Dodjela nagrada Zlatni Studio kao da ne traje samo osam godina. Priredba ostavlja dojam dulje tradicije, moguće i zbog aure koju nosi Studio, posljednji preživjeli tjednik nekadašnje kuće Vjesnik. Pišem ovu kolumnu točno deset godina, a sve mi se čini, dok listam prastare naslovnice TV Studija, da sam u redakciju tek pristigao...
Kad je posrijedi prijenos, razveselila me minimalna izvještačenost voditelja, pogotovo glumac Igor Kovač u ulozi slabog protagonista, koji stoički podnosi ocjenu suvoditeljice, Jelene Glišić, da on sam baš i ne skuplja nagrade, ako ih već i dijeli.
Možda dojam tradicionalne, solidne priredbe, a opet ne starmale, prije svega diktira glazbeni talent Ante Gele, njegov izbor brojeva, i usto izvanredan orkestar. Formula za pobjednike također je pobjednička. Žiri nominira, a publika odlučuje. Tako se, evo, još nije dogodilo da koja nagrada bude sporna. Još je isključen onaj naš tipičan "ključ" da treba svima dati ponešto. Koliko li je samo Zlatnih Studija osvojio Zoran Šprajc prije nego što je ove godine bio tek uzvanik? Tako su i sada dvije nagrade odnijeli Marko Purišić i Zrinka Cvitešić. Njezin govor o manjku ženskih uloga u domaćem filmu nije bio ugodan. Jako lijep iskaz. Još je važno i to što ni jedan dobitnik nije govorio reda radi, a možda, kad je televizija posrijedi, što nije bilo nakaradnih ženskih oprava i prekratkih muških sakoa, ako su već neki dobitnici ipak izašli na pozornicu kao da ih je voda donijela.
Prijenos iz zagrebačke Laube bio je bolji od očekivanja, rekao bih, osobito dinamika prostora, cigleni zidovi i svjetleće kulise Dragutina Broza, tople, dinamične, ali ne i agresivne, oku ugodne, kao i dramaturgija prijenosa s devet kamera, režija Marija Vidosavljevića. Ono što je uvijek rubno jesu skečevi. Njih se najviše treba plašiti. Ovdje su posvema uspjeli. Prije svega zato što su već prethodno mnogo puta isprobani. Glumice Gloria Dubelj i Iva Šimić Šakoronja imaju milijune pregleda na društvenim mrežama. Najčešće glume dubrovačke mlade gospođe koje poput ona dva starca u "Muppet Showu", Statlera i Waldorfa, komentiraju ljude oko sebe. One su karikature s dušom, snobovi odnosno snobice par excellence, lukave, uvijek ne baš bistre, bezazleno, a opet otrovno umišljene malograđanke, a ovdje specijalne gošće koje kasne na priredbu. Još ti ljubičasti oskudni kostimi i čizme - bolje nije moglo.
Novi fosili i jedna velika posveta Rajku Dujmiću za kraj uz glas Nine Badrić. Neka vremena, eto, prolaze, a neka nova dolaze, primjerice klinci koji su nastupili i koji će isto trajati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....