Nakon što je 2022. rasprodala zagrebački Dom sportova, a godinu dana poslije i Cibonu, Vesnu Pisarović 26. travnja očekuje najveći koncert u karijeri, onaj u Areni Zagreb. Ogromni je to zalogaj za svakog domaćeg izvođača, a za Pisarović tim više što je polovinu svoje karijere, dakle 15 godina, bila posvećena isključivo jazzu, a više od 20 godina nije izdala niti jednu pop pjesmu.
A upravo s popom dolazi u Arenu, najavljujući pri tom ne samo novi pop singl nego i novi pop album, koji bi trebao izaći ove godine. Međutim, pod istim uvjetima napunila je i Dom sportova i Cibonu, demonstrirajući neobjašnjivu kemiju između nje i publike, obožavatelja koji su nerijetko bili sasvim mala djeca ili čak ni rođeni kada su njezine uspješnice "Da znaš", "Jutro donosi kraj", "Sasvim sigurna" i druge postali hitovi.
Vesnin povratak 2018. na famoznoj Brucošijadi FER-a i nju je samu bio posve zatekao. U dvorani je doslovno bila histerija, brucoši opremljeni Vesninim posterima i CD-ima, što je ovu Požežanku koja sada živi u Zagrebu potaknulo da dobro promisli o povratku popu. Da će se to dogoditi najavila je već prije koju godinu. Malo ju je u tome zaustavila korona, no sada se s velikim koncertom, novom pop pjesmom i albumom koji bi trebao donijeti jedan novi, moderniji zvuk i tako biti u korelaciji s današnjim vremenom i mladom publikom Pisarović vraća popu u punom smislu te riječi.
- Paralelno radim i na novom singlu i pripremam se za koncert u Areni. Pjesma će premijerno biti izvedena ili na koncertu ili nakon njega. Radi se o brzoj pjesmi, naravno, ljubavne tematike - opisuje Pisarović kako će izgledati njezina prva pop pjesma koja će nakon dva desetljeća stići pred publiku. Talijansko-francuski skladatelj i aranžer Nicola Tescari bio je zadužen za aranžman, a Vesna je napisala tekst i melodiju. Što se tiče Arene, i za nju se peglaju zadnji detalji jer sve nepoznanice davno su riješene. U taj projekt uključeno je tridesetak ljudi, pa su među ostalima tu slovenski redatelj Jaša Koceli, koreografkinja Dora Sarıkaya, Ivona Eterović s kojom će pjevačica zvukovno oblikovati cijeli spektakl... Zatim kostimografkinja i stilistica Ana Nikačević, bend, plesači,...
Promišljen koncert
- Ne bih rekla da idem pokoravati Arenu, ali ide se stvarati nešto što zahtijeva dobro promišljen koncept. To nije samo veliki razglas, rasvjeta, bend i kostim nego događaj koji traje dva i pol sata i gdje ljude zaista pozivaš da sudjeluju svim svojim čulima. Lijepo je raditi na takvom multidisciplinarnom projektu na kojem je toliko entuzijastičnih ljudi uposleno u priču, a ona se pomno priprema nekoliko mjeseci. Krasan pogon, ali malo i zastrašujući. Kada sam se odlučila ući u to, nisam spavala dvije noći, nisam znala otkud početi, no onda se sve posložilo - govori Pisarović.
Početkom ožujka počela je s uvježbavanjem koreografije, a kostimi koji će biti u cyberpunk stilu su davno spremni. Bit će ih nekolicina, skrojenih tako da se pjevačica može preodjenuti u roku od 50 sekundi i vratiti pred publiku. I to je nešto što se trenira, mjeri se vrijeme, da ne bi bilo iznenađenja. Kada je tako pripremljena, objašnjava, onda joj je trema nepoznanica. No kako je došlo do njezina potpunog povratka popu, dakle ne samo u koncertnom nego i diskografskom smislu, s obzirom na to da ima prilično aktivnu jazz karijeru?
Promukao glas
- Kada sam 2005. odlučila studirati jazz, odlučila sam tako ne bih li nešto više naučila o harmoniji i poradila na tehnici pjevanja jer glas mi je bio umoran, promukao. I kada sam svirala na klaviru, znala sam tri-četiri akorda i stalno bih se vrtjela unutar njih. Okej, za pop možda i ne treba više, kažu, ali meni je to bilo limitirajuće, osjećala sam se svezanih ruku i nisam bila sretna. A inicijalan plan je bio da se tome posvetim samo godinu ili dvije te da se nakon te nadogradnje vratim pop muzici. Međutim, jazz me potpuno obuzeo i narednih 15 godina nisam ni pomišljala o nekom povratku. Otkrila sam jedan svemir u kojem sam još uvijek, koji volim i kojem nema kraja. Što više znaš, znaš manje i nikada dovoljno, i zaboravila sam da sam se uopće bavila pop glazbom. Čak u Londonu, gdje sam na akademiji Guildhall School of Music and Drama bila na magisteriju, nisu znali da sam se bavila popom. Kada su to otkrili, bili su u čudu zašto šutim o tome da sam imala veliku karijeru. A ja sam šutjela jer sam to smatrala dalekom prošlošću. Dakle već je bila 15. godina mog izbivanja i onda se dogodila ta Brucošijada. Dan nakon nje u Bruxellesu snimala sam album s Joeom Fondom, Johnom Betschom, stvarno ozbiljnim američkim glazbenicima, za koji sam se dugo pripremala. No taj dan prije dogodilo se neko čudo gdje sam shvatila da ljudi doista pjevaju moje pjesme, a ja nisam mogla pojmiti da ih te mlade generacije uopće i mogu znati. A znali su sve pjesme, od početka do kraja - prepričava Pisarović.
Bila je šokirana jer je mislila da će doći na pozornicu i da je studenti neće ni prepoznati.
U glazbenoj školi
- Kada su me pozvali da pjevam, pomislila sam, zašto ne, taman ću zaraditi dovoljan honorar da pokrijem glazbenike i studijsko snimanje u Bruxellesu. Međutim, onda je uslijedio drugi poziv, pa rasprodani klubovi, nekad i po tri dana zaredom, pa sam se počela ozbiljnije pripremati s bendom, raditi kostime, mijenjati aranžmane, i počela sam opet uživati u interpretaciji svojih starih pjesama - govori.
No da bi stigla do profesionalne faze u kojoj je sada, trebala je odraditi dugi put. Još kao djevojčica koja se rodila u Brčkom, jer su u tom gradu njezini roditelji bili dobili posao, da bi se kada je Vesna imala tri godine obitelj vratila u Požegu, bila je usmjerena na glazbu. Pohađala je glazbenu školu i već s 11 godina nastupala na raznim natjecanjima. To prvenstveno može zahvaliti upornosti svog tate Vinka, dok je mami Branki bilo važno da joj kći završi školu. Mami pak može zahvaliti što je od nje naslijedila glas, i to toliko sličan da je često znala dizati na foru kćerine srednjoškolske ljubavi kada bi je nazivali na kućni telefon.
- Imam divne roditelje. Koliko god otvorena, s druge strane sam i malo nesigurna i sramežljiva i moram priznati da se, da nije bilo mog tate koji me podržavao i nagovarao da me prime na audiciju jer sam uvijek bila premala, premršava, često pre... nešto, možda sve ovo ne bi dogodilo - otkriva Pisarović.
No trebalo je ispoštovati i majčinu želju pa sredinom devedesetih dolazi na studij fonetike i kroatistike na Filozofskom fakultetu, koji će paralelno gradeći glazbenu karijeru i diplomirati kao jako dobra studentica. U suštini, planirala je postati fonetičarka i raditi na televiziji. No nakon nastupa na Zadarskom festivalu 1997., kada joj je bilo tek 19 godina, otvaraju joj se posve nove mogućnosti.
Susret s Tutićem
- Nastupila sam sa svojom pjesmom "Nemam te". Upoznala sam Zrinka Tutića koji mi je zajedno s Nikšom Bratošem pomogao da je snimim, a pošto nisam imala ni auto ni novca, išla sam autobusom do Zadra. Njime su išli i plesači Ivane Plechinger s kojima sam se nastavila družiti i na festivalu te sam ondje upoznala i Ivanu. Sedam dana nakon festivala dobila sam poziv Ivane i Bruna Kovačića da Milana Vlaović traži mladu pjevačicu koja bi pjevala njezine pjesme i tako je sve počelo - prisjeća se Vesna. U dobi od 21 godine već je bila zvijezda, ali bio je to onaj dualni život kakav umjetnici proživljavaju kada još nisu kapitalizirali svoju popularnost, a i nisu se još uvijek saživjeli s činjenicom da su izgubili anonimnost.
- Meni je to bilo lijepo razdoblje, makar u početku i malo zastrašujuće. I dalje sam se vozila u tramvaju, a ljudi su gledali u mene jer su me prepoznavali zbog spota za pjesmu "Da znaš". Paralelno sam živjela i s dvije-tri cimerice i jednom prilikom me je na fiksni telefon nazvao Arsen Dedić, a ja sam mu poklopila slušalicu misleći da se netko šali. Istina, bilo je tu dosta čudnih i čudesnih momenata. Ali dobro smo se i svi zabavljali. Cijelo moje društvo išlo je sa mnom na koncerte koji bi znali završiti i u 5 ujutro, no mi bismo samo produljili nakon njih dalje van. Sve u skladu s godinama - uz smijeh će Pisarović.
Uspjesi su joj se samo nastavili nizati, a njoj je cijeli taj estradni svijet postao prirodno okruženje. Bilo joj je samo važno da se osjeća dovoljno pripremljena za nastupe, kao što je bilo na Dori 2002. kada je pobijedila s pjesmom "Everything I Want", a potom na Eurosongu osvojila 11. mjesto.
Meka za umjetnike
- Na Eurosongu nisam osjećala stres, pritisak, barem sam tako mislila. Bila sam spremna i jedva sam čekala istrčati na te svoje tri minute u ring. Ali kad sam došla kući s aerodroma, kupila sam si burek, jedno pivo, spustila rolete i pogledala tri kaubojca. Tako sam se oporavila od tog silnog stresa, no jedan dan bio mi je dovoljan da dođem sebi - kaže.
Stigla je 2005., kada je snimila svoj peti album "V", a pjesme su izvrsno kotirale na domaćim glazbenim ljestvicama. Sve je naizgled bilo kako treba, no Pisarović je osjećala zamor od silnih nastupa koji bi završavali pred jutro, ali i želju da proširi svoje glazbene mogućnosti. Igrom slučaja otišla je na koncert Petera Brötzmanna, njemačkog jazz glazbenika, i tu joj se otvara cijeli jedan novi svijet. Na čuđenje svih objavljuje da odlazi studirati jazz na nizozemskoj Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Haagu.
- Kada sam došla u Haag, imala sam dosta oštećen glas i rekli su mi da će mi dati šansu tu godinu i onda provjeriti glasnice i ako to nije zdravi glas, zabranit će mi daljnje studiranje. Tih godinu dana uopće nisam smjela nastupati, ali isplatilo se. Nakon dvije godine studija otišla sam na audiciju za magisterij u Londonu i prošla, iako primaju samo jednu osobu tj. bend. Međutim, tu školarinu od 9000 funti nisam imala otkud platiti, pa sam nastavila treću godinu u Haagu. No onda, krajem listopada, iako je studijska godina već počela, dobila sam poziv da je jedan trubač odustao i da će taj donator koji je trebao financirati njega financirati mene. Doslovno sam sljedeći dan spakirala kofer i preselila se u London. Kao Napoleon sam ušetala na Konzervatoriji, bila sam toliko sretna i ponosna. Bilo je i teško, ali i prekrasno. Kriteriji su jako visoki i konstantno se osjećaš nedovoljno pripremljenim, što je jako dobro i za ego i za napredak. Neki i pokleknu pod tim pritiskom, ja nisam, ali mi je rukav na kaputu bio poderan od brisanja suza jer sam svako malo plakala idući kući s Konzervatorija - otkriva. Kada je magistrirala, 2009. se seli u Berlin. U tada najvećoj meki za umjetnike iz cijelog svijeta 2012. objavljuje svoj prvi jazz album "With Suspicious Minds", svoju jazz dekonstrukciju pjesama Elvisa Presleyja.
Iskoristiti šansu
- Sada živim u Zagrebu, ali i dalje pokušavam držati jednu nogu u Berlinu jer ondje imam svoj paralelni muzički svijet, ipak sam ondje živjela deset godina. Ondje su mi prijatelji, jedan život koji sam izgradila od nule, premda se grad jako promijenio, nije više onaj "poor & sexy" kakav je bio - zaključuje. U Hrvatsku se vratila, ponovo podigla svoju pop karijeru na stabilne noge, ali nastavlja i s jazzom. Početkom lipnja PDV Records objavljuje album "Poravna" koji izlazi kao dvostruki LP, a na kojem Vesna dekonstruira manje poznati sevdah banjalučkog kraja. Radila je na njemu od 2016., a snimila ga je neposredno prije i nakon pandemije, i to s Gregom Cohenom, Tonyjem Buckom, Axelom Dörnerom i Noëlom Akchotéom.
- Nakon Arene, pripremam se za turneju sa slovenskim duom Zlatkom Kavčićem i Galom Furlanom, te završavam naš jazz album koji bih do kraja svibnja morala predati berlinskom izdavaču Jazzwerkstattu, a onda već dolaze ljetni koncerti uz koje ću paralelno raditi na svom pop albumu. Odmor sada mogu zaboraviti, ali nije mi ni važan uz sve što se trenutačno događa - kazala je za kraj Vesna Pisarović.
Komentari
0