po mahovinama i vodenom bilju posebno u područjima prskanja vode. Sedra se postepeno taloži u sve debljem sloju, oblikujući veće ili manje barijere. U nastanku sedre sudjeluju brojni fizikalno – kemijski i biotički čimbenici. Krške rijeke kao što je i Slunjčica predstavljaju otopinu kalcijeva karbonata jer protječu kroz vapnenački teren. Dok voda teče u tankim slojevima preko barijera, dolazi do taloženja karbonata iz vode.
Kad dođete u Rastoke, vaš izlet se nastavlja. Prođite cijelu šetnicu, vidite kako su se povezali čovjek i priroda, a onda, kad završite s hodanjem, sjednite u bistro Kum pogled čiji interijer oduševljava na prvi pogled. Unutrašnjost ovog kultnog bistroa djelomično je oblikovala i velika prirodna stijena zaštićena tek prozirnim staklom, a kad sjednete na drvene klupe, omamiti će vas miris pizze pečene u krušnoj peći. Iako je riječ o običnom jelu, pizza u Kumu je posebna po mnogočemu. Tijesto je napravljeno od domaćeg brašna kojeg su samljeli mlinovi Rastoka, a za nadjev se koriste namirnice lokalnih proizvođača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....