Talin, Riga, Vilnius, Krakow, Poznan, Hamburg, Kopenhagen... gradovi su u kojima je Croatian Sensation, kako inozemni mediji tepaju eurovizijskom pobjedniku publike, Baby Lasagni, već svirao na svojoj velikoj europskoj turneji ‘Meow back‘ u sklopu koje će koncerte održati u gotovo trideset gradova diljem Europe. Uz najveći hit lanjskog Eurosonga, pjesmu ‘Rim Tim Tagi Dim‘, Marko Purišić i njegov bend na nastupima, na oduševljenje publike, izvode i skladbe s prvog albuma Baby Lasagne ‘Demons and Mosquitos‘, koji je u Hrvatskoj na listi najprodavanijih albuma.
Domaću promociju albuma glazbenik će imati 10. svibnja u Boćarskom domu u Zagrebu, a prije toga nastupit će u Berlinu, Madridu, Barceloni, Parizu, Dublinu, Londonu, Ateni... Kao potvrda sve veće inozemne popularnosti Baby Lasagne stigla je i vijest da je on jedan od izvođača na ovogodišnjem Nova Rocku, najvećem rock festivalu u Austriji. Nastupit će na glavnoj pozornici festivala uz imena kao što su Linkin Park, Korn i Slipknot, a Markov nastup najavljen je za petak, 13. lipnja.
Svi ti podaci i uspjesi mnoge bi glazbenike znatno starije i iskusnije od Marka, koji će 5. srpnja proslaviti trideseti rođendan, itekako opile, no s Baby Lasagnom to nije slučaj. On je i dalje iskren, neposredan, ‘normalan‘, skroman, nesklon mistificiranju. Sve to, uz njegovu glazbu, razlog je što ga ljudi doista vole.
PROČITAJTE VIŠE Baby Lasagna otkrio kako mu je u braku, da često plače i priznao čega se boji: ‘Da sada dođe, sakrio bih se...‘
Početkom ožujka krenuli ste na veliku koncertnu turneju po Europi. U kojim ste sve gradovima dosad svirali?
- Upravo se javljam s puta prema Göteborgu. U ponedjeljak smo nastupali u Kopenhagenu, a u nedjelju u Hamburgu. Osim toga, do sada smo svirali u Tallinnu (Estonia), Riga (Latvia), Vilnius (Litva), te Krakowu i Poznanu (Poljska).
Ovo je vaša prva velika koncertna turneja. Što vam je kao glazbeniku ono najbolje na njoj?
- Ono najdraže su, naravno, koncerti. Osjećaj koji proizađe kada se energije benda i publike usklade vrijedan je svih kilometara, svakog sata izgubljenog sna i svih loših sendviča s benzinskih pumpi. Osim koncerta, provodi se puno vremena s ljudima koje misliš da znaš, ali onda se neizbježno upustimo u razgovore i druženja, upoznajemo se na nekom drugom nivou, gradimo sjećanja pa je i to samo po sebi zanimljivo.
Koliko ljudi je s vama na turneji?
- Trenutno, na ovoj turneji nas je devet ‘na cesti‘, ali iza kulisa, paralelno s nama rade još četiri osobe koje se brinu za inozemne medije, sadržaj, merch i logistiku raznih aspekata ovako velike turneje.
Čime otvarate koncerte?
- Otkrili smo da pjesma ‘Hypocritical‘ najbolje zagrije publiku. Pjesma je jednostavna i catchy pa je na zadnjem refrenu i oni koji je ne znaju pjevaju s nama.
Koje pjesme najčešće izvodite na bis?
- S obzirom na to da imamo samo jedan album od četrnaest pjesama, lukavo se pravimo da koncert završava nakon ‘RimTimTagiDim‘. Nakon što publika odradi svoje s ‘hoćemo još‘, tada se vraćamo i sviramo ‘Don’t Hate Yourself But Don’t Love Yourself Too Much‘. Izgleda da je to najpopularnija pjesma odmah nakon ‘RTTD‘, možda joj jedino ‘Biggie Boom Boom‘ konkurira.
Prekaljeni glazbenici kažu da je na turneji zabavno i u kombiju s kojim se prebacujete iz grada u grad. Kako to izgleda kod vas?
- Putovati po dvanaest sati izgleda kaotično. U toj mjeri da bih stavio kameru i mikrofon, a materijale poslao psiholozima na razmatranje ili barem objašnjenje. Događaju se svakakve promjene atmosfere i raspoloženja. Od smijanja, do potpune fjake, pa opet do smijanja i vraćanja nazad na ozbiljne razgovore - sve u roku od dvadesetak minuta. Kada je devetero ljudi zatočenih u tako skučenom prostoru, pritom umornih i nenaspavanih, vjerojatno je da se rađaju svakakve situacije.
Koliko ste kilometara dosad prošli u kombiju u sklopu turneje?
- Do sada smo prešli 7000 kilometara, a do kraja turneje taj broj popet će se do 16.000 kilometara - ne računajući svirke na koje putujemo avionom poput Španjolske, Finske...
Na turneji ste dosad obišli razne gradove i kušali različitu hranu. Što vam se od hrane posebno dopalo, a što više ne biste opet naručili?
- Nažalost, raspored na ovome nivou produkcije ne ostavlja puno prostora za razgledavanje, kušanje lokalne kuhinje i kulturno uzdizanje. Također, kada putujete ovim tempom važno je da konkretne obroke konzumirate svjesno i planski. Nema baš prostora za improvizaciju i testiranje. Treba uzet u obzir i imunitet, osjetljiv želudac i svakakve varijable (smijeh). Ipak, najdraže jelo do sada mi je bilo nešto nepoznato u Poljskoj. U stvari, nije bilo toliko nepoznato, bio je to nekakav pravi slavenski čobanac pun kupusa, krumpira i još svakakvog raznog povrća. Nisam pitao ime jela, ali ga se i danas sjetim pa mi bude toplo oko srca i želuca (smijeh).
Uskoro slijede vaši koncerti u Skandinaviji... Jeste li ponijeli topliju odjeću?
- Jesmo. Kada sam se pakirao u Istri, u kojoj je tada pržilo 18 stupnjeva, otišao sam pogledati prognozu Helsinkija i kada sam vidio da je tamo -3, srce mi je potonulo. Uzeo sam termo majce, termo gaće, termo čarape i sve što postoji u tome obliku.
S koliko kofera ste otputovali na turneju?
- Jako malo, imam dvoje hlača i dvoje hudica za desetak dana. Mijenjam samo rublje i svako malo majice i potkošulje. Nakon deset dana se vraćamo doma i obnavljamo odjeću, prije nego idemo opet ća. Uložili smo previše u razne naprave za nastup, imamo smiješno puno instrumenata i opreme, zato osobne stvari moraju patiti. Važnije mi je da publika dobije kvalitetan show nego da se presvlačim svaki dan. Doduše ovako je možda i bolje - ne razmišljam što da obučem jer ni nemam izbora (smijeh).
Mnogi ljudi imaju problem sa spavanjem u ‘nepoznatom‘ hotelskom krevetu? Kako je to kod vas: vrtite li se satima ili odmah zaspite kao beba?
- Ja nikada nisam imao problema sa spavanjem, hvala Bogu. I u najgorim trenucima u životu mogao sam neometano spavati. Nemam najkvalitetniji san, ali češće mogu zaspati nego ne. Doduše, koliko čujem po pričama, isto je za svakog člana tima. Uz sve to, toliko smo umorni da se često i ‘onesvijestimo‘ u kombiju, a kamoli ne u toploj sobi i čistom krevetu nakon vrućeg tuša.
Je li vas turneja i autorski inspirirala? ‘Kuha‘ li se neka nova pjesma?
- Ne. Jedino što mi turneja pruža u tom kontekstu je to da se nestrpljivo čekam vratiti u sobu i pisati pjesme - tamo sam na svome. Srećom, pripremao sam pjesme i snimao ih unaprijed tako da će ove godine biti nekoliko novih izdanja - što suradnji, što samostalnih pjesama. Istovremeno, u slobodno vrijeme pišem i pripremam novi album.
Uoči turneje objavljen je album ‘Demons and Mosquitos‘. Kakav je osjećaj držati svoj prvi album u rukama?
- Mislio sam da neću ništa osjećati. Puno lijepih stvari dogodilo se u jako kratkom roku pa jedan može gotovo emocionalno onijemiti na lijepe stvari. Baš sam to mislio da će biti slučaj s albumom, ali nije. Osjećao sam se zahvalno, raznježeno i puno sjećanja me odjednom zabljesnulo. Sjećanja na onog malog klinca od devet godina, sati, dani, mjeseci i godine sviranja, pisanja i odricanja. Zaista jedan nevjerojatan osjećaj.
Kada završava turneja i što ćete prvo napraviti kad dođete doma?
- Pa, nemam pojma, iskreno, kada završava. Ajmo reći da je Boćarski Dom u Zagrebu zadnji datum (10. svibnja) europske turneje. No, odmah nakon toga priča se nastavlja.
Što nakon turneje?
- Slijede nam ljetni koncerti, snimanja, suradnje,… nećemo baš sjesti i pitati se ‘što sada‘. Sve je već isplanirano i dogovoreno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....