PIŠE Klara Rožman
Ima tih dana u životu kad na sceni ostaviš i dušu, i srce, i slomljeni nožni prst, ali žiri Dore to ne prepozna. Srećom, tu je publika, koja je nepogrešivo i prije Dore shvatila da je "Južina" Luke Nižetića - pjesma koju je splitski glazbenik radio punim srcem, u koju je utkao svu svoju pozitivnu energiju i talent - megahit. Jer "Južinu" su i prije negoli je počela Dora - na kojoj je Luka ostvario lijepi plasman, ali nije uspio pobijediti - vrtjele sve radijske postaje: Lukina je pjesma među pet najemitiranijih već šest tjedana zaredom na HR Top 100, gdje je ovaj tjedan zauzela treće mjesto. Ovim rezultatom "Južina" ostaje najemitiranija pjesma s Dore i jedina skladba koja je ušla u Top 5 u tjednu prije samog održavanja te manifestacije. Doista, stihove "Nije kriva kriva srdela, ni riba što je slana, nije ni od vina rumena, što meni puca glava, nije kriva Doris..." pjevaju svi: i klinci, i njihovi roditelji, i bake, i djedovi, pa i sama Doris Dragović.
Posvećen glazbi
"Južina je opasnija od juga i treba je proglasit za elementarnu nepogodu! Zato ovo brzo pišem prije nego udre! Ajde, Luka u Europu i lipo im objasni što mi ovdje patimo", poručila je Doris Luki, koji upravo priprema svoj prvi kantautorski album.
- Je, okuražio sam se na to nekako spontano. Nakon dvadeset godina rada, u nekakvom nedostatku skladbi drugih autora, ponovo sa počeo više pisati. Prvo sam napravio ‘Manistru na pome‘, koja je onako dobro zabljesnula i ljudi su je zavoljeli na prvu. To me nagnalo da se prošlog ljeta u Komiži zatvorim i nastavim pisati, baviti se time. Dotad sam mislio da će mi ideje samo padati na pamet, ali je ispalo da sam krivo mislio jer dok se čovjek ne odluči da će sav biti u tome, posvećen tom poslu, dok mozak ne radi cijeli dan u tom smislu od jutra do mraka, ne bude ništa ili bude premalo. Onda sam prošlo ljeto proveo radeći, a u Komižu je potom došao i Marko Mihaljević, pa smo nas dvojica napravili demo snimke kojima smo jako zadovoljni - priča Luka i najavljuje da će na njegovu prvom kantautorskom albumu biti pjesme različitih glazbenih stilova.
- Ma bit će svega onog što je meni lijepo, onog što me veseli... Bit će skladbi nastalih pod utjecajem glazbe koju sam slušao u mladosti: od Gorana Bregovića, Daleke obale... Album će biti žanrovski raznolik, vrlo osoban i jako zabavan. Bit će to koktel, i to jedan šarolik koktel jer i privatno volim slušati različitu glazbu, pa onda takvu glazbu volim i pjevati. Nisam od onih koji će sami sebe ograničavati, a raznolikost mi daje slobodu, nekakav ‘drive‘. Ne volim uvijek jedno te isto, ni scenski ni glazbeno - kaže Luka, koji još nije odlučio kako će se album zvati.
Veliki nostalgičar
Gdje nalazi inspiraciju za pisanje pjesama, što ga najviše inspirira?
- Životne situacije. Ljudi. Komiža. Veliki sam nostalgičar, meni ne treba južina da postanem nostalgičan. Volim prošlost, stara vremena, volim se referirati na neke prošle lijepe trenutke. U nekim pjesmama na albumu spomenut će se i moj stari kvart, Mertojak - otkriva glazbenik, koji priznaje da jedva čeka ući u tonski studio i posvetiti se finiširanju skladbi čiji će zajednički nazivnik biti Mediteran.
- Ali taj Mediteran prezentirat ću na neku svoju foru. Mediteran mojem temperamentu najviše odgovara, ali okrenut ćemo ga malo na neku drugu bandu, pristupiti mu iz drugog kuta. Igrat ću se tradicijom i modernim, kako aranžmanski tako i produkcijski, ma jedva čekam - ističe Luka, koji je u glazbi odmalena.
- Rano sam počeo pisati, još kao klinac. Već kao školarac napisao sam i snimio nekoliko pjesama, među ostalim ‘Ludi grade‘, s kojom sam se prvi put pojavio na velikoj pozornici, na Melodijama hrvatskog Jadrana 2001. godine. Imao sam samo sedamnaest godina kada sam tog proljeća pokucao Zdenku Runjiću sa svojim pjesmama. Nakon što ih je preslušao, rekao je da će javiti. Ništa od toga, mislio sam. Ali nakon nekoliko dana zazvonio je telefon, a Zdenko Runjić mi je rekao: ‘Mali, barba Zdenko je, ‘Ludi grade‘ ti je ušla na Melodije‘ - prisjeća se Luka, čiji je cilj, kaže, oduvijek bio biti na pozornici. Boravak u tonskom studiju bio je dio tog puta, ali on je sebe vidio na sceni, kako nastupa pred ljudima.
- Nastup uživo moj je habitus, tu sam pravi ja - govori Splićanin, koji ne zna od koga je naslijedio ljubav i talent za glazbu.
- Svi u familiji vole glazbu, ali nitko se njome nije profesionalno bavio time. Meni je to nekako valjda bilo sudbinski. Moja najranija sjećanja sežu do trenutka u kojem ja dubim ispred MTV-ja i upijam ono što vidim i čujem. Michael Jackson bio je moja prva glazbena fascinacija - njegova energija, emocija i perfekcionizam oblikovali su moj odnos prema sceni. Vrlo rano sam shvatio da je glazba pravi odabir za mene - kaže Luka, koji se uz glazbu voli baviti fotografijom, ronjenjem na dah, kuhanjem, pa i ugostiteljstvom. U svojem restoranu Fabrika na Komiži priprema stvarno dobru hranu, a ljubav prema kuhanju naslijedio je od mame Tamare.
Prestrašeno dijete
- Volim sve što me čini sretnim. Uz sve ovo što smo nabrojali volim i kazalište, u kojem sam se nekoliko puta okušao, sa Senkom Bulić s kojom sam radio predstavu ‘Kako je Potjeh tražio istinu‘, a igrao sam i u predstavama ‘Mamma Mia‘ te ‘Aladin i čarobna svjetiljka‘. Volim sve izvedbene umjetnosti - naglašava Luka, koji je na Dori prvi put nastupio 2003. godine s pjesmom "Robot". Koliko se od tada promijenio?
- Mnogo. I kao izvođač, i kao glazbenik, i kao čovjek. Tada, s ‘Robotom‘, bio sam prestrašeno dijete, što se i vidi na snimci. S godinama sam postao samouvjereniji, a sada se osjećam najbolje, najsigurnije. Sada znam koje su moje mogućnosti, koji su moji limiti, znam što mogu i koliko mogu, pa se to na kraju nekako i vidi i prepoznaje - kaže Luka, koji od svih godišnjih doba najviše voli ljeto, koje ga asocira na Komižu.
- Ljeto obožavam, uostalom, ja sam ljetno dijete, rođen sam u srcu ljeta, 12. kolovoza. Ljeto mi je oduvijek predstavljalo najveću sreću na svijetu. Doživljavam ga na sve moguće lijepe načine, baš guštam u njemu, a posljednjih godina postajem tip za mirnija ljetna okruženja. I to što volim je baš tu na Komiži, koja je zadržala svoju autohtonost i mir, pa onda kažem da nisam ja izabrao Komižu, nego ona mene. To je moj drugi dom, čim počne proljeće, ja jedva čekam krenuti put pučine i ‘mojeg‘ otoka - kaže Luka, koji je sjajan kuhar i veliki gurman, ali, priznaje, pazi što unosi u organizam.
U showu Nove TV
- Ne volim pretjerivanje ni u čemu, pa tako ni u jelu, a ako ponekad pretjeram, spašava me to što volim i vježbanje. Bitan mi je balans u životu, pogotovo mentalno-fizički, u čemu mi posljednje tri godine pomaže ronjenje na dah, zahvaljujući kojem sam postao fokusiran, smiren... Volim ‘pobjeći‘ u dubine mora ili bazena. Ljubav prema ronjenju na dah dogodila se upravo iz te potrebe da katkad pobjegnem iz svoje glave. Iako, moglo bi se reći i da ronim kako bih se vratio u nju i posložim je. Ronjenje je vrlo specifično jer si sam u tišini, boriš se sa sobom i reagiraš na ono što ti je i kako ti je unutra. Zahvalan sam Mireli Kardašević, mojoj prijateljici i svjetskoj rekorderki, što me uvela u ovaj svijet. Toliko sam se dao u ronjenje da sam završio i na državnom prvenstvu (smijeh). Uz to, volim i jogu i meditaciju, a što se treninga tiče, bez toga više ne mogu, pa moj dan počinje fizičkom aktivnošću. To me čini zadovoljnim i ispunjenim - kaže Luka, kojeg ponovo gledamo u showu Nove TV "Tko to tamo pjeva" u ulozi panelista.
- Baš mi je drago što sam dio tog showa, koji su ljudi zavoljeli jer je sve veselo, zaigrano, duhovito. Mislim da je takav format ljudima baš falio. Svi ga gledaju nasmijano, nema grča. I to je ono što meni paše: smijeh, zafrkancija, pjevanje - kaže Luka.
Komentari