‘‘Ja sam Iva Olivari, menadžerica Hrvatske nogometne reprezentacije i prva žena na klupi muške seniorske reprezentacije Hrvatske. Nadam se ne i zadnja‘‘, ovim se riječima predstavila ‘mama‘ hrvatske nogometne reprezentacije Iva Olivari u intervjuu za In Magazin Nove TV.
Prva dama reprezentacije, koja ne voli ni taj nadimak jer se ni po čemu ne želi isticati, osoba je koju naši igrači obožavaju, a sada je otkrila kako je to biti žena u muškome svijetu.
PROČITAJTE VIŠE Prva žena ‘Vatrenih‘: ‘Dalić je super šef, Vida je zadužen za glazbu, a evo i tko je najveći šarmer‘
"Moram reći da stvari jesu bolje nego što su bile kad sam ja prije 30 i više godina počela raditi u savezu, tako da danas nije više svjetsko čudo ako me UEFA odredi za delegatkinju na utakmici Muške lige prvaka. Međutim, mislim da svi mi koji radimo u nogometu moramo raditi i boriti se protiv tih predrasuda da ženama nije mjesto u nogometu jer to naprosto nije istina", poručuje Olivari.
Kaže da se sama nije susretala s tim predrasudama. "Nisam osobno imala nikakvih neugodnih iskustava, jesam možda čula. Meni se zna, recimo, dogoditi da stojim s kolegama ispred svlačionice i sad dolazi četvrti sudac koji donosi one kartone za zamjenu ili semafor za zamjenu i u 90% slučajeva će se uvijek obratiti muškarcu", ispričala je za In Magazin.
PROČITAJTE VIŠE Najmoćnija žena HNS-a poručila: ‘Nemam ulaznice, dresove ni hoodice, ne snimam ni rođendanske čestitke‘
Kakav je to osjećaj?
‘‘Ma već sam oguglala, ono, izborim se i kažem, sorry, ja sam ta, molim te, hoćeš meni dati to što treba‘‘, govori Iva, koja u taj ‘vlak A reprezentacije‘ nije uskočila preko noći. Na tom su joj putu velika podrška bili kolege, predvođeni Marijanom Kustićem i Zlatkom Dalićem.
‘‘Zlatko Dalić je jedan specifičan vođa, rekla bih. On nije najglasnija osoba u prostoriji, on nije osoba koja mora sama donositi konačne odluke. On u donošenju svojih odluka vrlo često uključuje svoje suradnike. Pita me ili ‘Iva, što ti misliš‘ ili ‘Iva, napravi kako misliš da je najbolje, ja ti u potpunosti vjerujem.‘ I onda kad vam lider da takvu podršku, onda zapravo od vas izazove to da nastojite što više raditi i što bolje raditi da bi opravdali to povjerenje‘‘, govori Olivari.
Jedan od posebno lijepih trenutaka s reprezentacijom koji će zauvijek pamtiti je vožnja s aerodroma do Trga bana Josipa Jelačića koja je trajala šest, sedam sati. A utakmica u Beču na europskom prvenstvu 2008. protiv Turske zauvijek će joj ostaviti gorak okus.
Otkrila je Olivari i tko bi bio dobri duh reprezentacije, dežurni zabavljač. "S Domagojem Vidom i Brozom vam ne može biti dosadno ni na pustom otoku i stvarno mi njih dvojica onako jako fale. Oni su uvijek bili ti koji su podizali atmosferu," prisjetila se Iva.
Olivari nije samo mama reprezentacije, mama je i u privatnom životu. Kako joj je bilo usklađivati privatno i poslovno, s obzirom na brojna putovanja?
‘‘Pa kad su djeca bila mala, onda je bilo vrlo izazovno. I bez jako dobre organizacije, i bez podrške obitelji, to ne bi bilo izvedivo.
Moje prvo veliko natjecanje je svjetsko prvenstvo u Japanu 2002. godine i moj sin Fran je tada imao šest godina. I on je bio najveći navijač Ekvadora, Meksika i Italije i onda kad su mu rekli, - Pa dobro Fran, kako ti navijaš za Italiju, kad ti mama radi u Hrvatskom nogometnom savezu? On je rekao - Da, ali ako dečki izgube, moja mama će brzo doći doma‘‘, prisjetila se Iva, koja je otkrila i da bi u listopadu trebala postati baka.
"A sve bude u redu, u desetom mjesecu, kad me Domagoj Vida nazove - tetka di si, bit će baka di si. Tako da, eto, nadam se da će bit sve u redu," veseli se Olivari.
Komentari
0