Dubrovniku se namjestilo da je dva puta bio domaćin Vrijednosnicama Osijek, jednom pri kraku drugog kruga i sada na početku trećeg kruga prvenstva. Iako su stvari izgledale prilično izgubljene za momčad s juga Hrvatske, s dvije pobjede nad Osječanima, Dubrovnik je stigao do pet trijumfa i sada je na dva koraka od Vrijednosnica i Šibenke. S time da s Osječanima ima i 2-1 u međusobnom skoru, pa u slučaju da završe jednaki na ljestvici, Dubrovnik bi bio bolji. Nada je tu, barem za sada.
Darko Kunce, čovjek koji je oduvijek u klubu, preuzeo je vođenje momčadi, Lukša Andrić koji se umirovio prije korone, a već je preuzeo trenerske obveze uskočio je kao igrač, a Dubrovnik je i iz Bara doveo Brandena Jenkinsa, pa se uskovitlalo malo optimizma. Darko Kunce je prvo rekao pokoju o posljednjoj pobjedi.
- Obje utakmice s Osječanima bile su slične. Jedina je razlika da smo prvu prelomili na vrijeme, a sada smo se uveli u neke pogreške. S obzirom na važnost utakmice,bilo je i logično da su nam ruke svezane. Usput smo zbog problema s penalima rano ostali bez Lukše Andrića, a onda smo ostali i bez Jenkinsa, ali smo nekako izvukli utakmicu.
Kako je uopće došlo do toga da Kunce preuzme momčad, Andrić, kojemu je 40 godina, zaigra?
- Imali smo 13 poraza za redom i nešto se trebalo promijeniti. Kako nismo bili u financijskoj situaciji da dovodimo trenera sa strane, dogovorili smo da ja budem prvi među jednakima, a tu je i Lukša. I sve odluke donosimo zajedno. Kad je Lazar Nekić odlučio otići, razgovarali smo s Andrićem da nam da ruke i na terenu, što je on prihvatio.
Iako nije igrao pet godina...
- Lukša je već lanjske sezone bio pomoćni trener, pa je samostalno vodio juniore. Sudjelovao je u radu sa svim selekcijama. Ionako je imenovan pomoćnim trenerom, pa smo ga sada registrirali.
A koliko trenira?
- Ma, sve kao i ostali. Ima on malo popusta, jasno, ali taj popust ne uzima. Dolazi prvi i posljednji izlazi iz dvorane.
I što sad, ide li Dubrovnik po ostanak u društvu najboljih?
- Ja i dalje mislim da to nije realno. Ali, u tom trenutku kad smo napravili ove promjene, odlučili smo pokušati, barem biti što je moguće duže biti u igri. Priključili smo seniorima i četvoricu juniora, pa sada imamo na treningu 15 igrača koji ravnopravno participiraju. I u krajnjem slučaju, ako i ispadnemo, imat ćemo od ovoga koristi u sljedećoj sezoni.
Što se treba dogoditi da scenarij ostanka u ligi postane realan?
- Ne ovismo sami o sebi, nego i o drugima, njihovim rezultatima. Naš je cilj da dobijemo sve četiri domaće utakmice koje igramo do konca osnovnog dijela sezone. Ako uhvatimo jednu pobjedu u gostima, bit će to super. Imali smo u Rijeci priliku za tako što, ali sami smo si krivi što je nismo iskoristili i pitanje je hoće li se takva šansa više ukazati. Ako dobijemo te četiri domaće utakmice, a to je cilj, imali bismo devet pobjeda. Sad, hoće li naši konkurenti imati pobjedu više, to ne možemo znati. Realno je da da dođemo do te četiri domaće pobjede, a kažem, ne znam niti hoće li to biti dovoljno...
Kakva je ukupno liga?
- Izjednačena. Posljednji put sam vodio Dubrovnik 2010. godine u ovom rangu natjecanja i u odnosu na ovo sada, liga je bila kvalitetnija, a posebno se to odnosi na gornji dom. Mi smo bili peti, a između četvrtog i nas bila je ogromna razlika. Sada između četvrte momčadi po snazi i one posljednje razlika je jako mala.
Darko Kunce i dugogodišnji instruktor HKS-a, zadužen za mlađe kategorije. Sve su nam selekcije u B divizijama, a kakva je uopće perspektiva?
- Zadužen sam za selekcije U-14 i U-15 i evidentno je da nam je baza smanjena. Sve je manje djece, čak i iz hercegovačkog bazena stižu potencijalni kandidati za selekcije na kapaljku. Klubovi su u teškom financijskom stanju. I ukupno, koliko bude novca u sportu, toliko će biti i kvalitete. Košarka je postala igra novca i mi se tu pokušavamo boriti. Nije za nas problem što su nam reprezentacije u B divizijama, nas muči veliki odljev igrača, posebice na školovanje u SAD. Tako su klubovi koji ih razvijaju osiromašeni. Tako to ranije nije bilo.
Ali, to je vrijeme današnje. I da u svemu tome ima više novca, lakše bi se ti problemi, koji muče i bogatije nacije od nas, prebrodili. Ovako je sve čarobiranje. U kojemu se dogodilo i to da nam se nisu ukazali ekstra potencijali kakve smo imali nekada i koji su nosili rezultate. Sjetit će se Darko Kunce kako je Lovro Mazalin nekada bio u najboljoj petorci u konkurenciji igrača dvije godine starijih od sebe.
Dodali bismo: na beku. Danas je u svom igračkom primeu čista - petica.
Komentari (0)
Komentiraj