Bila je to još jedna epizoda iz kategorije "ludo i nezaboravno". Puno smo ih vidjeli, ali opet smo se iznervirali. Koliko je to zdravo, teško je reći, no pobjeda je ta koja liječi najbolje.
Igrači su, naravno, bili sretni i uzbuđeni.
- Luda momčad, to ti je. Bila je to jako teška borba, u kojoj se mi jesmo stalno vraćali, a to je vrlo nezgodno. Stisnuli smo do kraja, nismo se predali. Daj sve do sebe igrao ti minutu ili 60 minuta, to je naše jedino pravilo.
Luka Stepančić proradio je u nastavku, njegovi su nam golovi vratili krv u obraze.
- Nevjerojatna borba, sjajna utakmica, vjerujem da su svi koji su gledali uživali. I da je to sjajna reklama za rukomet. Možda je egal bio realniji, ali mi smo bili malo sretniji i zasluženo smo pobijedili i ponijeli bodove vrijedne polufinala. Da, jako smo sretni i ponosni na to.
David Mandić borac je bez mane i straha, strašan igrač. Pada, diže se...
- Iskreno, jedva stojim, bilo je jako naporno. Suci su pustili igru kakvu su pustili i mi se u tome nismo snašli. Vratili smo se vrlo strpljivo. Što je presudilo? Mislim onda dva isključenja Pekelera i Wienceka nakon kojih je Karačić zabio dva gola i to je prelomilo utakmicu na našu stranu. To je detalj, a bilo ih je puno, počevši od vratara.
Baš se vratar Matej Ašanin, koji je obranio jednu ali vrijednu, nadovezao:
- Obranio sam dvije, jednu pogledom, molim da se zapiše.
Zapisano.
Hrabra utakmica Marka Mamića, dobro nam je došao i u napadu makar nije zabio, ali je napao Nijemce i umorio njihovu obranu, baš kao i napad, svojom čvrstinom, ali i obrambenom brzinom.
- Znali smo što nas čeka, s kim imamo posla. Nije nas iznenadilo, ali nismo se na startu dobro postavili, pa smo imali problema. Puno smo htjeli, no dok se nismo primirili, nije bilo dobro. To je u poluvremenu bila jedina poruka u svlačionici; drugo nije trebalo. Nismo ni očekivali da će biti lako, uvijek je to s njima na gol-dva, pa eto, i tradicija stoji.
Domagoj Duvnjak - što reći, kapetan u pravom smislu riječi.
- Nakon ovakve pobjede moraš biti ponosan na momčad, na svoje suigrače. Bila je jako teška utakmica, jako dobra Njemačka, izgledalo je da smo gotovi, ali mi ni u jednom trenutku nismo pomislili da je tako. Čekali smo i dočekali svojih pet minuta.
Uwe Gensheimer, njemački lider, zaključio je:
- Imali smo sve, imali smo priliku dobiti utakmicu i otvoriti si priliku, no u finišu nam je ponestalo koncentracije, u prvom redu u obrani, gdje smo otvorili dosta prilike Hrvatskoj da se vrati. Čestitam protivniku. Ovoga su puta bili bolji; ne puno, ali bolji.
Philipp Weber, suigrač Marka Mamića, silno nas je namučio. Čovjek ima neviđenu praćku. Kaže Mamić, ako ga se pusti blizu, to tako izgleda.
- Sjajno ozračje, isto takva utakmica, sve smo imali - obranu, vratara kontru, ali u nastavku smo to sve pomalo izgubili, Hrvatska se vratila i uspjela, ali mislim da obje momčadi zaslužuju pljesak za vrhunsku predstavu.
Ajde da se u nečemu i složimo s tim Nijemcima. Draži su nam nego lani, makar tuku žestoko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....