Prijatelji i kolege, ali i ljudi koji su Alfija Kabilja poznavali samo kroz njegovu glazbu, opraštaju se od velikog umjetnika koji je preminuo u 90. godini. Svojom je glazbom dotaknuo svakoga u Hrvatskoj - teško je vjerovati da u Lijepoj našoj postoji ijedan čovjek koji nije čuo nešto iz Kabiljova opusa - bilo u kazalištu kroz mjuzikle poput legendarne "Jalta, Jalta", kroz po mnogima najljepšu domoljubnu pjesmu "Tvoja zemlja" ili kroz neki šlager. Ili filmsku glazbu. Kabiljo je surađivao sa svim bitnim imenima hrvatske glazbe, s našim glazbenim veterankama i veteranima, koji redom govore o njegovoj dobroti, golemom talentu, svestranosti, sportskom duhu i šarmu.
- Jako mi je teško jer je Alfi bio jedan od mojih najbližih prijatelja - rekao je Miro Ungar, potresen viješću o smrti Alfija Kabilja. - Bili smo prijatelji iz djetinjstva. U stvari, naše su mame po Zagrebu gurale kolica u kojima smo bili Alfi i ja. On je imao dvije godine, a ja šest mjeseci.
Obojica su, prisjetio se, oduvijek uživali u sportu i rado se natjecali.
- Sjećam se i našeg prvog zajedničkog skijanja, s nekih 10 godina, bili smo u Kranjskoj Gori. Dosta smo se družili cijeli život, a sve do prije nekoliko godina redovito smo zajedno igrali tenis. Napisao je nekoliko lijepih pjesama za mene. S pjesmom "Nek‘ traje koliko traje", nastupali smo i u Izraelu. I divnu pjesmu "To su bili dani meda i vina" - rekao je Ungar. Družili su se i tijekom godina u Parizu, u francuskoj metropoli u kojoj je Ungar proveo devet godina, a Kabiljo dvije.
- On je napisao i finalnu pjesmu za moj kabaret "Esprit de Paris", pjesmu "Paris, Paris" i darovao mi je - dodao je pjevač koji je posljednjih dana često razgovarao sa skladateljevim sinom Ilanom i živio u nadi da će se njegov prijatelj oporaviti. Nažalost, to se nije dogodilo.
Zbog gubitka velikog prijatelja i kolege tuguje i Radojka Šverko. Ona je godinama surađivala s Alfijem Kabiljom. Zajedno su proputovali svijet i osvojili mnoštvo priznanja i nagrada na festivalima.
- To se ne da usporediti ni s kim, bili smo jedinstveni. Nije nas ‘delegirala‘ naša zemlja kao neke svoje predstavnike, nego smo nastupali na poziv iz tih stranih zemalja. Od Rija de Janeira i Tokija do Seula i Los Angelesa - prisjetila se Radojka Šverko koja je s Kabiljom počela surađivati zapravo slučajno.
- Bila je zamjena Tatjani Gross s kojom je već imao u detalje razrađen put za Kanarske otoke, međutim ona se razboljela i u roku od 24 sata morao je naći drugu izvođačicu koja će otpjevati njegovu pjesmu. O tome kako su tekli telefonski razgovori mogla bih pričati satima, no da skratim: bila sam tamo kao zamjena i postigli smo uspjeh i nastavili dalje. I moram reći da mene i gospodina Kabilja nikad nitko u našoj zemlji nije dočekivao, iako smo nosili trofeje, pridonosili ugledu svoje zemlje, bili uvijek fini, pristojni i na nivou. I danas, kada se osvrnem, ponosna sam na tragove koje smo ostavili - rekla je Šverko, tužna zbog gubitka kolege, prijatelja i suradnika.
- Ostaju lijepe uspomene. I ostaje nam zahvalnost za sve njegove doprinose zadovoljstvu i sreći mnogih ljudi koji uživaju u njegovoj glazbi - dodala je.
Lijepe uspomene na suradnju i druženje s Alfijem Kabiljom ima i još jedna naša glazbena diva, Zdenka Kovačiček. Pokušava suzdržati suze dok govori o neizmjernom gubitku za hrvatsku glazbu i hrvatsku kulturu.
- On je bio veliki intelektualac, iznimno obrazovan, netko tko je unosio posebnu, visoku razinu kvalitete u sve što radi. Ne znam tko nam je više ostao poput njega - rekla je Kovačiček.
- Uvijek se sjetim kada sam bila u Los Angelesu, a on me posvuda vodio sa sobom i kako su se prema njemu tamo odnosili, bio je zvijezda, svi su ga poznavali, poštivali kao skladatelja. Da je htio, mogao je živjeti tamo, ali bio je jako vezan za Zagreb. I bio je vrhunski profesionalac. Ja sam ga zamolila jednom da mi napiše neku pjesmu, a on je odmah izvukao note za pjesmu "Život je pozornica", "Life is a Stage".
Viđala je skladatelja često u kazalištu "Komedija".
- Bio je na svakoj premijeri. I u poznim godinama bio je iznimno aktivan, fizički, igrao je tenis, bio u formi, a i profesionalno je uvijek bio u top-formi. Fascinantno je koliko je bio svestran, pisao je sve, od zabavne glazbe do ozbiljne i mjuzikla koje je obožavao - rekla je i dodala kako joj je jednom prilikom rekao da ima barem deset mjuzikla spremnih za uprizorenje.
- Ja se toplo nadam da će ti mjuzikli jednoga dana biti postavljeni i da će publika uživati u njima - zaključila je.
Tereza Kesovija, pak, teško se miri s odlaskom još jednog bliskog suradnika i prijatelja.
- Bio je, prije svega, divan čovjek. Predivan, bio je čisto sunce. Ne sjećam se kada sam ga vidjela ljutog ili namrgođenog - rekla je Tereza. Ispričala je kako je njezin sin Alan imao poseban nadimak za Alfija Kabilja. Zvao ga je Viavia.
- Živjeli smo tada u Parizu i Alan se uvijek jako razveselio kada bi ga vidio. I do danas je ostao taj nadimak. Svaki put kad bismo se čuli ili slučajno sreli dogovarali smo se za neki ručak, večeru, ali, nažalost, nije se dogodila - naglasila je Tereza i dodala je da je sigurna kako skladatelj neće biti zaboravljen.
- Ima tako golem opus, toliko je toga napravio važnoga i lijepoga. A na kraju krajeva, da je samo "Jaltu" napravio, i to bi bilo dovoljno da njegovo ime ostane poznato i još jako dugo nakon što svih nas koji smo tu danas ne bude bilo.
Redatelj Krešimir Dolenčić je 2010. godine u riječkom HNK ‘Ivan Zajc‘ režirao jedinu Kabiljovu operu, komičnu operu Cassanova u Istri". Naravno, o Kabilju je znao mnogo, a otkrio nam je kako se sjeća kada je prvi put čuo pjesmu "Tvoja zemlja", kada ju je Vice Vukov 1971. godine izveo na Zagrebačkom festivalu. Iako je Dolenčić tada još bio malen dječak, sjeća se osjećaja da je čuo nešto sjajno i veliko.
- Bio je takav kompozitor da ste već nako nekoliko taktova znali da je on autor neke pjesme, nekog djela. Napravio je toliko toga, fantastičnih skladbi, aranžmana, glazbe... A k tome, bio je pravi intelektualac, veliki ljubitelj kazališta, znalac, a opet jako, jako skroman čovjek - rekao je Dolenčić koji je uživao radeći s Kabiljom na njegovoj operi/opereti, ali i u druženjima kroz godine.
- Nema se tu puno pričati. "Jalta, Jalta", zasigurno spada među 20 najboljih mjuzikla u svijetu. To je prava rijetkost da imate iz nekog mjuzikla deset pravih hitova. Alfi zaslužuje poseban status sa skladateljima poput Zajca, Gotovca, s Runjićem i sve počasti zbog doprinosima našoj kulturi - kazao je redatelj.
Od velikog skladatelja mnogi su se oprostili i na društvenim mrežama.
"To je jedan od onih dana kad uvidiš da i legende odlaze... Dragi Alfi, neizmjerno ti hvala na privilegiji što sam bio mali kamenčić mozaika tvojeg golemog glazbenog opusa! Snivaj spokojno na nekoj ‘zelenoj livadi‘, livadi iz sna", napisao je Đani Stipaničev iz "Komedije", kazališni tenor-bariton, zvijezda hrvatskog mjuzikla i Griša iz mjuzikla "Jalta, Jalta".
Njegova kolegica Renata Sabljak također je objavila dirljivu poruku:
"Dragi maestro! Neka život naš nije san! Putujte sretno i neka Vas čuvaju gore... Hvala Vam za svaku riječ i notu, hvala za razgovore... Hvala što imam tu čast biti Vaša Nina Filipovna od 2010. godine, hvala što ste ostavili blago hrvatskoj kulturi i svijetu, hvala..."
Komentari
0