MARKO ŠIMIĆ

Obožavaju ga milijuni, živi u kvartu koji čuva policija, a prošle godine je skoro ostao bez svega: 'Bolesna žena me skoro uništila'

 
 CROPIX

Zovu ga Princ od Perzije, živi i radi u Indoneziji, ali se nalazimo u Zagrebu, na Jelačić placu u podne. Nikad ga nisam vidjela uživo, znam ga samo preko fotografija na Instagramu, gdje ga pratim. Ja i još točno 1,1 milijuna fanova diljem svijeta.

Odmjeravam ljude koji koračaju prema meni, a onda ga uočim. Teško ga je promašiti; u trenirci Dolce&Gabbana, tenisicama Guess s naočalama Ray Ban i SS9 šiltericom na glavi. Iz aviona se vidi da nije odavde.

Marko Šimić vjerojatno je najpoznatiji hrvatski nogometaš za kojeg možda niste čuli. U Hrvatskoj relativno nepoznat, ali taj golgeter Persije iz Jakarte u jugoistočnoj Aziji možda je i veća zvijezda od Luke Modrića. Ima svoju sportsku liniju po uzoru na CR7, njegova je SS9 i odnosi na njegov broj na dresu i nadimak Super Šimić.

U Hrvatskoj smo ga ulovili za kratkog posjeta tijekom blagdana. Sjedamo u kafić, naručuje kratku kavu i svježe cijeđeni sok od naranče..

U Indoneziji, koja je površinom veća 35 puta od Hrvatske, a brojem stanovnika čak 55 puta, Šimić je pravi celebrity. Mediji ga obožavaju, oglašivači ga obasipaju ponudama, a ulicama Jakarte, kaže, nikad ne šeće jer se ne može kretati od fanova koji žele selfie s njim. Sve je to gotovo prokockao prije godinu dana kad se našao na stranicama crne kronike brojnih svjetskih medija.

Uhićen na aerodromu

Šimića je uhitila australska savezna policija čim je avion na letu iz Balija sletio u zračnu luku u Sydneyju. Uhićen je zbog navodnog seksualnog uznemiravanja putnice na letu kojim je sa suigračima putovao na utakmicu.

- Ta je saga završila tako da su mi uzeli putovnicu na četiri mjeseca i onda su me na sudu oslobodili bez ikakvih optužbi, zato što nisam napravio ništa, nisam bio kriv. Riječ je bila o djevojci iz Indonezije koja je dobro znala tko sam ja. Klasični targeting koji je danas vrlo popularan. Čak dva mjeseca provodila se opsežna istraga. Pregledavali su se zapisi s kamera, pitali su sve putnike u avionu i sve stjuardese i nitko nije ništa rekao i nitko nije ništa vidio, jer nije ni imao što vidjeti. Pokraj mene su sjedila moja dva suigrača, ispred mene i iza mene također. Oni mene zapravo nisu imali zašto zadržati, ali sam se ja jadan izgubio, nisam odmah imao odvjetnika i uhvatili su me na foru. Djevojku su poslije ponovno zvali na ispitivanje i nekoliko je puta promijenila iskaz.

Na kraju su u policiji shvatili da je ona takve stvari već radila. Njezina je prijateljica bila silovana i ona se bojala da će i nju netko silovati u avionu. Kad su pogledali njezin zdravstveni kartoni, vidjeli su da je imala psihičkih problema. Sudac, ozbiljan i s iskustvom, pustio me kući. A ja sam se vratio u zadnji čas i nisam izgubio ugovor - kaže mi 31-godišnji nogometaš čiju trenutačnu vrijednost portal Transfermarkt procjenjuje na 550.000 eura. Daleko od toga da incident nije naštetio Šimićevu imidžu savršenog Princa od Perzije.

- Izgubio sam tri brenda, Allianz osiguranje, najpoznatiju kavu, za Indo food, a otkazivale su mi se i promidžbe koje radim preko Instagrama. Jednostavno, šest mjeseci se nitko više nije javljao. A i danas kad pregovaramo, brendovi se boje, tako da mi je puno naštetila, ali sve ću ja to preokrenuti. Ronalda, Neymara... Svi te iskorištavaju kad si poznat, misle da imaš novca i da će dobiti neku korist, novčanu ili pet minuta slave - priznaje Šimić kojem su četiri mjeseca bez putovnice u Sydneyju bila nevjerojatno teško razdoblje.

- Upoznao sam nakon dva mjeseca Hrvate koji su mi olakšali boravak i pomogli mi. Posvetio sam se treninzima i socijalizaciji, upoznao sam puno ljudi koji mi se sada javljaju i zovu me natrag - dodaje.

Krenuo iz Pakraca

U Zagreb, na Jarun gdje živi kad je ovdje, prije dva tjedna došao je provesti blagdane.

- U Pakracu sam se samo rodio, djetinjstvo sam proveo u Novom Vinodolskom, a živio sam i u Rijeci i u Zagrebu. No, od svih gradova nekako najviše Zagreb smatram svojim domom. To je grad u kojem planiram živjeti kad završim karijeru - otkriva. U Zagrebu su mu i roditelji Antun i Jasminka, a sestra Martina živi u Novom Vinodolskom.

Kad uhvati slobodno, radije otputuje na obližnji Bali, u Singapur ili Tajland... Indonezija je prekrasna, no Hrvatice su ipak ljepše od Indonežanki, uvjerava me Šimić koji trenutačno nije u vezi.

- Zapravo sam već prilično dugo sam. Vjerojatno će se i to jednom promijeniti, a i ne možeš to forsirati. Nemam vremena tamo tražiti curu, a i preferiram da cura bude s naših prostora. Tu sam još dva tjedna pa možda i nađem neku ženu - smije se. No, zainteresirane dame moraju znati da je Šimiću vjera iznimno važna pa je poželjno da i buduća partnerica bude vjernica.

- U Jakarti katoličkih crkava ima svuda i prekrasne su. Ako ne igram nedjeljom, obavezno idem na misu - dodaje. Tamošnje noćne klubove, pak, ne posjećuje, jer želi živjeti što je ispravnije moguće. Zabavio se na zimskom odmoru, ali i naradio, kaže, jer ima puno sastanaka i obaveza.

- Ljudi se jako interesiraju jer preko mene dopru do populacije od gotovo 300 milijuna ljudi, četvrte najveće zemlje na svijetu s golemom rastućom ekonomijom. Mogućnosti su ogromne, a ja stvarno imam potencijala tamo. Pametni ljudi koji imaju viziju žele surađivati sa mnom i otvoriti si vrata na tom tržištu. Upravo sam bio na sastanku u Ghetaldusu jer planiramo pokrenuti moju liniju naočala u Indoneziji - rekao je. Puno je posla, a Šimić tek sada sređuje svoj tim ljudi s kojima će surađivati na brendu jer više ne stigne sve sam. Perjanica brenda su kopačke, napravljene u tvornici koja je prije radila kopačke samo za Beckhama i Zidanea.

- Osam mjeseci smo dizajnirali te kopačke i evo, sada sam u njima zabio 35 golova - dodaje. Super Simic limited edition kopačke stoje 100 dolara, to je visoka cijena pa sada, da bi povećali prodaju, rade kopačke niže klase. Tako će treća klasa za 20 ili 30 dolara biti dostupna svima, kao i kape, trenirke, što god vam padne na pamet.

- Moj brend je već izgrađen, prepoznatljiv je u Indoneziji, a mislim da nisam iskoristio ni 10 posto svog potencijala jer jednostavno nemam vremena, intenzivno igram nogomet. Brend je zaživio i on može trajati i nakon moje igračke karijere. Indonezija je zemlja koja cijeni uspjeh. Kod nas to nije tako, kad si uspješan sve je super, no drugi dan te već gaze. No, Indonezija je iznimno nogometna zemlja. Recimo, čak će i ljudi koji nemaju novca za osobne potrebe kupiti skupu kartu da bi gledali svoju omiljenu momčad kako igra. Stadioni su uvijek dupkom puni, a nogometaši su heroji - uživio se Šimić.

Odbio Europu

Šimić je zaštitno lice Persije Jakarte, kluba s kojim je potpisao ugovor do 2023. godine (navijači su među 20 najbrojnijih na svijetu) iako je imao i druge unosne ponude, među kojima su bili i turski Fenerbahçe te nizozemski AZ Alkmaar.

- Od ove godine dionice kluba moći će se kupovati na burzi i zbog toga su morali stvoriti ikone, brend igrače, a ja sam jedan od njih, kao napadač koji zabija golove svakako sam u fokusu. Preko mene grade velike stvari. Glavno sam lice njihove franšize. Moje lice je svuda u Jakarti, nema tko me ne zna, od djece do bakica. To mi je najdraže, kad me bakice uhvate na aerodromu da se slikamo. Naši ljudi nekad odu na odmor na Bali i kad sjednu u taksi, pita ih taksist odakle su, pa kažu Hrvatska, Modrić, znate, a taksisti njima spominju moje ime - kaže i dodaje da se o njemu snima dokumentarac.

- Svi me zovu zbog priča i intervjua, ali to ne prihvaćam jer nemam vremena - kaže Šimić koji u Jakarti stanuje u elitnom resortu u kojem ima i bazen, luksuzne trgovine i restorane, park, fitness-dvorane...

- Resort ima posebno osiguranje, a izvan resorta me na svakom koraku zaustavljaju radi fotografiranja. Napadni su ljudi, ali su jako dragi. Iz kluba me mole da što više pristajem na molbe, jer ljudi doslovno umiru za taj klub. To je njima život ili smrt, oni toliko plaču, toliko se vesele, to je nevjerojatno. Kad klub izgubi kod nas, navijači su tužni, prazni i idu doma. Oni, pak, tamo stoje, plaču, pale, show - euforično govori pa me upućuje u najopasniji duel.

- Moja Persija Jakarta i Persib Bandung, to su vam najveći rivali, kao Dinamo i Hajduk, ali gore. Fajtovi su veliki. Kad mi igramo protiv njih, zabranjeno je protivničkim navijačima da dođu, a protivnička momčad dolazi u tenkovima na stadion zbog osiguranja - objašnjava Šimić. Jakarta je siguran grad, ali on ne izlazi zbog opsade fanova. Nikada ga nije razgledao, samo autom ode do crkve ili restorana.

- Vrlo sam striktan kad je riječ o prehrani, imam svoje restorane u koje idem i tamo već znaju što jedem pa ne dižu buku. Moram spomenuti Deana Lovrena s tim u vezi, s njim se često čujem. Kad je njima Klopp došao u Liverpool, napravio je revoluciju i u prehrani igrača. Lovren mi je otkrivao neke njihove tajne pa se vodim time. To vam je izbacivanje glutena, laktoze, crveno meso jedem rijetko, što više bijele ribe, čak ne tune i lososa, jer se u moru hrane smećem i teški su za probavu, baš kao i biftek.

To u tebi jednostavno stoji i strune dok se ne probavi. Bijela riba prolazi, piletina svakodnevno i sve zeleno, špinat, šparoge. To mi je osnovno, a ujutro idu shakeovi koji se rade u najboljim mikserima koji čuvaju 80 posto kvalitete nutrijenata. U njih stavljam špinat, mrkvu, bademe, bademovo mlijeko i žlicu kikiriki maslaca. Samo tako sam izgubio pet kila. Uvijek sam ja bio fit i zdravo jeo, ali s ovim sam se počeo topiti. Kada god dam gol, smijemo se Lovren i ja jer me zeza da je to sve zbog glutena - smije se Šimić. U Indoneziji je nogomet specifičan, brz i agresivan, a smeta i velika vlaga u zraku.

- Ove godine bili su problemi sa mnom, s ozljedama, s trenerom. Promijenio se trenera u startu i to je bila velika greška. Mi smo ove godine završili deseti od 18 i jedva smo se iščupali. Imali smo problema. Imali smo i puno natjecanja, igrali smo i ligu prvaka, kupove. Srećom, imao sam vrhunsku sezonu, 35 golova u 39 utakmica - otkriva.

Ubojiti napadač

Sportske novosti pišu da ste najubojitiji hrvatski napadač u svijetu, kažem mu.

- Lijepo je to čuti, ali ne samo hrvatski, nego i svjetski. Prvi strijelac svijeta. Iza mene su Lewandowski, Ibrahimović... Takvo je bilo stanje na Transfermarktu prije mjesec dana. Zbog toga stalno dobivam pozive i ponude, ali ja jednostavno nisam htio otići. Je li to zato što u Jakarti uživate status nogometnog božanstva, pitam.

- Ne vidim ja sebe ni blizu kao Boga. Mogu igrati bilo gdje na svijetu i znam ja da ljudi podcjenjuju moj uspjeh, u Hrvatskoj pogotovo, kao i indonezijsku ligu.

Baš smo jučer Dalić i ja razgovarali pa mi je pričao koliko su njega podcjenjivali jer je došao iz Azije i rekao mi je da naši ljudi jednostavno nemaju viđenje koliko je nogomet tamo napredan, koliko se brzo igra, koliko je teško igrati tamo i uspjeti - objašnjava.

- Financijski je sve to tu negdje, ali ja u Persiji imam toliko mogućnosti. Gledajte, da dođem tu negdje u Europu, morao bih se ponovno dokazivati i išao bi od nule, a sigurno bih bio i bliže reprezentaciji.

Mislite li da biste bili jednako učinkoviti u nekom jačem klubu u Europi, pitam ga.

- Ma gledajte, ako ćemo o tome, jako velika imena su dolazila u Indoneziju i nisu imala ni pet posto statistike od moje, a igrali su i u Ligi prvaka, engleskom Premiershipu i španjolskoj ligi... - objašnjava.

Sastali ste se s izbornikom, znači li to da razmišljate o nastupu za reprezentaciju?

- Ma znate što, bio mi je izbornik u U21, s Draženom Ladićem, i jako dobro me se sjećaju. Gospodin Zlatko Dalić me oduševio i prvo mi je čestitao na uspjesima i na golovima, rekao je da sve zna i da sve prati i rekao mi je da mu je samo žao što nisam u nekoj boljoj ligi, jer znate kako je to... Razumijem ga, zato se nikad nisam ni gurao. Pa ja sutra mogu dobiti indonezijsku putovnicu i igrati tamo, za njihovu reprezentaciju, što bi za mene bila olakotna okolnost jer bih kao Azijac mogao ići igrati u bilo koji njihov klub i mogao bih s financijske strane napraviti velike stvari za svoju obitelj - kaže Šimić koji karijeru planira završiti u istom klubu u kojem je i sada.

- Potpisao sam 3+2 za Persija Jakartu i jedino ako mi dođe nešto toliko zanimljivo, a što bi me malo približilo kući, možda Dubai, Katar ili eventualno Kina, otišao bih na godinu ili dvije. No, ja ću sigurno, ako Bog da zdravlja, karijeru završiti u Persiji i ispratit će me kao Totija - uvjeren je.

5 ČINJENICA O ŠIMIĆEVOJ SLAVI KOJE MOŽDA NISTE ZNALI

1. S 35 golova u 39 utakmica ove sezone najbolji je strijelac indonezijske lige i jedan od najefikasnijih na planeti

2. Navijači u Indoneziji (267 milijuna ljudi) su ga odabrali za najboljeg igrača u ligi, zaštitno je lice kluba

3. Navijači njegove Jakarte među 20 su najvećih skupina na svijetu

4. Na Instagramu ga prati 1,1 milijun ljudi

5. Fanovi ga traže toliko autograma i fotografija da zbog toga više ne šeće ulicama

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 06:17