
Kad je u subotu na gostovanju u Andori s 12 poena, devet skokova i osam asistencija po tko zna koji put “koketirao” s triple-double učinkom, Ante Tomić je u svojih 26 minuta pridonio s +18 za konačnih 99:86, pobjedu kojom je Joventut došao na diobu petog mjesta (15-11) španjolske ACB lige s Barcelonom.
Ako ste slučajno zaboravili ili pomislili da imamo novog Antu Tomića, ne, to je onaj Dubrovčanin rođen sad već davne 1987. i bivši reprezentativac, koji broji svoju 16. sezonu u Španjolskoj. I to kao statistički najkorisniji igrač najjače europske lige s 21 valorizacijskom bodom po utakmici, od subote tek četvrti u povijesti koji je probio granicu od 9000 u karijeri, dok je u 591 utakmici odigranoj za Real Madrid, Barcelonu i Joventut došao na treće mjesto vječne ljestvice skakača (3602) i 14. među strijelcima (6588).
Nitko suzu pustio nije...
Pritom legenda raste i nakon 38. rođendana u veljači, mjesecu u kojem je ove sezone Ante Tomić bio najbolji igrač lige, kao i u studenom. Kao što je svojedobno, prije desetljeća i pol, triput bio MVP mjeseca u Euroligi, triput u najboljim petorkama sezone elitnog natjecanja. Prije toga i MVP regionalne ABA lige, dok je igrao za Zagreb.
Premotajte dva desetljeća kasnije i naći ćete Antu Tomića u drugoj petorci sezone ACB lige prije dvije godine, za koji mjesec se očekuje pak šesti izbor u prvu ili drugu...
Bilo je tu i trofeja, od Kupa sa Zagrebom 2008. i jedinog španjolskog naslova s Barcelonom 2014. te četiri Kupa kralja. Triput je bio i na Final Fouru Eurolige, no ni Real Madrid jednom, ni Barca dvaput nisu izborili finale.
Da, igrao je Ante Tomić i za reprezentaciju Hrvatske od 2010. do 2015. i sumnjamo da se tog razdoblja s prevelikim ushitom sjeća, makar je, recimo, nastupio na dva SP-a i tri EP-a, i to kao nominalno stožerni igrač, prvi centar, ujedno jedan od najzaslužnijih za pohod do polufinala Eurobasketa 2013. u Sloveniji. Opet, čak i na tom turniru, često omalovažavan u široj javnosti, ali i u košarkaškim krugovima. Uglavnom s argumentima poput “ima 217 cm, a ne može zakucati” ili “nije on pravi centar”.
Pa se tako Ante Tomić od reprezentacije oprostio prije sad već deset godina. I nitko suzu pustio nije...
U međuvremenu smo, eto, na posljednjem SP-u igrali 2014. s Tomićem, onda već bez njega dvije godine kasnije na OI, bili deseti i 12. na sljedeća dva eurobasketa, dok nas ove godine ni tamo neće biti.
Ali nije nam trebao najbolji centar kojeg smo imali nakon Nikole Vujčića i prije no što je unazad koju godinu sazrio Ivica Zubac. Isti koji s 38 dominira na španjolskim parketima, vjerojatno će to raditi još koju sezonu, makar je do danas nabrojao 1006 utakmica otkad se u siječnju 2010. iz Trnskog preselio u Madrid. Ukupno 638 ACB ligi, Kupu kralja i Superkupu, 283 u Euroligi za Real Madrid i Barcelonu i 85 u Eurokupu za Joventut.
Dovoljno dobar da traje
Dubrovački Katalonac, koji je u Barcelonu stigao 2012. i tamo ostao do danas. Samo što od 2020. domaće utakmice igra u Badaloni, susjednom trećem najvećem katalonskom gradu.
Ono što se nije promijenilo je stil po kojem Ante Tomić “nije pravi centar”. Jer zaista nije. Ante Tomić je bio i još uvijek jest - poseban centar. Koji na toj poziciji igra “samo” zato jer s 217 centimetara - usput budi rečeno, to sjajno koristi, prije svega u obrani - ne može biti playmaker. Što zapravo jest. I što je bio svugdje osim u reprezentaciji Hrvatske, gdje mu to nikad nisu dali da igra. Genijalni dodavač koji čita igru na razini onoga što s druge strane bare oduševljava sve kada gledaju Nikolu Jokića, mekani realizator s nekoliko metara od koša i na obruču s obje ruke, mimo “uvriježenog razmišljanja” može i zakucati, ponekad to zna napraviti i prilično atraktivno...
Uglavnom, za pogledati Antu Tomića je uvijek vrijedilo platiti ulaznicu. I dok je bio u Trnskom, i kroz cijelo jedno desetljeće u Euroligi, i danas u Joventutu, gdje nastavlja raditi ono u čemu je najbolji - druge oko sebe činiti boljima. Pa stoga nije loša vijest da je tamo i jedan Hrvat, Zadranin sportskih gena - majka Barbara Jelić je najveća hrvatska odbojkašica svih vremena, Tomislav Ružić bivši košarkaš - Michael Ružić koji boljeg uzora na svojoj poziciji nije mogao dobiti. Makar nije “pravi centar”. Ali je dovoljno dobar da traje, da legenda o Anti Tomiću i dalje raste u Kataloniji...
Komentari (0)
Komentiraj