Eduardo Da Silva
 Mike Hewitt/Getty Images / Getty Images
SVE NAJBOLJE DUDU

JEDAN OD NAJVEĆIH NAPADAČA HRVATSKE SVIH VREMENA SLAVI SVOJ 35. ROĐENDAN Prošlo je 10 godina od stravične ozljede, ali još ne pomišlja na kraj

EDUARDO DA SILVA Napadač varšavske Legije i treći strijelac u povijesti reprezentacije Hrvatske rođen je 25. veljače 1983.
Piše: Predrag JurišićObjavljeno: 25. veljača 2018. 14:51

Prošlo je deset godina od velike nesreće koja je zadesila našeg bivšeg reprezentativca Eduarda da Silvu; dva dana prije 25. rođendana doživio je tešku ozljedu koja mu je - još kako - utjecala na karijeru. Birmingham, subota 23. veljače 2008. godine i - Martin Taylor. Srednji branič Birminghama krvnički je startao na Arsenalova napadača Eduarda i hrvatskom je Brazilcu slomljen gležanj, zadobio je i otvoreni prijelom fibule, vanjske kosti lijeve noge.

Zbog stravičnih bolova Eduardo je odmah dobio morfij, potom i masku s kisikom, da bi tek nakon deset minuta ukazivanja pomoći na nosilima bio iznesen s travnjaka i hitno prevezen u birmingemsku bolnicu, u kojoj je i operiran.

Pa iako je Gary Lewin, fizioterapeut Arsenala, nakon nekoliko mjeseci rekao da će se Eduardo priključiti Arsenalovoj momčadi čak i prije početka nove sezone, to se ipak nije dogodilo i Dudu je pauzirao gotovo godinu dana. Vratio se na utakmici FA kupa u gostima kod Cardiffa 16. veljače 2009, zabio je dva gola, ali se i lakše ozlijedio (mišić), pa je ranije napustio teren. Usput, do ozljede u Birminghamu Dudu je imao sjajan učinak u Arsenalu, engleski su ga novinari nazvali “Fox in the Box” (u slobodnom prijevodu, igrač 16-erca). Eduardo je te 2008. godine propustio i nastup na Euru, na kojem je Hrvatska nastupila ponajviše njegovom zaslugom, nakon njegovih presudnih golova...

Prijetnje smrću

A “mesar” se Taylor u nedavnom intervjuu za engleske medije prisjetio te ružne subote:

- Sjećam se samo da sam dotrčao gotovo do centra u borbi za loptu. Osjećao sam da klizećim startom mogu uzeti loptu, ali Eduardo je bio prebrz za mene i nisam se više mogao zaustaviti. Potom sam vidio Arsenalove igrače Fabregasa i Flaminija da se drže za glave, vidio sam šok na njihovim licima. Okrenuo sam se unatrag i vidio užas; Eduardova je noga, praktički, visjela. Postalo mi je mučno - rekao je Taylor i nastavio:

- Odmah sam dobio crveni karton, bili su to najteži trenuci u mojoj karijeri. Želio sam najprije otići do Eduarda, ali sam se predomislio i otišao sam u svlačionicu. Nakon desetak minuta pitao sam Arsenalove ljude mogu li vidjeti Eduarda u svlačionici, ali rekli su mi da je već prevezen u bolnicu. Tada sam samo želio znati kako je - kazao je Taylor, koji je te večeri i došao u bolnicu, ali nije mogao vidjeti Eduarda.

Uglavnom, Taylor je za taj brutalni start - koji je svrstan među deset najgorih u povijesti engleskog nogometa - bio kažnjen sa samo tri utakmice neigranja, na užas Arsenalovih navijača, koji su mu nakon toga čak i prijetili smrću.

Najvažniji povratak

Dudu se, srećom, oporavio, nakon Arsenala je igrao u Šahtaru, Flamengu i Atletico Paranaenseu, a sad nosi dres varšavske Legije. U nedjelju Dudu slavi 35. rođendan, želimo mu mnogo zdravlja, za golove će se sam pobrinuti. I ne voli se sjetiti onog tužnog i ružnog dana u Birminghamu...

- Gdjekad mi sve to prođe kroz glavu, ali brzo okrenem na pozitivu, ne volim razmišljati negativno, ni u stilu tko zna što bi bilo da nije bilo te ozljede. Najvažnije je da sam se vratio i da sam opet mogao igrati nogomet na vrhunskoj razini i zabijati golove - rekao je Dudu, kojem se Martin Taylor javio gotovo godinu dana nakon ozljede, uoči povratka na teren u Cardiffu.

Sretan i zadovoljan

- Poželio mi je tada mnogo sreće, nikad više nismo bili u kontaktu. Pustimo to, prošlo je, napravio sam lijepu karijeru unatoč toj stravičnoj ozljedi. Mnogi su mislili da se više nikada neću vratiti, a ja sam još godinama igrao na vrhunskoj razini i zabijao golove. Kad sam počinjao igrati, nisam mogao ni sanjati da ću imati ovakvu karijeru. Bilo je, naime, i trenutaka kad sam pomislio da ću možda nestati iz nogometa, da ću za kruh zarađivati igrajući, uza sve poštovanje, u Singapuru ili Maleziji. A igrao sam Ligu prvaka s Arsenalom i Šahtarom, zabijao sam golove i za Flamengo u Brazilu, a najveću sam afirmaciju ostvario u majici hrvatske reprezentacije. Pa kako onda ne bih bio sretan i zadovoljan karijerom - kaže Dudu, koji još nije rekao posljednju riječ, s Legijom hvata naslov prvaka Poljske.

Linker
25. studeni 2024 09:57