Petra Meštrić liječnica je sa zagrebačkom adresom koja je prirasla srcima javnosti kad je sudjelovala u RTL-ovu showu „Brak na prvu”. Iako tamo nije pronašla ljubav s Darijem s kojim su je stručnjaci spojili, Petra je nastavila svoje kreiranje sadržaja na društvenim mrežama, a i pronašla je ljubav o kojoj nam je otkrila detalje. Osim toga, ostvarila si je i san da bude voditeljica i pokrenula je novi projekt „Minute bijele kute”. S Petrom smo razgovarali o „Braku na prvu”, što misli o ovogodišnjim kandidatima, ali i o ljubavnom i poslovnom životu.
Publika vas je zapamtila iz showa "Brak na prvu", a čini nam se da vam je popularnost još i veća nakon završetka emisije. Što biste rekli, koja je najveća razlika što se tiče života Petre Meštrić prije i života nakon "Braka na prvu"?
Ja bih nekako rekla da me publika prvi puta ozbiljnije zamijetila u „Braku na prvu” iako sam i prije imala aktivne profile na društvenim mrežama, bavila se njima i imala medijske istupe. Cijeli sam život težila tom nekom javnijem životu. Taj „Brak na prvu” je bio prekretnica. Ja bih samo rekla da sam bila u pravom trenutku na pravom mjestu. I jednostavno, kad je krenuo taj cijeli val s „Brakom na prvu”, meni je to godilo, svidjelo mi se i nastavila sam u tom smjeru. Razlika prije i poslije „Braka na prvu” je u tom nekom eksponiranju, ali ja sam ista osoba bila i prije i nakon. Sad mi je pao teret s leđa da više ne moram neki projekt raditi da to bude zapaženo, dok sad više nekako spontano radim na ostvarenjima svojih projekata jer već u startu imam neku bolju pozadinu, zaleđe, nego što sam imala prije. Iako nisam ostvarila taj svoj neki početni cilj u „Braku na prvu” – naći nekog partnera sličnog meni koji bi se volio baviti društvenim mrežama, da mi nešto zajedno kreiramo. Ali, eto, možda je bolje ispalo ovako kako je ispalo na kraju.
Brak u showu nije završio ljubavlju, pa kako je sad na tom planu? Imate li dečka?
To je sad jedna novost. Ja sam u vezi nekih tri tjedna, to je sad dosta friško. Zanimljivo, očito mi nije suđeno imati kreatora sadržaja na društvenim mrežama jer moj trenutni partner ne voli se eksponirati na njima, on je osoba koja ne želi nikakav oblik medijske pažnje za sebe. S druge strane, mene u potpunosti podržava u istom. Iako, odgovara mi apsolutno po svakom kriteriju koji sam zamislila. Da sam ga izmišljala i sama kreirala, ne bi ispao bolji, da pokucamo u drvo. Tako da, nažalost, kreiranje zajedničkog sadržaja ne možemo ostvariti, ali sve ostalo je ostvareno, pa ćemo to nekako preživjeti.
Kakvog ste partnera vi sebi željeli i je li vaš trenutni partner takav?
Meni je jako bitno da me podržava u mojim željama, ciljevima i ambicijama, da me ne ograničava, da me je spreman saslušati i razumjeti, da bude pun podrške. On puno energije, volje i truda ulaže u mene da ja budem sretna i ispunjena u potpunosti. On je dosta pametan, sposoban. Kad želim savjet i mišljenje, pitam njega. Dosta je dominantan. Baš pravi muškarac.
Prilaze li vam muškarci nakon showa više ili manje? Jesu li hrabriji uživo ili online?
Ostalo je negdje isto. Iako sad uletavaju s onim foricama: ‘Vidjeli smo kako ovaj vaš iz showa nije bio najbolji. Ja sam potpuna suprotnost njemu. Bi li mogli na kavu?‘. Puno su hrabriji preko društvenih mreža, uživo rijetko koji. Ja sam oduvijek više cijenila kad mi netko priđe uživo nego na društvenim mrežama. Moj trenutni partner nema ni jednu društvenu mrežu, nije uopće aktivan na njima. Uvijek sam više cijenila taj neki kontakt uživo. Na društvenim mrežama velika je vjerojatnost da neću vidjeti i da neću ozbiljno shvatiti nečiji upad. A zapravo iza toga može biti kvalitetan muškarac. Rekla bih da je jednaka količina prilaženja, samo možda malo na drugačiji način. Malo su se ti muškarci isfiltrirali kad sam ja javno istupila i rekla što tražim od muškarca i kakvog želim, što su neke poželjne karakteristike za mene kod muškarca, pa je onda dosta muškaraca vjerojatno shvatilo da nismo kompatibilni.
Je li vam onda i sadašnji partner prišao uživo?
Nije mi prišao uživo. Upoznali smo se preko zajedničke prijateljice koja je bila bliža prijateljica njemu nego meni. Ona je tu kumovala tom susretu. Ugovorila nam je spoj. Baš je prepoznala ono što ja tražim, ono što on traži i ona je zaključila da smo mi idealni jedno za drugo i za sad se nije prevarila (smijeh).
Pratite li trenutno aktivnu sezonu „Braka na prvu”?
Pratim i gledam, ali ne gledam pozorno, već naknadno na internetu i kad radim nešto, gledam djelomice. Rekla bih da je jako zanimljiva, aktivna i dinamična sezona. Mi smo bili puno nekako mirniji, gledali jedni na druge... Ove sezone su baš jaki karakteri koji teško idu zajedno i bude tu dosta konflikta.
Moglo bi se reći da ste vi s Darijem prolazili sličnu situaciju kao i Ana sada s Alenom. Kad ih gledate na ekranu, prođe li vam kroz glavu neki savjet koji biste joj dali? Kako gledate na te komentare o fizičkom izgledu, kako je vama bilo nositi se s tim?
Ne mogu u ovoj situaciji biti potpuno objektivna jer znam Alena. Alen je susjed od Hedvige, a ja sam jedna od najbližih njezinih prijateljica i upoznala sam Alena davno. Mogu reći da nisam u potpunosti objektivna, ali rekla bih da su tu bila prevelika očekivanja s obje strane. S istim očekivanjima smo ušli ja i Dario, također. Alen je imao očekivanja prema svojoj nekoj idealnoj partnerici koju si je on zamislio, koja bi s njim dijelila njegove interese i s kojom bi on mogao napredovati na svim područjima života, najviše možda u smjeru karijere i zajedničkog razvoja.
Dok je Ana više osoba koja je tražila mir, nekog partnera koji je više orijentiran na zajednicu, mirniji život. Tu je došlo do velikog neslaganja u očekivanjima, isto je bilo kod Darija i mene. Ja sam sve, samo ne klasična žena. Ja sam tražila nekog tko se voli eksponirati, tko će sa mnom kreirati neki sadržaj, više takvog partnera... Dok je Dario tražio neku klasičnu, konzervativniju ženu, koja je spremna na zajednički život i na djecu, na mirniji život, na stvaranje nekog potpunog drugačijeg života od života koji bih ja voljela kreirati sa svojim partnerom.
Isto to se dogodilo kod Alena i Ane, samo je razlika u tome što je Alen... Ja Darija nisam otpisala na prvu. Dat ću čovjeku priliku, u bilo kojem smislu. Dok je Alen, dosta onako na prvu malo, izreagirao kako je izreagirao. Naravno da u životu dobivamo odbijanja, svi mi dobivamo odbijanja na svim živim razinama. Odeš na razgovor za posao, nisi idealan kandidat. Ja nisam upala na fakultet koji sam htjela, nisam upala na glumu. U ljubavnim odnosima postoji mogućnost odbijanja.
Ja isto nisam svačiji tip. Ako nisam nekom osobno atraktivna, ne znači da nisam atraktivna, već samo nisam atraktivna toj osobi po nekim njegovim kriterijima. Netko drugi nije meni atraktivan, a možda je idealan partner za neku drugu osobu. To ništa ne govori o nama osobno, već govori da mi nismo ono što je druga osoba sebi zamislila.
Mislim da bi Ana trebala gledati neku širu sliku i da to što nije Alenov tip, ne znači da ona nije generalno lijepa, pametna i sposobna. Netko drugi će baš biti presretan da dobije Anu, a ne bi bio sretan da dobije, recimo, mene, i obratno. Mislim da bi se ona manje trebala fokusirati na mišljenje jedne osobe. Ja sam prešla preko toga što je Dario meni rekao, njegovog mišljenja u afektu, i preko ljutnje zbog njegovih vlastitih neispunjenih očekivanja i frustracija.
Budući da poznajete Alena privatno, je li vam on favorit ove sezone?
Iskreno, ja ne bih voljela da sam u ovoj sezoni. Alen je vrlo mlad muškarac za moj neki pojam. Super je kao kolega, prijatelj, ali nije moj tip muškarca. Meni je pažnju naviše privukao možda Tiago, vedar je i veseo, najbliži je onome s kime bi se dalo raditi i zabavljati, kreirati sadržaj. Vrckast je, zabavan, ima fore i smije se. Mislim da ne shvaća stvari preozbiljno. A zapravo ni ja u tom trenutku ne bih shvaćala tu cijelu situaciju preozbiljno, pa mislim da bi s njim nekako najlakše išlo. Što se tiče ostalih muškaraca, većina njih su fizički zgodni muškarci. Tiago lijepo funkcionira s Tinom zajedno, nadam se da će unatoč trzavicama, koje imaju jer su oboje vrlo temperamentni, uspjeti to izgurati do kraja. S druge strane, Mura i Marko lijepo izgledaju zajedno, ali to je sasvim drugi tip veze od onog što bih si ja zamislila i tražila, ali mislim da su si baš kliknuli na tom nekom polju.
Žao mi je za Filipa i Tamaru, koliko god oni smatrali da su nespojivi, drago mi je da su si bar prijateljski uspjeli ostati dobri. Baš mislim da dobro funkcioniraju na toj prijateljskoj razini. Na kraju krajeva prijateljstvo može, a i ne mora biti baza za neki daljnji odnos. Žao mi je recimo Nikoline i Antuna koji nisu ostvarili svoj puni potencijal i dali šansu jedno drugom.
S kojim ste se predrasudama najviše susretali i koje ste predrasude o sebi ‘srušili‘ nakon sudjelovanja u showu?
Rekla bih da je moj nekako najveći problem i mana to što se obožavam šaliti i što ponekad u toj šali znam pretjerati i što to ponekad zna graničiti s dobrim ukusom. Ako netko na mene krene, ja tu volim potpaliti vatru. Davno sam čitala neke članke o reakcijama na tuđe ponašanje. Sam taj intenzitet kritičkih reakcija prema nekom tuđem ponašanju koje možda nije najkonvencionalnije zapravo je na tragu tome da otkrivamo neke potrebe u sebi koje su negirane ili potisnute. Tako da volim ulaziti u rasprave s tim ljudima jer time pokušavam neku činjenicu koje se ja držim sama sebi opovrgnuti ili potvrditi.
Ja za sebe ne bih rekla da sam nešto posebno lijepa ni posebno pametna. Ja sam osoba koja se trudi izvući najbolje iz sebe i situacije u kojoj sam. Jako sam ambiciozna. Nisam previše orijentirana prema obiteljskom mirnom životu, nego sam sto posto orijentirana prema karijeri - prema društvenim mrežama i profesionalnoj karijeri u medicini i drugim interesima.
Naravno da ima predrasuda svakakvih svugdje. Ili ćemo se boriti s time, probati ljudima nešto dokazati, pa nekima uspijemo, a nekima ne, ili ćemo jednostavno naučiti živjeti s time i reći okej. Ja volim reći ‘ne plaća mi račune, ne hrani me, ne tanka mi auto‘. Mišljenje na kraju krajeva nije relevantno. Najčešće ti ljudi koji misle da si ti nešto postigao na ovaj ili onaj način, tebi je nešto poklonjeno, najčešće nisu u poslu u kojem sam ja i ne znaju o nekim tim stvarima. Ako netko može reći ‘ti si kupio diplomu‘, ti si onda vrlo daleko od nekog normalnog obrazovanja ako misliš da se u 21. stoljeću na državnom hrvatskom sveučilištu može kupiti diploma.
Smeta li vam što mediji o vama pišu kao o "lijepoj doktorici", "najzgodnijoj doktorici"?
Ja bih rekla da me "lijepa" nimalo ne smeta, to mi godi, svaki kompliment godi. Ovo "najzgodnija" ne smeta, ali ne bih se takvom nazvala. Ima prekrasnih doktorica, s kojima sam studirala, iz bolnica, iz mog doma zdravlja, ima lijepih žena u drugim zanimanjima... Nekako to uspoređivanje "najljepša", "najzgodnija", "najpametnija", ti superlativi, to mi baš i nije nešto što bih ja koristila u svom opisu nečega. Lijepa i atraktivna mi imponira. Ja nisam osoba kojoj smeta da bude okarakterizirana na fizičkom izgledu. Svaka pohvala na bilo kojoj razini je dobro došla. Bilo da mi netko kaže da sam zgodna, atraktivna ili da dobro kuham, usput ne kuham, ili da dobro vozim auto, to bih rekla da vozim.
Diplomirali ste i sad radite u školskoj medicini. Kako sada izgleda jedan vaš uobičajeni dan?
Radim smjenski, po osam sati, ujutro ili popodne. Kad ujutro radim, radim od 7 do 15. Kad radim popodne, radim od 13 do 21. Moj posao počinje u ponedjeljak popodne, odnosno, u ponedjeljak sam druga smjena, a u petak sam prva smjena, tako da imam, rekla bih, tri dana za sebe vikendom. Tako da i kad odradim svoju smjenu osam sati, potpuno sam slobodna. Dosta malo vremena provodim kod kuće. Ne kuham baš redovito, a ako kuham, radim neka skroz jednostavna jela. Svaki svoj slobodni trenutak trošim na smišljanje, kreiranje sadržaja za društvene mreže, za neke daljnje planove u budućnosti, za obrazovanje i edukacije, upisala sam postdiplomski i idem na sve žive kongrese koje vidim i idem na evente. Sve što vidim da je meni zanimljivo, ja odem. Ovako u četiri zida kreiram sadržaj sama ili sa svojim kolegama ili sa svojim nekim prijateljicama, poznanicama.
U školskoj medicini se bavimo djecom od njihovog polaska u školu, znači nekih 6, 7 godina, pa do kraja srednje škole, nekih 19 godina. Mi konkretno nemamo fakultete, a neke druge ustanove imaju. Radimo sistematske preglede za peti razred i osmi razred, cijepljenja, edukacije... Sad radimo upise prvašića od idućeg tjedna, bit će nam dosta naporno. Moramo sve buduće prvašiće pregledati, procijepiti i biti sigurni da su oni zdravi.
Lijepo mi je zaista, ne znam je li ovo radno mjesto na kojem bih ostala cijeli život, ali definitivno mi trenutno odgovara i voljela bih još neko izvjesno vrijeme ostati ovdje.
Urednica ste i voditeljica nove emisije "Minute bijele kute" na OTV-u, što nam možete reći o tom projektu?
Ja ne skrivam činjenicu da je moj životni san, još od pete godine života, biti na televiziji. Sanjala sam da ću biti glumica, voditeljica, ali evo, život me odveo u drugom smjeru. S medicinskom karijerom sam zadovoljna, lijepo mi je raditi u ordinaciji i u obiteljskoj praksi mi je bilo predivno, sad u školskoj mi je isto jako dobro.
Ali ta neka moja vječna želja da budem na televiziji i da budem voditeljica, to je čučalo u meni i ostalo neispunjeno. Nisam obiteljski tip, pa sam orijentirana na karijeru i smatram da bih uz svoje obaveze mogla gurati te dvije karijere.
Sa svojim kolegama sam osnovala jedan blog, portal o zdravlju Lux Vitalis. Pišemo članke, surađujemo s brendovima i drugim influencerima. Nadam se da ćemo širiti tu zajednicu i da će prerasti u podcast. Nije samo vezano za medicinu, već za lifestyle. Imamo kolegice koje se bave fitnessom, kuhanjem i svašta nešto. To je moj prvi projekt.
Došao je i projekt „Minute bijele kute”. Ne skrivam da sam odrasla gledajući doktora Oza. Ono što on u globalu predstavlja je nešto što bih ja voljela postići. Raditi u obiteljskoj ili školskoj medicini, pa vikendima ili poslije posla imati svoju zdravstvenu emisiju u kojoj ću obraditi neke teme koje su aktualne, pozvati goste, na zanimljiv i jednostavan način prezentirati kompliciranije zdravstvene teme. Educirati ljude i navesti ih na razmišljanje i potaknuti da naprave preventivne preglede.
Otvorila mi se prilika s OTV-om da imam svoju emisiju u kojoj sam urednica i voditeljica. Ja sam to dosad držala u tajnosti, jučer je i moja mama saznala da to postoji. Osoba sam koja ne voli previše unaprijed pričati o nekim planovima. Meni je to u startu bilo teško – kako ću ja to izvesti... Nisam htjela puno o tome pričati, jučer je bila prva emisija. Bilo je tu treme, grešaka, svega, nadam se da ću to ispraviti u narednim emisijama.
Emisija će ići na OTV-u svakog utorka u 21 sat i trajat će 25 minuta. Teme će biti isključivo medicinske i zdravstvene, gosti će biti liječnici, teme će biti za široke mase i fokusirani smo na srednju prema starijoj dobi. Sad smo konkretno imali mrenu i glaukom jer je prva gošća bila moja draga kolegica i prijateljica doktorica, specijalistica oftalmologije. Ja s gostima diskutiram 10-15 pitanja za koja smatram da su relevantna za temu, jednostavna i lako shvatljiva prosječnom gledatelju koji nije nešto medicinski izučen. Imamo telefonske pozive. Meni je jako važna komunikacija, kako i s mojim pratiteljima na društvenim mrežama, tako i s gledateljima. Želim da nešto nauče i nešto pitaju, da nešto ponesu sa sobom. Mogu postaviti neko pitanje za koje mislim da bi zanimalo mog pacijenta, a još je bolje kad gledatelj nazove i konkretno pita i bude glas zajednice u vezi onoga što generalno ljude zanima, a što se ja ne bih sjetila pitati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....