VIOLONČELISTICA ISKRENO

ANA RUCNER VODI SAMOTNJAČKI ŽIVOT Nisam zaljubljena. Ljubav se, nažalost, ne režira, ona se dogodi. Odlazim na duhovne obnove, pomažu mi duši i srcu

Vratila se iz Kine, tržišta na kojem je danas sluša 150 milijuna ljudi, a na koje se probila mukotrpnim radom i zahvaljujući pomoći sportske menadžerice Mire Poljo. Za Studio govori o ljubavi, ljubomori, vjeri i emocijama koje joj se događaju tijekom svakog nastupa
 Božo Radić / CROPIX

Violončelistica koja publiku oduševljava osebujnim izvedbama djela eminentnih autora nedavno se vratila iz Kine, u koju će se ponovno vratiti već za nekoliko dana. Danas će reći da je ta egzotična zemlja postala njezin drugi dom. A sve je počelo sasvim slučajno, još 2010. kada je prvi put posjetila Kinu i bez ijednog poznanstva i ičije pomoći počela tražiti kontakte koji bi joj otvorili vrata tog golemog tržišta.

- Bila sam nevjerojatno uporna, sjedila za kompjutorom i probijala se malo-pomalo. Naravno da je tu bio presudan i faktor sreće. U jednom periodu puno mi je pomogla sportska menadžerica Mira Poljo, koja mi je u jednom trenutku otvorila vrata Istoka, no kada je preminula, ponovno sam kretala ispočetka - počinje priču Ana Rucner koja je danas tamo neprikosnovena zvijezda, a vrhunac njezina posjeta svakako je bio nastup na Global Gala Festivalu, čiji je program u novogodišnjoj noći pratilo 150 milijuna ljudi.

- Moram priznati da danas, nakon deset godina mukotrpnog rada, imam isprepletenu mrežu kontakata, da imam ozbiljan ugovor s tamošnjim menadžerima koji investiraju u mene, te su se obvezali raditi turneje. Svakako, za to je zaslužan i moj menadžer i prijatelj Nikola Mujdžić Reščić koji je uvijek uz mene.

Anu nije proslavilo samo violončelo, početkom godine dobila je poziv da održi motivacijski govor na svjetski poznatom događanju TEDxCEIBS u Šangaju gdje je pozornicu djelila s brojnim svjetskim facama, poput, primjerice bivšega francuskog premijera Dominiquea de Villepina.

- Kinezi iznimno drže do edukacije, master class u školskim dvoranama koje su veličine zagrebačkog HNK. Ispunjena sam time i volim takav vid nastupa. Jednako tako me ispunio i nastup na 21. Shangai International Arts festivalu gdje sam prvi put nastupala s bendom. Osobno, to je neka nova dimenzija u mom životu, okupila sam sjajne muzičare oko sebe: na bubnjevima Marko Duvnjak, gitara Miro Gugić, na klavijaturama Dominik Lučić.

Vlado joj je velika podrška

Usporedo s koncertima poznata glazbenica uskoro će promovirati i dva CD-a naziva Croatian Heritage u suradnji sa Croatia Recordsom na kojima će se naći glazba sa spotovima u kojima promovira ljepote Hrvatske - kaže Ana koja živi za glazbu, ali itekako je svjesna i svoje najbitnije uloge u životu, a to je ona majke.

- Prije svega ja sam mama - kaže glazbenica koja ima veliku podršku u svom bivšem suprugu Vladi Kalemberu kada je u pitanju briga oko sina Dariana.

- Kada sam spriječena obvezama vezanima uz karijeru, putovanjima, Vlado je uvijek tu, na dispoziciji. Imamo uistinu dobar odnos. Ja se nekako, kada je riječ o Darianu, posebno veselim prosincu, kada smo posvećeni našim malim radostima - odlasku na skijanje ili jahanju. Održavamo jedan prijateljski odnos, no s druge strane imam autoritet nad njim koji ne želim narušiti.

Upravo zbog njega isprekidano odlazim na putovanja, ne izbivam dugo iz Zagreba jer vrlo sam svjesna koliko sam mu u ovim godinama potrebna. Tu su i moji roditelji, no kako su još uvijek radno vrlo aktivni, ne želim ih opterećivati dodatnim obvezama.

Za svirke

Violončelo svira punih tri desetljeća, a još od svoje petnaeste sama je sebe uvjerila da ga mora svirati na drugačiji način.

- Odmalena sam slušala mamu kako svira, bila mi je svojevrsni idol. I kada sam ga prvi put uzela u ruke, znala sam da ću ga jednog dana svirati. Puno vježbam, a za vrijeme školovanja to je bilo manijakalno. Danas održavam formu kao u sportu, prije nastupa sam u karanteni. Uglavnom, nisam tremašica - priča nam Ana Rucner.

Otkrivajući svoje najdublje emocije koje proživljava dok svira pred publikom, reći će, apsolutno je fokusirana u neku unutarnju sebe.

- Moje misli upadaju u neke životne situacije, patnju, dramu. Vrlo sam slikovita tada, a pritom i vizualiziram ljude u publici, pratim njihove emocije pa ako je ona i kriva, zna me to sputati. Puna sam samopouzdanja i bila bih presretna da sam samo deset posto tako samouvjerena u životu. Uvjerena sam da je to neki Božji dar.

Vrlo je kritična sama prema sebi, kaže, pa i kada pogriješi ton, nakon koncerta uslijedi “teška” analiza. U odličnoj je fizičkoj spremi, zbog violončela ima mišiće u rukama kao da odlazi u teretanu, a i živi zdravo.

- Vrlo malo jedem, a prije koncerta nikad. Unosim dosta proteina, bijeli kruh ne jedem nikada, a jelovnik mi je baziran na mesu, povrću i voću. Volim i kavu, i puno ih tijekom dana popijem.

I dok se privatno najbolje osjeća u sportskoj odjeći, na sceni je, kaže, dijametralno suprotna. Ana pazi na publiku, a idealnu osobu za stajling našla je u stilistu Ivanu Friščiću, dok je za kinesko tržište sređuje Juraj Zigman.

Usporedbe

Privatno nije zaljubljena, a nakon razvoda još uvijek nije pronašla srodnu dušu. I time nije opterećena.

- Doma vodim samotnjački život. I tako mi odgovara, jednostavno sam se navikla. Katkad pomislim da bi bilo dobro imati nekoga pored sebe, no to se mora dogoditi, ljubav ne mogu izrežirati. Televiziju gotovo da i ne gledam, a ono što mogu istaknuti jest da je vjera duboko usađena u mene. Odlazim i na duhovne obnove, pomažu mi duši i srcu. Volim ljude i brzo opraštam.

Volim biti sama sa sobom, u svom svijetu, paše mi gluha tišina. Veseli me sjesti u auto, otići na Pag gdje imam apartman, šetati, svirati, bez ikoga. Nemam pogled na ljubav, u mislima sam s molitvom i ne mogu shvatiti kad ljudi osuđuju, komentiraju, bave se drugima - iskrena je Ana.

Svjesna je da je ljubomora dio glazbene scene i smeta je tuđa potreba za usporedbama.

- Smatram da za svakoga ima mjesta pod glazbenim nebom. Nikada tuđi uspjeh nisam gledala kroz konkurenciju. Nikada mi nije smetao tuđi uspjeh, ali me itekako zna pogoditi neuspjeh. Ako me pitate o suradnjama, ponosna sam na svoje glazbeno iskustvo s Joseom Carrerasom, a simpatična mi je bila prije nekoliko godina suradnja s Bosancima na Eurosongu. U svojim počecima imala sam čast nastupiti s Oliverom u zagrebačkoj Tvornici, a poseban gušt mi je i suradnja s Alenom Hržicom koji se posvetio duhovnoj glazbi.

Dodaje, svi glazbenici moraju biti svjesni da se bave javnim poslom jer glazba šalje poruku, odgaja neke nove generacije.

- Nikome ne sudim, no svi mi moramo biti svjesni da smo pod povećalom. I odijevanje može biti seksepilno i zanimljivo drugima, a ne znači to da moram na bini biti polugola ili gola - za kraj glasno razmišlja Ana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:53