Luce Š, koja sjedi u klupi s devetogodišnjim Marinom Vrgočem, pobjednikom ‘The Voice Kidsa Hrvatska‘, vrlo strpljiva prijateljica koja mu pomaže u svemu, na dan pisanja reportaže nije bila u školi, ali prema izjavama i ponašanju Marinovih kolega iz 3b u Osnovnoj školi "Vladimir Nazor" Ploče, koji za njega pripremaju zidnu knjigu i šalju zajedničku poruku: "Ostvari snove", jasno je da euforija zbog Marinova trijumfa još traje. Iako se školske obveze ne zanemaruju. Za to se brine učiteljica Dušanka Ivičević, a zatekli smo ih u rješavanju matematičkih zadataka.
Marino je prionuo poslu, sluša učiteljicu i radi. I proteklih dana bio je naporan tempo. "Bila noć u Metkoviću, Slatine - Čiovo, Gdinjski Tanci, Kaštel Kambelovac, Zagreb, nastupi, snimanja, reportaže, nije lako biti u Marinovoj koži ovih dana. Ali je i lijepo. Svi ga traže. Svima treba odgovoriti, odazvati se pozivu, ako je moguće.
No, prije svega treba se odmoriti. Zato je s mamom Mandom posljednjih nekoliko dana bio u Lici, posjetio Kuću bajki Ivane Brlić Mažuranić, igrao se, šetao, uživao u prirodi i lijepom vremenu. Trebalo mu je to nakon izazovnog razdoblja. "A sada najprije škola, to je najvažnije. Drago mi je što sam razveselio moj razred i cijelu školu i da su sretni zbog mene. Sretan sam i ja, ali i pomalo tužan jer je završio ‘The Voice Kids Hrvatska‘. No, sada imam još više prijatelja s kojima se čujem. Kada dođem iz škole, ručam i pitam mamu mogu li se igrati. Sviram klavir, u Glazbenoj školi i kod kuće, idem na karate, a bio sam angažiran oko maškara, to mi predstavlja zadovoljstvo. Hvala još jednom svima koji su mi pomogli da pobijedim. Mnogo sam naučio u posljednje vrijeme, posebno od mog mentora Davora Gopca. Njegova potpora i njegovi savjeti puno su mi pomogli. Dao mi je i vrijedne savjete kako se trebam ponašati u budućnosti. Sviđaju mi se i njegove šale, uživao sam u njima i uvijek bi me opustile. I ja volim "prodavati" fore. Kada dobijem crni pojas u karateu, pružit ću mu još jednu priliku, a zbog svega što je učinio za mene, imat će mali popust", kroz šalu nam o svome mentoru kaže Marino i naglašava kako bi volio nastupiti kao gost na jednom Gopčevom koncertu, pa da zajedno otpjevaju pjesmu "Osjećam se haj, mozak baj baj".
S njim smo zatekli njegovog najboljeg prijatelja Šimuna Barbira. "Marino je dobar i iskren prijatelj. Toliko sam ponosan zbog njegove pobjede. Pričamo o tome i zajedno se veselimo. Puno vremena provodimo zajedno. Obojica volimo klavir i zajedno vježbamo, a posebno mi se sviđa to što se Marino voli šaliti", priča nam Šimun.
Potpora odasvuda
A majka Manda ne krije ponos i dalje bdije nad svojim sinom jer, kako kaže "on je još uvijek jedno razigrano dijete". "Raduje me kada vidim njegovu sreću prilikom susreta s prijateljima. Marinu je najvažnije prijateljstvo koje su izgradili. Koliko god djeluje ozbiljan, on je ipak još uvijek jedno razigrano dijete, željno igre i druženja. Spojila ih je ljubav prema glazbi i ta njihova pozitivna energija, a podrška koju su pružali jedni drugima do samog kraja, neopisiva je. To je zaista primjer čistog dječjeg srca, jer bili su ono što zaista jesu - ipak samo djeca. Sretna sam što smo i mi, odrasli, bili potpora jedni drugima, jer svi smo bili u istoj ‘kaši‘. I radujem se ponovnim susretima i druženjima koja su pred nama", rekla je Manda i još jednom zahvalila svima koji su njenom sinu davali podršku na putu do pobjede, posebice Zlatku Volareviću Dilajli, Matei Jurilj, timu Gobac, Davoru, Gini, Jeleni i Lidiji, produkciji HRT-a, "našoj Nensi" i svima drugima. Mandu raduju čestitke koje još uvijek stižu njenom sinu, a posebno emotivno bilo je pismo jedne bake iz Osijeka koje ih je rasplakalo.
U širokom spektru podrške koju je uživao, malom Pločaninu posebno je značila podrška njegove cure Josipe Obradović: "Jako sam ponosna na Marina! Čestitam svim kandidatima, svi su mu bili super. Marino je bio ono što uvijek i jest, skroman i dobar. Obožavam naše igre poslije škole, posebno u našem logoru s ostalim prijateljima. Volim slušati Marina kako pjeva i svira klavir, a posebno pjesmu ‘Dobri ljudi‘. Na The Voiceu sam upoznala mnogo novih prijatelja i nepoznati skriveni svijet iza kamere. Hvala svima koji su podržali Marina od samog početka i glasali za njega u finalu. Doček u Pločama bio je fenomenalan", izjavila je Josipa.
Iskreno dijete
Učiteljica 3b razreda Dušanka Ivičević, također ima samo riječi hvale za svojeg učenika. Smatra da je Marino ozbiljan i nježan dječak, vrlo kulturan i druželjubiv te da rado i lako gradi prijateljstva. Također, kaže i kako je iskren, veseo, suosjećajan, pravi, veliki dječak.
"Jedan od najdirljivijih trenutaka nakon pobjede i dočeka u našoj učionici bio je kad mi se Marino, vidjevši nekoliko plakata i zastave podrške koje su su učenici pripremili za njega, u svoj gužvi i veselju vrlo ozbiljno obratio: ‘Učiteljice, što ćete uraditi s plakatima, hoćete li ih baciti? Mogu li ih nakon proslave zadržati?‘. Naravno da je dobio najprije veliki zagrljaj. I naravno da će naš prvak dobiti mnogo uspomena od svog 3.b. Na satu likovnog sljedeći dan svi smo marljivo crtali, slikali, bojali, pisali veliki zidni spomenar za trajnu uspomenu našemu dragom dječaku, prijatelju, učeniku, za kojega smo brinuli, otpraćali ga, dočekivali mnogo puta, nakon svakog novog zahtjeva koji je do kraja ozbiljno, strpljivo i uspješno izvršavao na ponos svoje obitelji, škole, grada i županije. Djetinjstvo, ono obično, svakodnevno, čeka našega Marina, i sigurna sam da će se lako vratiti u njega, ne zaboravljajući svu ljubav i podršku svih nas, kako u teškim, tako i sretnim trenucima.
Ali, Marino je svima nama i veliki učitelj, koji nas je naučio kako želje i snove bez straha ostvarivati", rekla je učiteljica Duška.
Pronašao balans
A da Marinu slava neće "udariti u glavu" te kako će pronaći balans između svih obveza koje su pred njima, uvjerena je i ravnateljica pločanske Osnovne škole Tihana Pažin: "Marino je jedan simpatičan dečko, koji se jako dobro snalazi na bini, što smo mi vidjeli na predstavama, a s ostatkom Lijepe naše i u premijernom ‘The Voice Kids Hrvatska‘. Marino se, nakon svega, trudi vratiti svojim svakodnevnim obvezama u redovnoj školi, u Glazbenom odjelu i kući. Premda je tek trećaš, sve svoje obveze, kojih sada ima ipak više zbog svojih obveza nakon natjecanja, spretno stavlja u ravnotežu. Svi smo ponosni na njega i još mu jednom u ime cijele naše OŠ ‘Vladimir Nazor‘ čestitam. Njegova osobnost, dobar odgoj i rad, sigurno će ga daleko odvesti, što god da izabere raditi u budućnosti", uvjerena je ravnateljica Pažin.
U priči o malom šampionu iz Ploča posebno mjesto ima jedna vrijedna učiteljica Glazbene kulture iz Gabele, Matea Jurilj. Upravo njenom zaslugom, Marino se prijavio na natjecanje.
"Marino je jedno jako muzikalno dijete, vrlo odgovorno i prije svega lijepo odgojeno. Upoznala sam ga dok je pohađao školu Otrić-Seoci, gdje je bio član malog školskog zbora. Uvijek se isticao svojim glasovnim mogućnostima. Već kao prvašić, bez problema se odvažio pjevati vrlo zahtjevne solo dionice. S radošću je redovito dolazio na probe zbora, gdje je usvajao moje kritike i savjete. Avantura "Voice" započela je onaj dan kad smo ga u posljednji tren prijavili. Marinova mama Manda nije ga htjela snimiti jer je bio prehlađen. Na moj nagovor, snimili smo ga i prijavili na ‘The Voice‘. Tada smo počeli s intenzivnijim vježbanjem. Prvo smo se radovali tome što je prošao audiciju u Dubrovniku. Radost je bila još veća kad je prošao audiciju u Splitu, a euforija i uzbuđenje nastupili su u Zagrebu, nakon što su mu se okrenula sva četiri mentora. Sretna sam što su ga prepoznali i što je dobio priliku pokazati svoj talent. Vjerujem da će se Marinu otvarati brojne prilike za nastupe, i u tome mu želim puno sreće. Nadasve, u svoj ovoj priči, želim mu da u svemu ostane dijete", kazala je Matea i istaknula kako, pored izuzetnog talenta za glazbu, Marina krasi skromnost i dobar smisao za humor.
Klavir za daljnji rast
A cijela ova priča bila bi nezamisliva bez još jednog glazbenika, Zlatka Volarevića Dilajle, koji je svoje prebogato glazbeno iskustvo stavio u službu Marinova uspjeha. Dilajla, Marinov nastavnik klavira u pločanskoj Glazbenoj školi, svojom je harmonikom neumorno stvarao pobjedničku atmosferu, od same Marinove prijave pa do završne večeri. A osobito ga je veselilo kada bi im Marin s bine slao srca.
"Za njegovu glazbenu budućnost vrlo je bitno da završi glazbenu školu, da bude glazbeno obrazovan. Savladat će sviranje klavira, koje mu može pomoći kako se bude razvijala njegova karijera, a bit će odlično bude li imao sklonost za autorskim radom. Uočavam u njemu taj potencijal", uvjeren je Dilajla, koji nije propustio priliku istaknuti potporu Marinu i od svih drugih profesora iz Glazbene škole.
Komentari