Iza svakog uspješnog mentora stoji vokalni trener koji brusi scenski nastup do savršenstva. Takvo je barem pravilo u popularnom HTV-ovom showu ‘The Voice‘, a to posebno dolazi do izražaja u trenutačnoj sezoni, prvoj kad su djeca u pitanju, gdje se upravo stvaraju nove zvijezde domaće estrade, a svakom novom emisijom klinci pokazuju kako se itekako mogu staviti uz bok odraslima. I dok su Gina Victoria Damjanović iz Gopčeva tima, kao i Djordjija Palić iz tima Vanna već iskusne trenerice s nekoliko sezona iza sebe, Sven Pocrnić iz tima Mije Dimšić, te Antonela Doko iz tima Tolja, prvi su se put našli u ulozi brusitelja talenta malih glazbenih genijalaca. Svi četvero za magazin Studio su ispričali kako izgleda iza scene showa koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, uoči troboja koji počinju ove subote. Uz vatromet talenta, ima tu pregršt zabave, ali i suza.
Gina Victoria Damjanović
Gina Victoria Damjanović, koja je veteranka tima Gobac, otkriva kako su joj djeca kao kandidati potpuno novo iskustvo, ali i veliko zadovoljstvo.
- Klinci su manje opterećeni. Oni nisu još dovoljno dugo na Zemlji da bi imali toliko problema u glavi, kako bi bili toliko svjesni i nesvjesni svega i opterećivali se time što drugi misle ili kako izgledaju, ima li tko bolji od njih, i slično. To su sve izazovi i problemi s kojima se svi mi počnemo suočavati u pubertetu, nakon njega, poslije srednje škole, a ovi klinci još su dovoljno mladi da nemaju tih problema. Iznenadila sam se, ali lakše mi je raditi s klincima, mislila sam da neće biti tako, jer jako dugo radim s odraslima, i nekako sam se na to navikla. Tu i tamo radila sam s djecom i uvijek je to bilo lijepo, ali mislila sam da to ovisi o djetetu. Ne znam je li i ovdje takva situacija i je li nam se posrećilo, jer mi smo dobili 12 prekrasne djece - smatra Gina.
Razlika u pristupu djeci i odraslima, dakako, postoji.
- Smatram da se s djecom u toj dobi uopće ne bi trebalo raditi "jedan na jedan", jer to su glasovi koji se još uvijek razvijaju, i na njih se ne treba stavljati veliko opterećenje. Daju im se slične informacije kao i odraslima u tom formatu, i to je zajedničko s prethodnim sezonama. Uvijek pjevačima dajem da se izraze onakvima kakvi jesu, kako bi pjevali što sličnije sebi, da probaju ne imitirati druge i iznesu svoju osobnost. To radim i s djecom, ali uz malo razigraniji pristup, s manjim naglaskom na tehniku. Jednostavno, ne smijemo kočiti dječji glas u razvoju - treba ga pustiti da se prirodno razvija. S vremenom, uz određene vježbe, možemo mu početi asistirati kako bi se dodatno oblikovao i zvučao još ljepše - objašnjava.
Gopčevim izborom tima iznimno je zadovoljna.
- Tim nam je genijalan, i jako mi je drago da su djeca odabrala njega, i, naravno, on je, kao i uvijek, prepoznao posebne pjevače i posebne ljude, male i velike. Baš nam je lijepo. A vidim i potencijalnog pobjednika - sigurna je Gina, dodajući kako je glede troboja inzistirala na zajedničkim probama, kako bi se djeca imala što više priliku družiti, s obzirom na to da ih ima iz svih dijelova Hrvatske.
- Razvili smo toplu obiteljsku atmosferu, i svi se međusobno jako podržavaju i navijaju jedni za druge,. Jako im je uzbudljivo, jedva su dočekali pjevati višeglasno. S odraslima smo se znali mučiti u vezi s time, a djeca su oduševljena. Veseli su i nabrijani, nema suparništva, nego su svi jako sretni - otkriva Gina.
Djordjija Palić
Djordjija Palić iz Vannina tima vokalna je trenerica s najviše iskustva, jer u Voiceu je od prve sezone. Ipak, i njoj je to posve novo iskustvo, za koje kaže kako je posebno izazovno najviše zbog emotivnih trenutaka, a puno manje zbog tehničkih detalja.
- Djeca su uvijek najiskrenija i bez dlake na jeziku. Oni su mali ljudi. U trenutku kad ih podsjećaš da su djeca, iznenade te svojom zrelošću. To nam predstavlja i veliko zadovoljstvo, ali i izazov. Kako im pristupiti, a da ne smanjiš njihove kvalitete i neosporno talent. Njihov entuzijazam je nemjerljiv, i oni do kraja misle da svi prolaze. Nemaju realnu sliku, nego svi misle da će ići do finala. To je slatko i lijepo je to gledati, ali znaš da im u jednom trenutku moraš slomiti srce, i to je ono što nam jako teško pada u ovom poslu. No, puno toga nas oni i nauče. Njihova energija je ogromna, uvijek su spremni na rad, nikad nisu umorni, jako su znatiželjni, žele učiti. Mnogo znaju, a prihvaćaju kritike i usvajaju brzo naše upute, a da ne promišljaju je li to njihov smjer ili ne. Jednostavno primjenjuju - govori Djordjija.
Kad je riječ o Vanninom timu, Djordjija je, kaže, svake godine zadovoljna, i uopće ne sumnja u njezin odabir i profesionalno uho.
- Svaki put kada dobijem kandidata, veselim se, i uvijek mogu razumjeti zbog čega se okrenula u tom trenutku, iako nikad ne bih bila na njezinom mjestu, jer čim sjediš okrenut od izvođača, oduzima ti se 40 posto od izvedbe. Gestikulacija i mimika te ekspresija lica, dosta su bitne za donošenje odluke, i svaka čast svim mentorima, ali ne bih im bila u koži. Ja dobijem gotov materijal, koji kasnije samo pokušavamo uobličiti i usmjeriti te otkriti njihove najbolje strane, a sakriti nešto gdje nisu toliko jaki - napominje Djordjija.
Kad su djeca u pitanju, veseli se svakoj probi.
- Oni su riznica bisernih izjava. To što nose u svojim glavicama, nas, odrasle, često zna iznenaditi i podsjetiti kako se stalno trebamo vraćati u djetinjstvo, jer to je doba kada si najkreativniji i bez kočnica. Dobro, nama velikima, dođu kao lekcija, kako bismo trebali ići kroz život - priča.
Troboji su, tvrdi, vrlo stresni, jer neizbježno jeda se u radu vežeš uz djecu.
- To je taj emotivni moment, gdje ti se odvoji komadić srca. Družimo se, upućujemo jedni na druge, a s djecom se puno lakše zbližiti, i to nam uvijek teško pada. No, za mene su svi klinci koji su prošli audiciju pobjednici, jer treba stati ispred svih tih kamera, velike produkcije, i svi zaslužuju jedan mali orden za hrabrost. Možda uopće ni ne razmišljaju o stresu koji nosi ta vrsta showa, ali tako to do kraja junački podnesu da je vrijedno divljenja - ističe Djordjija.
Sven Pocrnić
Svenu Pocrniću iz Mijina tima, ovo je prvo iskustvo u ulozi vokalnog trenera, a na svih 12 djece koje je Mia odabrala, izuzetno je ponosan.
- Vrlo sam zadovoljan izborom koji je Mia napravila, jer imamo raznolik tim, iako imamo deset cura, a od dečkiju samo Luku i Leonarda. Ali, svako od te djece ima neki svoj dašak originalnosti i dašak neiskvarene, predivne energije. Naravno, osim što pjevaju zaista kao veliki. Jako su radišni, disciplinirani su i imaju iznimno veliku volju. Nekome tko je još relativno mlad kao ja, ali iznimno ozbiljno shvaća svoj posao, takvi su kandidati velika nagrada, a s obzirom na to da Mia provodi dosta vremena s nama na probama, vjerujem da i ona to tako vidi te kako bi potpisala moje riječi - naglašava Sven.
Kod troboja je, smatra, najizazovniji aspekt harmonizacija i međusobno uklapanje vokala djece te činjenica da moraju učinkovito iskoristiti svoj dio pjesme kod suca, a onda i u skladu s ostalim pjevačima pokazati da su dominantni, kako bi se dalje plasirali.
- S ovim timom, slažemo se Mia i ja, koju god odluku doneseš, donio si krivu. Istodobno i nije kriva, jer su sva djeca jednako sposobna, i skidam im kapu. Suza uvijek ima, to ćete tek vidjeti, jer kada shvatiš koliko ti djeca vjeruju, ne samo kad je riječ o pravilnoj vokalnoj tehnici, nego i kad su u pitanju iskustva koja dobivaju od tebe, u smislu prakse, uhodavanja, ulaska u taj novi svijet, ne možeš ostati ravnodušan. Kakav god ishod bio. Naravno da smo u jednom trenu svi suzili - iskren je Sven.
Pobjednika je, kaže, teško vidjeti, jer biranje kandidata koji prolaze mora biti izuzetno promišljeno, treba naći ugodnu sredinu između najkvalitetnijeg vokalista ili vokalistice, i najzabavnijeg.
- Mnogo stvari treba se poklopiti da bi hrvatska publika odlučila kako je to jedno određeno dijete materijal za pokoravanje hrvatske estrade i to je zaista teško reći. Treba bolje upoznati djecu te biti siguran da su sposobni podnijeti apsolutno sve, i do koje mjere mogu evoluirati do finala, zakazanog za 15. veljače. Bit će usko, a kad je moj tim u pitanju, teško je reći, jer zaista su svi jako dobri - ističe.
Antonela Doko
Prvi put u ulozi vokalne mentorice našla se i Antonela Doko, koja brusi pjevanje tima Marka Tolje. Za nju je to, kako kaže, motivirajuće i vrlo emotivno iskustvo.
- Obožavam raditi s djecom! Iskreni su, bez filtera, i nevjerojatno ti se brzo uvuku pod kožu. Imaju čitav spektar emocija koje te povuku sa sobom prije nego što to i primijetiš. Ipak, izazovno je kanalizirati sve te osjećaje i usmjeriti ih u pravom smjeru. Rad s djecom zahtijeva puno motivacije, kad "zagrizu", nezaustavljivi su, a uz pravi pristup, rastu nevjerojatnom brzinom. Ponekad te doslovno ostave bez riječi, kad u samo pola sata naprave ogroman napredak. Sve to rade s lakoćom i neopterećenošću, koja me oduševljava i inspirira da tu filozofiju primijenim i na vlastiti život. Ključno je stvoriti im sigurno okruženje, prostor u kojem se mogu slobodno izraziti, ali i pogriješiti. Prednost rada s djecom je njihova znatiželja i jasnoća u onome što žele, iako su tek na početku puta. Izuzetno su samokritični, prepoznaju što je dobro, a što treba doraditi, i spremni su raditi kako bi postigli svoj maksimum. Njihova radna etika i pozitivna energija zarazni su, a od njih i ja svakodnevno učim. Osim što pomažem djeci da izgrade svoje samopouzdanje, ponekad se nađem u situaciji da bih rado "ukrala" njihovu hrabrost i vjeru u sebe. Njihova spontanost i neopterećenost zaista su inspirativne, i podsjećaju me zašto toliko volim to što radim - opisuje Antonela svoja iskustva.
Atmosfera u timu Tolja je, tvrdi, čista eksplozija pozitive i zabave.
- Ne bih mijenjala svoju poziciju, niti bih se mijenjala s drugim timovima. Marka poznajem već dugi niz godina, uvijek sam bila njegova velika podrška, i u potpunosti vjerujem njegovom instinktu. Mislim da je izvanredan mentor, koji je u ovoj ulozi pokazao i svoju nježniju, emotivnu stranu. Znao me rasplakati svojim komentarima, a kako sam ionako emotivna zbog dječjih izvedbi, njegova iskrenost i emocija dodatno me pogode - ispričala je.
Troboji su večer u kojoj je, kaže, isplakala najviše suza.
- Nikad nisam plakala pred kamerama, ali tada se jednostavno nisam mogla suzdržati. Ironično, baš ja sam svima govorila: "Zašto drame, kakve suze, nema suza...". A onda sam prva bila u raspadu. Povežete se s tim divnim dušama. Pripreme za te nastupe bile su zaista posebne, toliko različitih i jedinstvenih osobnosti na jednom mjestu, suočenih s pjesmama koje im u početku nisu bile ni poznate niti bliske. No, ono što me najviše dirnulo jest to kako su svoju pjesmu prigrlili, svaki stih, svaku emociju, bez imalo otpora. Njihova posvećenost, volja za radom i želja da daju najbolje od sebe, jednostavno oduševljava. Radili smo zajedno, prolazili kroz dileme, teškoće, prehlade, preispitivanja... Gurali smo svim snagama, kako bismo stvorili nešto posebno - i uspjeli smo - otkriva.
Iako nije ta koja donosi konačne odluke, iznimno joj je bilo teško gledati kako neki od kandidata završavaju svoj put u showu.
- Znam koliko su truda i srca uložili, i koliko im to znači. Uvijek se trudim biti uz njih, pružiti im podršku i objasniti da je to samo jedna stanica na njihovom glazbenom putu, a nikako kraj. Zaista vjerujem da trebamo takvu mladež koja živi glazbu i unosi toliko radosti i emocija u svijet. Moj cilj nije gledati tko bi mogao biti pobjednik, već osigurati da svako dijete iz ovog iskustva ponese kući lijepe uspomene, osjećaj ponosa i zadovoljstvo svojim radom. Važno mi je da budu sretni i svjesni koliko su napredovali, a ne da se osjećaju frustrirano zbog rezultata ili ranijeg ispadanja. Na kraju dana, svi su oni već pobjednici, jer su se odvažili stati na ovu veliku pozornicu, za koju treba imati hrabrosti, pjevati takve zahtjevne pjesme i pokazati svoj talent - zaključila je Antonela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....