Pedeset i šest godina cijeli je život. A kada je riječ o životu grupe uz čije pjesme desetljećima slavimo, zabavljamo se, tugujemo, ljubimo i opraštamo se od dragih ljudi, logično je da se na svečanoj dodjeli Zlatnog Studija, najveće medijske nagrade u Hrvatskoj, baš njoj dodijeli nagrada koju zaslužuje - ona za životno djelo. Ekipa Zlatnog Studija jednoglasno se složila da Novi fosili, grupa čije pjesme pjevaju i vole ljudi svih generacija, i kompozitor Rajko Dujmić moraju dobiti tu nagradu i to u trenutku kada su Novi fosili na veličanstvenom koncertu krajem prošle godine u Areni Zagreb odlučili odsvirati - kraj.
- Od scene smo se odlučili oprostiti na pozornici kako bismo na najljepši mogući način zahvalili našoj publici. Dugo smo slagali listu skladbi koje smo željeli izvesti na tom nastupu jer smo znali da će baš svatko u publici imati ‘svoju‘ pjesmu Novih fosila koju je te večeri poželio čuti. Izveli smo ‘Kako je dobro vidjeti te opet‘, ‘Milena‘, ‘Najdraže moje‘, ‘Šuti moj dječače plavi‘, ‘Da te ne volim‘... I onda, kada smo odlazili sa scene, bili smo svjesni da će sve te lijepe pjesme trajati i nakon ovog, zadnjeg koncerta. Jer u nove ćemo godine i dalje ulaziti uz pjesme Novih fosila, na Maksimiru će se i dalje pjevati ‘Košulja plava‘... Možda ćemo i mi zapjevati negdje u publici, ali na sceni više ne. Mislimo da svi mi preostali u bendu već imamo dosta godina i da se trebamo povući dostojanstveno, na koncertu na kojem smo posljednji puta zapjevali s našom publikom - rekla je Sanja Doležal koja se tada, kad je zadnji put sišla s pozornice, rasplakala.
Što joj je u tom trenutku sve prolazilo glavom, dodala je, ne zna ni sada točno opisati. Sjetila se i te 1983. godine kada je u grupu kao 20-godišnjakinja došla na mjesto Đurđice Barlović, sjetila se i nastupa benda na Eurosongu (1987. predstavljali su nas u Belgiji pjesmom ‘Ja sam za ples‘ te osvojili sjajno četvrto mjesto), i svog supruga Nenada Šarića, i Slobodana Momčilovića Moke, i Rajka Dujmića, i Đurđice Barlović...
PROČITAJTE VIŠE Sve tajne Zlatnog Studija: Milijuni pregleda za jednu pjesmu, rekorderi s televizije i govor od jedne riječi
- Prerano su otišli.... Svi. Mi smo uvijek bili kao jedna mala glazbena obitelj i teško je nakon toliko godina bilo okrenuti se na pozornici i ponovno se sjetiti kako više nema nekoga tko je toliko vremena stajao uz tebe na bini. Kod nas to nije bila fraza, mi smo uistinu dijelili dobro i zlo, radost i tugu. Ali sretna sam jer su svi oni dio čarobne priče o Novim fosilima u kojoj je baš svatko ostavio svoj trag - dodala je Sanja.
A ta čarobna priča počela je u Zagrebu prije 56 godina.
- Točno se sjećam kako smo Moka (pokojni Slobodan Momčilović) i ja stajali u centru Zagreba ispred kultne slastičarnice ‘Junferica‘, gdje su se prije pola stoljeća godina skupljali glazbenici, pa je tu slastičarnicu Aki Rahimovski prozvao hramom glazbe... Uglavnom, mi smo tamo stajali, pijuckali kavicu i smišljali ime benda, a kako smo već onda bili stari (ja sam imao 27, a Moka 28 godina), odlučili smo se nazvati fosili. S nama u društvu bio je i Arsen Dedić, koji je rekao da dodamo novi kako bi se raja poslije pitala, kad vidi ime grupe, tko su sad ovi - prisjetio se Marinko Colnago.
- Bend smo osnovali 1969. godine, na Mokinu inicijativu. Dotad smo bili prateći sastav koji je svirao najčešće s Ivicom Šerfezijem i Ljupkom Dimitrovskom. Moka me, dobro pamtim, nazvao u dubrovački hotel gdje sam te 1969. godine svirao nakon što sam se vratio s višemjesečne svirke u Švicarskoj u kojoj sam nastupao s Kennedy boysima. Pitao me hoćemo li osnovati bend, a ja sam razmišljao cijele dvije sekunde prije nego što sam mu dao potvrdan odgovor - dodao je Marinko i naglasio da su Novi fosili prvi veći uspjeh zabilježili 1970. godine pjesmom ‘Kad naš brod plovi‘.
S vremenom bendu su se priključili Vladimir Kočiš Zec i Rajko Dujmić. Sredinom sedamdesetih doživljavaju velike uspjehe kad u bend dolazi pokojna Đurđica Barlović: 1976. objavljuju pjesmu ‘Diridonda‘, a dvije godine kasnije album ‘Da te ne volim‘ na kojem su pjesme ‘Lastavice mala‘, ‘Kaži mi mama‘, ‘Sanjaj me‘... Postali su mega popularni u Jugoslaviji, što ne znači da su se od svog posla ikad obogatili, naglasio je Marinko.
- U cijeloj zemlji nije bilo čovjeka koji nije znao barem jednu našu pjesmu, no mi zbog toga nismo živjeli kao bogatuni. Zarađivali smo pristojno, u rangu inženjera ili liječnika, no o vilama s bazenima mogli smo, kao i ostali naši vršnjaci, samo sanjati - rekao je Marinko i sjetio se da je malo nedostajalo da Zec niti ne uđe u bend.
- Točno je. Moka i Marinko pozvali su me u ‘Junfericu‘ i ponudili mi da postanem gitarist i pjevač u njihovu bendu. Ja sam njihovu ponudu glatko odbio jer su slovili kao ‘kuruzni bend‘. Užas, ljiga... Imali su hit ‘Sjedi, Ćiro, navrh grane‘, u vrijeme kada sam ja svirao rock and roll i koketirao s jazzom. Rekao sam im ne, a oni su me pogledali i rekli: ‘Koji si ti kreten!‘ Jer oni su već tada imali mnogo više gaža od mene, svirali su dva-tri puta tjedno, pratili su Ljupku Dimitrovsku, Ivicu Šerfezija... Bili su u pravu, pa sam im se tjedan dana kasnije javio i rekao da ipak stižem u bend - sjetio se Zec.
Sanja je u Nove fosile došla kao klinka.
- Imala sam 20 godina, pjevala sam u Prvoj ljubavi i niti sanjala nisam koju će pozornost privući moj dolazak u Nove fosile. Tim više što dečkima baš i nije u početku bilo drago što ja stižem na mjesto Đurđice. Pitali su se kaj će ta mala tu sad izvoditi. A ja sam, kao za peh, na našem prvom koncertu, koji je bio 18. listopada 1983. u Mariboru, zabrljala. Dotukla me trema. Dečki su svirali ‘Šuti, moj dječače plavi‘, a ja sam, nošena tremom, za to vrijeme pjevala ‘Tvoja košulja plava‘... - dodala je Sanja.
PROČITAJTE VIŠE Oproštajni nastup kultnog domaćeg benda: ‘Možda zapjevamo u publici, ali na sceni više ne. Trebamo se dostojanstveno povući‘
Grupa je na sceni opstala više od pola stoljeća. Kako im je to uspjelo, u čemu je tajna?
- Puno je to godina, ali je mnogo više predivnih pjesama... To je tajna benda, predivne pjesme, odreda evergreeni koje će živjeti i kad nas više ne bude. Rajko Dujmić kao autor glazbe i mnogi izvanredni tekstopisci, pjesnici razlog su trajanja grupe - objasnila je Sanja.
- U bendu nikada nije bilo izvolijevanja, prenemaganja i umišljenosti, mi smo samo pjevali i svirali, veselili se i smijali sa svojom publikom. Tako smo počeli, tako smo i završili - dodao je Zec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....