Zahvaljujući mnogobrojnim glasovima naših čitatelja u finale Zlatnog Studija u kategoriji najbolje pjevačice ušla je Vanna. Glazbenica je to koja je svojim pjesmama, iznimnim glasom, kvalitetom koju pruža i sjajnim koncertnim nastupima ovdje s nama već više od blistavih trideset godina. Pjesme s albuma ‘Dan po dan‘ koji je objavila 2024. godine osvojile su vrhove top lista, a odnedavno je gledamo i kao mentoricu u HRT-ovom showu ‘Voice Kids‘.
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Što ste prvo pomislili kada ste doznali da ste prošli u finale Zlatnog Studija?
- Pa, evo, zahvalna sam prvenstveno na nominaciji, a onda i na svakom glasu publike. Nekako sam stalno tu negdje zadnjih par godina, lijepo je to, ali ni ove godine ne smatram da bih trebala osvojiti nagradu. Iskreno, za nagrade se treba uspoređivati sa drugima, a mislim da to nije relevantno; naime, ja sam odlučila uspoređivati sebe sa sobom od prije godine dana i, eto, osobno sam zahvalna s napretkom. No, živim u realnom vremenu i trenutku pa također jako dobro znam i cijenim neprolaznu popularnost jedne Doris ili brojke koje na streaming servisima skuplja Miach, pa i brojčanost publike i domet Jelene Rozge. Iskreno čestitama damama, kolegicama na uspjehu u održavanju ili napredovanju u osobnom profesionalnom rastu.
Tijekom svoje bogate glazbene karijere nagrađivani ste i od struke i od publike. Koje su vam nagrade draže?
- Svaka je nagrada lijepo priznanje ili publike, ili grupe relevantnih ljudi, ali uvijek kažem da se nagrade više gube nego osvajaju - to znači da imate sreće da ste često nominirani, a to pak znači da ste konstanta. Eto, biti konstanta je nagrada sama po sebi. Trudim se da to ne znači i dosadu u isto vrijeme.
Za Novu godinu nastupili ste u Ogulinu. Kako je bilo? I je li bilo zima?
- O da! Ali meni je bilo odlično, bila sam jako raspoložena, kao i divna publika i nisam uopće osjećala hladnoću. Pred kraj koncerta sam htjela popiti vodu i ustanovila da se zaledila bočica ispred mog mjesta na pozornici. Srećom, pjenušac u ponoć nije.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista mogu glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE.
Odnedavno vas gledamo u HTV-ovom showu ‘Voice Kids‘. Koja je najveća razlika između mentora u Voiceu za odrasle i ovom za djecu?
- Ima sličnosti, naravno, princip je skoro isti, ali neke su forme prilagođene djeci. Osim toga, puno je delikatnije u komunikaciji oko svega, jer svi u showu (a ima nas jako puno i svatko ima vrlo važnu funkciju), dajemo sve od sebe da svako dijete sa sobom ponese pozitivnu uspomenu na sudjelovanje. To nije nikako jednostavno jer je show igra na ispadanje i tuga je uvijek malo prisutna, ali svi se trudimo da je ublažimo. U konačnici, nakon završetka showa, klinci se vraćaju u školske klupe a ne potpisuju višegodišnje ugovore s diskografskom kućom i to je velika razlika. Zato ne bi smjelo biti gorčine ili previše zamjeranja, sve je to proces odrastanja i zdravog sazrijevanja. Ipak, ja se osobno trudim da u tom poopćenom hvaljenju ipak suptilno upozorim na neke nijanse ili ukažem na mogućnosti napretka. Naravno, neka djeca to prihvaćaju bolje od drugih. Zato se u mom timu za početak puno šalimo, zezamo na račun jedni drugih (to uključuje i mene, naravno) kako bi onda neke ozbiljnije upute pale na mekši teren.
Na osnovu prvih audicijskih emisija u kojima djeca nastupaju s pjesmama koje su sami odabrali ugodno sam iznenađena njihovim odabirom. Je li i vas to iznenadilo ili ste već znali kako dobru glazbu slušaju klinci?
- Pa i nije. U daljoj fazi showa shvatite da klinci baš i nemaju konzistentan glazbeni ukus, a često je i pjesma s kojom su se predstavili ujedno i njihov najbolji trenutak. Tu treba znati prepoznati, uočiti tko je došao prezentirati svoje naučeno znanje, a tko može još puno toga naučiti i tek je na početku. Takvi su uvijek u manjini, ali to i jesu pravi talenti.
Koliko je teže biti mentor djeci nego odraslima?
- Meni je osobno na neki način teže. Naime, moja je komunikacija dosta izravna i neuvijena i stalno se preispitujem je li to malo previše za djecu. S tim nemam problem kod velikih, često najviše profitiraju oni koji me odmah dožive kako treba, jer ako dugo vremena provodimo tepajući jedni drugima, ostaje nam malo vremena da čujemo gdje možemo narasti u vokalnom izražavanju. S malima moramo puno više ponavljati i pritom imati strpljenja ako ne čujemo odmah pomak nabolje, smanjiti očekivanja ako treba i slaviti svaki mali napredak. Najljepše je vidjeti izraze njihovih lica kada i oni čuju te male pomake na bolje, a nisu bili svjesni ni da su mogući.
Poznato je da gotovo u svakoj svojoj glazbenoj suradnji rado učite od ljudi s kojima surađujete. Što je ono najvažnije što ste kao mentorica naučili od svojih maloljetnih ‘učenika‘?
- Za početak - to da oni baš i ne moraju znati tko sam ni koje sve pjesme pjevam. Ponekad su me neki i odabrali kao mentora jer im je učiteljica iz glazbenog rekla da odaberu mene.
Po čemu ćete poslovno pamtiti 2024. godinu?
- Jako sam zadovoljna sa proteklom godinom ponajprije zato jer smo održali preko trideset koncerata širom regije, od Crne Gore do Beča. Izašao je taj albuma s deset mojih autorskih pjesama koji se zove ‘Dan po dan‘, po pjesmi koju smo Sergej i ja premijerno izveli na Melodijama Jadrana i ljudima se jako svidjela: Dobila sam nagradu za pjesmu ‘Iz Inata‘ na ‘Beogradskom proleću‘, a u istoj sam dvorani (MTS) održala i koncert krajem godine... Napisala sam i tekst za pjesmu ‘Maštarija‘ koja je bila prvi njegov singl. Općenito sam najzahvalnija publici koja je kupovala karte za koncerte i uživala u njima.
Vaše pjesme nose snažan autorski pečat. Kada ih stvarate kako znate da je određena pjesma ona koju ćete otpjevati?
- Naravno da to ne znam. Ni kada je poslije završenu slušam nisam sigurna je li idealna i ima li idealnog izvođača. Ta uznemirujuća sumnja je sastavni dio svakog kreativnog procesa, barem ja tako na to gledam.
Gdje sve nalazite inspiraciju za stvaranje pjesme?
- Apsolutno u svim situacijama. Kreiram velike drame iz malih životnih sitnica, doduše samo u glavi. Drama se inače klonim gdje god stignem.
Tko prvi u pravilu čuje pjesme koje ste napisali?
- Goran Kovačić, moj aranžer i producent, klavijaturist iz benda s kojim sviram godinama, podrška i kritika, hladnokrvna i trezvena.
Što vam je najzahtjevnije u autorskom procesu?
- Pomiriti važnost vlastitog zadovoljstva kreativnim procesom sa ukusom publike i njihovim nepredvidljivim očekivanjima.
Kakvi su vaši glazbeni planovi za 2025.?
- Uh… Napisati još pokoju dobru pjesmu koja će mi donijeti zadovoljstvo i izvesti je pred publikom koja će gromoglasno pjevati njen refren.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....