‘Jedna gospođa s Hvara mi se požalila bol, došli smo na Hitnu, ali su joj rekli da se sama snađe i traži prijevoz do KBC-a!‘

Kad dođu umirovljenički dani, glumac Kristijan Ugrina želi ih provoditi na Hvaru. Na svom komadiću polja saditi što god poželi, imati neke magarce, kokoši… Tamo se vidi, na moru, na onoj klimi, na svježem zraku. I vidi svoju djecu i unuke kako svaki odnosi po nekoliko litara maslinovog ulja. Didinog, tatinog… Osim mirnog života, dolje treba puno manje novca i neka barka, da ode u ribe koji put, otkrio je u velikom razgovoru za portal Mirovina.hr.

- Budem ljut kad vidim kolike su danas mirovine, ljudi su za njih pošteno radili cijeli radni vijek. O zdravstvenom sustavu da ne govorim. Opet, cijeli život rade, cijeli život ozbiljne novce uplaćuju u taj sustav, a kad dođu u godine i treba im medicinska pomoć, to je katastrofa - rekao je Kristijan Ugrina (49).

Dodaje kako bi svima život danas bio puno bolji da su umjesto u mirovinsko i zdravstveno taj novac mogli uplaćivati u neko ozbiljnije osiguravajuće društvo. Dvaput bi, kaže, zakašljali i liječili se u švicarskim Alpama. Toliko bi se novca nakupilo. Umjesto skrbi koju su apsolutno zaslužili, stariji ljudi danas mjesecima, godinama čekaju na pretrage.

- Obole od karcinoma pa čekaju u redu na neki CT... Jedna gospođa s Hvara žalila se da je baš boli, njezin muž me je nazvao i odvezao sam je na Hitnu u Jelsu. Tamo su nam rekli da im kola hitne pomoći više ne voze i da je sami moramo voziti u Split. Raspravljali smo se, no nije bilo druge pa smo je ipak sami vozili. Uspjeli smo isposlovati samo prijevoz Hitnom od trajekta do bolnice. Odveli su je ravno na operacijski stol. U zadnji čas smo došli. Toliko o našem zdravstvenom sustavu u koji je žena cijeli život uplaćivala ozbiljan novac - kazao je Ugrina u velikoj ispovijesti čiji ostatak možete pročitati na portalu Mirovina.hr.