Davor Jozić (63)! Sjećamo ga se kao nekadašnjeg stalnog prvotimca Sarajeva, s kojim je uzeo naslov prvaka bivše države 1985. i reprezentativca ex-Yu, a poslije igrača Cesena, kluba iz Serie A, za koju je od 1987. do 1993. odigrao oko 200 utakmica.
“Odande si odakle ti je žena”, znaju reći u našim krajevima, a to je upravo zadesilo Davora Jozića. Naime, njegova supruga je iz Cesene, zbog čije ljubavi je ovaj stasiti Konjičan ostao živjeti na Apeninima sve do današnjeg dana. Po okončanju igračke karijere Jozić je obnašao razne trenerske uloge u klubu, ali najdulje se zadržao kao direktor škole nogometa, zapravo Cesenine nogometne Akademije, i to gotov cijelo jedno desetljeće. Stoga, uvjereni smo da je upravo Jozić vrlo kompetentan pričati o reprezentaciji Italije, budući da su se mnogi današnji Azzurri razvijali pod njegovim okom, ponajviše zbog prirode njegovog ondašnjeg posla. Porazgovarali smo s ovim ugodnim sugovornikom šezdesetak minuta, proletjele su nam neosjetno...
Ništa revolucionarno
Za početak, što trenutačno radite?
- Uzeo sam godinu odmora, ali nisam se isključio iz nogometa. Uskoro ću u Hrvatsku na odmor, također i u rodni Konjic, u Bosnu i Hercegovinu.Svake godine dolazim u svoj rodni kraj i u Hrvatsku, obići groblja gdje su moji na vječnom počinku, sresti se s dragim ljudima, rodbinom, prijateljima, napuniti dušu... To mi je postala i ostala tradicija.
Kad se planirate vratiti nogometu?
- Naći će se uskoro nešto. Stalno ima nekih ponuda, razgovora, a da budem iskren, baš mi se i ne ide daleko od kuće. Polako...
Pretpostavljamo da pratite utakmice s Europskog prvenstva?
- Pratim, pratim, stalni sam TV gledatelj nogometnih zbivanja u Njemačkoj.
Dosadašnji dojmovi?
- Hmmm... Dosta raznolikosti se nudi. Neke utakmice budu i dosadne, spore, blijede, a moglo se i uživati u nekim dvobojima. No, nisam uočio ništa novo, revolucionarno. Središnjih napadača nema baš u glavnim ulogama, bočnih napadača je više.
Koje su ekipe po vašem ukusu na Euru u Njemačkoj?
- Španjolska, Engleska, Njemačka i Francuska, a to su, ujedno, i moji favoriti ovog Eura. Međutim, uvijek treba računati i s mogućnošću da netko iskoči iz drugog plana i pomrsi račune favoritima, moćnijim repkama.
Italiju niste stavili u krug onih koji bi mogli osvojiti naslov?
- Nisu u ulozi favorita, barem prema onom viđenom, ali Azzurri su, neizostavno, klasična turnirska momčad. Među reprezentativcima Italije nema “izvanzemaljaca”, igrača koji čine razliku na terenu.
Tko su u Spallettijevoj momčadi igrači koje posebno cijenite, tko su najbolji?
- Glas dajem vrataru Gianluigiju Donnarummi! Odličan je vratar, spreman, spasio ih je u prethodna oba meča, posebice u sudaru sa Španjolcima. Jos ću spomenuti Barellu, koji je dobar. Ostali su osrednji, nema tu vrhunskih, svjetskih kvaliteta, a kakvi su nekad bili pojedini reprezentativci Italije.
Jeste li vi kroz svoju ulogu u Akademiji Cesene sudjelovali u stvaranju kojeg reprezentativca Italije?
- Pričuvni vratar Marco Carnesecchi je iz te škole, a trenutačno je u Atalanti.
Kakav je utjecaj na talijanski nogomet ostavila činjenica da se nisu plasirali na posljednja dva Svjetska prvenstva?
- Ožiljci su ostali, nedvojbeno. Kad nisu nazočni na tim prvenstvima, ovdašnji predstavnici medija ostaju kod kuće i onda od kuće tuku li tuku...
Jesu li možda i razne kladioničarske afere ostavile nekakav trag na kvaliteti talijanskog nogometa?
- Kad je to bilo aktualno, pisalo se i o tome, ali nisu ostali teški tragovi.
Furija je mnoge ohladila
Mnogi kažu da je napad najslabija karika ove današnje talijanske reprezentacije?
- Pa, jest, istina je. Ne sviđa mi se takav mentalitet lošeg prilagođavanja momčadskoj igri. Individualci su...
Vjeruje li i dalje talijanska javnost u moguće iznenađenje i ponavljanje uspjeha s Eura 2021. kad su bili europski prvaci?
- Entuzijazam i dalje postoji, ali Furija je mnoge “bacila na zemlju”. Nakon okršaja s njima manje je optimizma...
Gdje vi vidite najslabiju talijansku točku?
- Vrlo loše izlaze, nemaju brzance, igrači ne igraju svoje uloge, izvan su sheme koja je krasila nekadašnje talijanske partije. Bit će im vrlo, vrlo teško. Talijani se znaju jako dobro braniti, još su vidljivi takvi geni, taj mentalitet. Međutim, nemaju brze igrače za kontre koje su ostvarivali dok su igrali 3-5-2. Nema više te igre koja im je donosila pozitivne rezultate.
Kakve su stručne i medijske kritike na igru Azzurra?
- Netko ih napada, netko još brani. Uglavnom, pokazuje se razočaranje. Oni imaju veliku strast, ljubav i respekt prema nacionalnom sastavu, nema brutalnosti. Svi se slažu da još ništa nije gotovo i nadaju su najboljem raspletu. Moram naglasiti da će utakmica protiv Španjolske ostaviti dosta traga. Izbornik Spalletti je sjajan trener, on radi na promjeni mentaliteta, ali za to nije imao puno vremena. Rad u reprezentaciji je nešto drugo u odnosu na život i djelovanje u klubu. On je s Napolijem uzeo naslov prvaka, tamo je uspio svoje zamisli i ideje ostvariti, a imao je, iskreno, i dobar izbor igrača.
Osjeti se respekt
Spominje li se Hrvatska u tim kritičkim osvrtima, medijskim i stručnim?
- Ništa previše dosad, osim da Vatrene ističu kao momčad i budućeg suparnika koji je u trenutačnim teškoćama, kojima sada ne ide, ali itekako se osjeća respekt i oprez pred tu utakmicu.
Kako komentirate dvoboj koji je Hrvatska odigrala s Albanijom?
- Za mene Albanija nije iznenađenje, nikakvo. Većina reprezentativaca igra vani, u jačim ligama od one kakva je njihova domaća. Oni u igri ne odustaju, borbeni su, uporni, a to je iznimno bitno. To je ono što na turnirima donosi pozitivne rezultate. Svi oni žele uspjeh i predani su tom cilju.
Kod nas su kritike na igru Hrvatske često nemilosrdne...
- Dio tih napisa sam popratio. Ne podržavam takav način kritiziranja vlastite reprezentacije. Pa Modrić još može napraviti jako puno, ponekad više nego drugih par igrača. Nekakvi rezovi se rade prije ili poslije ovakvih turnira.
Što ste vi konkretno posebno zapazili u dosadašnjoj igri Hrvatske?
- Bilo je dosta pogrešaka u dodavanju, a ne vidim brze bočne igrače, niti vrhunskog napadača da riješi dvoboj. Trke ima, ali mnogo je bilo pogrešne trke. Mislim da je nužan rad na samopouzdanju, mora postojati vjera u pobjedu. Rad na taktici, odvojeni i poslije zajednički rad po linijama, ipak zahtijeva vrijeme. U reprezentaciji za tako nešto temeljitije nema vremena...
Može li Hrvatska u ponedjeljak ostvariti još jednu povijesnu pobjedu u sudaru s Italijom i proći skupinu?
- To će biti dvoboj “biti ili ne biti”, ne samo za Hrvatsku, već i za Italiju. Moje mišljenje jest da se mora u okršaj ući s drugim mentalitetom. Treba igrati kao Hrvatska, na svoj način! Boriti se za svaku loptu, držati razmak između linija i igrača. Ne smije se dati jedno poluvrijeme suparniku, ovog puta Italiji, kao što je to bio slučaj s Albanijom. Žargonski rečeno, ne smije im se dati disati, a na koncu neka se samo prepiše španjolski recept. Podsjećam, Italija uz poraz ima i jednu pobjedu, znači tri boda na kontu. Ulog je ogroman u toj borbi koja slijedi. Hrvatska mora ići agresivno na svaku loptu, borbeno i ne dati im prostor. Uostalom, najjači smo u nevolji - zaključio je razgovor Davor Jozić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....