Televizijska publika nije baš sklona pohvalama, dapače upravo suprotno. No strani filmski program HTV-a, posebno kada je u pitanju odabir kultnih filmova i ciklusi velikana, kod našeg Pika uvjerljivo vodi kao najomiljeniji televizijski sadržaj. Konkurencija mu je tek strani dokumentarni program koji bira Mira Vočinkić, inače šefica HTV-ova Odjela odabira i nabave stranih programskih sadržaja u sklopu kojeg je i onaj filmski.
Za odabir i nabavu filmova vodi brigu pak urednik Dean Šoša, inače dobro poznato voditeljsko lice emisije "Posebni dodaci", koja caruje subotom u udarnom terminu Trećeg programa HTV-a već respektabilnih 17 godina. Šoša je filmofil, iskusni televizijski profesionalac, izuzetno duhovita osoba i pravi sugovornik za postavljanje pitanja kako tumači činjenicu da se - u ovo doba sapunica, reality showova i svega što nosi ta prevladavajuća instant-kultura - toliko poštuju klasici.
"Prije svega, hvala vam na pohvalama! Super mi je biti omiljen kod Pika jer meni je, najiskrenije, od svih stvorenja s kojima komuniciram mailom najomiljeniji upravo Piko Bodljić. Nemam Fejs, X ne bih instalirao ni da mi daju pet električnih automobila, a najčešće bih radije kopao bunare nego pisao mailove. Ali s Pikom obožavam komunicirati. Nakon bezbrojnih službenih mailova, komunikacija s Pikom dođe mi poput psihoterapije. Ako smo moja buduća bivša šefica Mira, jer uskoro odlazi u mirovinu, i ja prirasli srcu gledateljima, to je vjerujem zato što se bavimo segmentom za mrvicu zahtjevniju publiku, kojim se autori i urednici sve manje bave. A on uopće nije malen. Svi dnevni sadržaji ‘instant-kulture‘ koju spominjete najčešće zajedno ne dobace do jedne trećine gledatelja, što znači da postoji jako puno onih koji žele gledati nešto drugačije. Po meni, krunska misija javne televizije jest pružati gledateljima ono što im komercijalne televizije ne pružaju", kaže Šoša. Upravo zato smatra kako sva istina o javnoj televiziji stane u rečenicu da dobivaju pretplatu kako bi emitirali ono što drugi ne emitiraju. Jer čemu plaćati nešto što gledatelji negdje drugdje ionako mogu dobiti besplatno? Zato, ističe, HTV mora proizvoditi i otkupljivati ono što drugi ne proizvode i ne otkupljuju.
"Kada to činimo, ljudi nam vjeruju. Pritom moram reći da niti sve tzv. instant-sadržaje ne treba stavljati u isti koš. Moji kolege kulturnjaci, primjerice, nerijetko čupaju kosu kada pred njima hvalim reality show ‘Život na vagi‘. Ali taj je show zaista napravio puno za popularizaciju vježbanja i zdravije prehrane, da ne govorimo o tome da smo mogli vrlo zorno vidjeti povezanost prekomjerne težine i obiteljskog i socijalnog konteksta", ističe Šoša.
Kako je sve počelo?
Što se pak tiče "Posebnih dodataka", oni danas funkcioniraju tako da počnu subotom oko 20 sati i uz filmski maraton do ranih jutarnjih sati imaju tri djela emisije u kojima Šoša u studiju uz stručne goste, poput primjerice stalnih Živorada Tomića i Brune Kragića, razmjenjuje mišljenja, iznosi zanimljive podatke, daje kontekst djelima koja će se emitirati.
"Ove subote bit će emitirana 482. emisija. Poživimo li i na jesen, za 500. emisiju pripremit ćemo valjda i neku fešticu. Doguramo li jednoga dana i do tisućite emisije, mijenjat ćemo ime u ‘Plodovi filma‘ jer će tada valjda jedino ‘Plodovi zemlje‘ biti dugovječniji od nas", brzopotezno će Šoša.
Najzaslužnija osoba, kako otkriva, za pokretanje "Posebnih dodataka" 2008. bila je tadašnja šefica Stranog programa Lada Džidić, koja je redatelju Tomislavu Mršiću i njemu predložila da ponude koncept nove filmske emisije. Ispočetka je emisija imala sasvim drukčiji koncept; audicijom odabrani kolega Hrvoje Pukšec razgovarao je s dvoje gostiju o jednoj temi, a nastojali su sve skupa malo "očuditi" nekim režijskim ili scenografskim intervencijama, pa bi tako, recimo, u emisiji o filmskim superjunacima među goste upao unaprijed dogovoreni Batman ili bi pak sugovornici u emisiji o ratnom filmu u studiju sjedili okruženi rovovima. U nekoj se fazi emisija ustalila u terminu subotom navečer, okružena gomilom filmova.
"E sad, jesmo li mogli pretpostaviti da će se ona održati do danas? Što bi rekao naš kolega Živorad Tomić, ako iole išta znate i o čemu, morate biti pesimist. S obzirom na to da na našoj televiziji ‘jedino mijena stalna jest‘, očekivali smo, iskreno, da će nas netko ukinuti nakon par mjeseci, i to još uvijek očekujemo. S druge strane, nadamo se da se to neće dogoditi nikada", govori Šoša. Broj emitiranih filmova u sklopu "Posebnih dodataka" procjenjuje, ugrubo, na oko tisuću.
Cijene filmova rastu
Teme dogovara s urednicom emisije Natašom Vukas Stanojkovski, nerijetko i u dogovoru s gostima, a povoda je nekoliko.
"Prvi je naš filmski program. Ako imamo neki dobar filmski ciklus, kao recimo nedavno Bertranda Taverniera ili uskoro Larsa von Triera, obično ga prvo najavimo emisijom. Drugi je povod za teme aktualnost. Upravo je Oscara dobio Sean Baker za ‘Anoru‘, pa ćemo u travnju razgovarati o Bakeru uz njegov raniji film ‘Tangerine‘ i miniciklus nekoliko Bakerovih još ranijih ostvarenja. Neke emisije nastaju zato što dobijemo prigodu snimiti razgovor s nekim velikim autorom. Tako bi, recimo, urednica Nataša Vukas u ožujku trebala intervjuirati legendarnu redateljicu Lilianu Cavani pa ćemo u ‘Posebnima‘, u paketu s razgovorom, prikazati kultni film ‘Noćni portir‘. Nažalost, u našem je svijetu vrijednosti najčešća filmska aktualnost nečija smrt. Tako ćemo, primjerice, nastojati što prije jednu emisiju posvetiti Geneu Hackmanu. Iskreno, ne mučimo se previše oko aktualnosti. U svijetu u kojem je 99 posto vijesti, informacija i ocjena aktualno jedan dan i više nikada, mi se nastojimo baviti s onih preostalih jedan posto koje sad možda nisu bitne mnogima, ali će i za 99 godina biti jednako presudne kao i danas. Ne tako davno, primjerice, Oscarom je nagrađen bezvezni film ‘Moonlight‘. I kome je to više bitno? A Forda, Bergmana ili Branka Bauera ljudi su obožavali i prije 50 godina i obožavaju ih sada", napominje.
U Šošin djelokrug spada i također hvaljeni program nedjeljom ujutro "Zlatno doba Hollywooda".
"Taj termin se formirao kao antipod terminu ciklusa klasičnog vesterna subotom ujutro, u kojem kaubojce neprekidno emitiramo od 2009. Ideja je ta da, ako već subota ujutro pripada ponajprije gledateljima, nedjelja ujutro pripadne gledateljicama. Stoga nedjeljom prikazujemo ljubavne filmove, melodrame, mjuzikle i komedije. Evo, nedavno je išao veliki ciklus Sophije Loren a uskoro će ići ciklus Audrey Hepburn", objašnjava urednik. Laički gledajući, dalo bi se zaključiti da je za odabir kultnih filmova starijih datuma potrebno mnogo znanja, ali ne i novca. No je li uistinu tako?
"Stariji filmovi u pravilu jesu jeftiniji nego najnoviji, no nisu ni oni jeftini i cijene im s vremenom samo rastu. Bez obzira na to što smo neki film emitirali 20 puta, svaki ga put iznova moramo otkupiti od distributera koji periodično podižu cijene klasicima onako kako trgovci knjigama podižu cijene klasičnim knjigama ili voćari cijenu bananama. Neke firme traže puno novca iako klasične filmove emitiramo jedino mi. Zato nekih filmova, glumaca i ciklusa godinama nema. Kako su nam sredstva ograničena, moramo njima gospodariti odgovorno. Pa ako za cijenu jednog filma H. Bogarta možemo dobiti dva ili tri filma A. Hepburn, onda će ići ciklus A. Hepburn. Postoje i brojni ciklusi koje nismo emitirali, a razlog su u pravilu cijene. Jednoga dana možda uspijemo realizirati sve, no nije to najvažnija stvar na svijetu. Puno je važnije da se stotinama naših djelatnika čije su plaće oko razine minimalca podignu primanja da mogu normalno živjeti. To je važno, lako ćemo za filmove", objašnjava.
Opslužuje se sustav
Rezimirajući, za svakog filmofila, onako na prvu, njegov posao djeluje kao san snova. Je li to tako?
"Eh... U neku ruku, ovaj posao i jest san snova. No stvarnost kod nas sve snove vrlo brzo spušta na zemlju. Devedeset posto moga posla birokratske je naravi: ispunjavanje tablica, upisivanje podataka u sustav, opsluživanje računala i sustava koji bi, u teoriji, nama trebali olakšavati svakodnevicu, no u praksi smo mi ti koji opslužuju sustave, a ne oni nas. Kreativni posao obično počinje tek po završetku radnoga vremena. Zato nas je u medijima sve manje fizički i psihički zdravih. Posljednjih tjedana, kada s posla dođem kući, imam jedino živaca gledati ‘Gospodina Savršenog‘. Volio bih barem jednu godinu života raditi kao televizijski urednik u nekom sređenom društvu u kojem bih samo gledao i raspoređivao filmove i zarađivao mjesečno barem koliko hrvatski keramičari u tri dana, no taj film na HRT-u posve sigurno nikada neću dosanjati!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....