POVIJEST JE PUNA VELIKIH DUELA, JEDAN NAM SE POSEBNO UREZAO U PAMĆENJE Kako zaboraviti čudesnu portugalsku večer nakon koje su Pakleni pokorili svijet

Ovo će biti čak 24. veliki dvoboj Hrvatske i Španjolske na europskoj, svjetskoj i olimpijskoj sceni. Hrvatska je puno uspješnija, ali je u toj priči bilo i dosta neugodnih situacija, poraza kada ih nismo očekivali. Neke se utakmice izdvajaju.

Recimo, prva koju smo odigrali, u osmini finala na SP-u u Kumamotu ​'97., i ispali glatko. Tih nam godina nije išlo od ruke, pa ni na našem EP-u, u Zagrebu 2000., kada su nas Dušebajev i Šepkin pomeli na startu.

No onda je došlo naše vrijeme. U Francuskoj smo 2001. upravo na račun Španjolaca prošli u osminu finala, ali ne i dalje zbog Ukrajine.

A onda je došao Portugal. Polufinale, mi kao senzacija u njemu, Španjolci sigurni. Bušili su nas u prvom dijelu, vodili s pet razlike, no onda smo ugledali drugačiju Hrvatsku: sjajna igra Goluže, izvrsne obrane Šole koji leti van, a ulazi Valter Matošević i brani Masipu zadnji šut u drugom produžetku i mi idemo u finale. Dalje znate...

I na trećem SP-u u nizu, 2005. u Tunisu, imali smo posla sa Španjolcima. U skupini ih dobijemo u Sfaxu glatko s 33:31, a onda u finalu u Radesu izgubimo s nevjerojatnih 34:40. Razbili su nas, bili su predodređeni za taj naslov, svoj prvi.

I onda ono što se pamti - dva susreta za broncu na dvama EP-ima. Prvi smo, u Srbiji, dobili mi, s uvjerljivih +4, drugi, u Herningu, oni, sa slatkih jedan razlike, a u polufinalu u Poljskoj onaj nevjerojatno lagan poraz od 4 razlike...

I još smo se dvaput sreli u zadnje tri godine, oba puta na SP-ima, i oba je puta bolja bila Hrvatska: u četvrtfinalu u Francuskoj i u finalu prvog kruga u Münchenu.

Veliki rivalitet, prije nekoliko dana iznova potvrđen u Beču.