Jabuka ne pada daleko od stabla. U sportu smo često svjedoci točnosti te narodne poslovice jer se često događa da djeca idu stopama svojih roditelja, a jedan takav primjer imamo i u hrvatskoj košarci. Dino Repeša, sin proslavljenog trenera Jasmina, također ide trenerskim putem, a trenutačno vodi Cedevitu Junior. Dino je bio i gost našeg Sportcasta u kojem smo pričali o stanju u klubu i hrvatskoj košarci, kao i o njegovoj karijeri.
U Favbet Premijer ligi odigran je prvi dio prvenstva, a Cedevita Junior nakon 11 kola ima omjer 7-4 te je na trećem mjestu, a isti omjer ima i Cibona. Ove sezone je dojam kako je hrvatsko prvenstvo izjednačenije nego ranije.
- Osim Splita i Zadra koji su se izdvojili, sve druge momčadi mogu pobijediti jednu drugu. Ove godine je liga dosta izjednače. Taj vodeći dvojac se izdvojio, ali među svim ostalima je razlika nekih 10% tako da ne možeš pobijediti niti jednog protivnika ako nisi maksimalno u utakmici. Nijanse odlučuju, tko je u boljoj formi, a ne daj Bože neke ozljede jer pričamo o momčadima sa smanjenim rosterima - rekao je Repeša.
Prvenstvo, na žalost, nije izjednačenije jer su se klubovi ojačali nego upravo suprotno - jer je kvaliteta košarke u domaćem prvenstvu pala.
- Nije lako. Inozemni klubovi rastu, prije svega financijski i igrači koji odigraju dobre sezone u našem prvenstvu idu dalje. Jedan Zadar kao prvak Hrvatske nije mogao zadržati svoj najbolji trojac, a da ne govorimo o drugim klubovima. Gubimo najbolje igrače jer ne možemo parirati ponudama koje dobivaju iz inozemstva. I tu ne pričamo sada o najvećim ligama nego o Češkoj, Rumunjskoj ili Mađarskoj gdje nam igrači odlaze zbog boljih primanja - istaknuo je Repeša i dotaknuo se još jednog problema hrvatske košarke:
- Moramo biti iskreni i reći da nisu svi u klubovima profesionalci. Osim u prva tri kluba, možda četiri, u ostalim momčadima nekoliko najvažnijih igrača su profesionalci dok ostali košarkaši ili studiraju ili rade neki drugi posao, najčešće kao treneri u klubu. To je naša realnost. Dok se pojedini zakoni o investiranju u sport ne donese, situacija neće biti bolja.
Cedevita Junior ima stabilnu financijsku konstrukciju, ali klub je postavljen tako da je primarni zadatak razvoj mladih igrača. Ove sezone su u fokusu Luka Krajnović, Tomislav Buljan i Niko Šare.
- Vjerujem da sva trojica imaju potencijal da jednog dana igraju europska natjecanja. E sad, to ovisi i o njima, ali i o faktoru sreće hoće li se snaći u novim sredinama. Evo, recimo, Buljan je ovog ljeta potpisao ugovor s Ludwisburgom koji je razvrgnut nakon samo sedam dana. Objašnjenje je bilo da je to zbog zdravstvenih razloga, a ja sada ne znam je li samo to bilo u pitanju. Da je ostao tamo igrao bi u Europi, ali nije. Nakon toga je došao u Cedevitu Junior te se sada kroz premijer ligu i ABA2 bori za novi izlazak na tržište. Krajinović je jedan od naših najperspektivnijih bekova, igrač koji je sposoban napraviti višak na parketu i prošlog ljeta je otišao na jedno od najboljih sveučilišta, Gonzaga, ali tamo je na svojoj poziciji imao dva NBA prospekta. Teško se izboriti za minutažu pa se vratio. Da je imao malo slabiju konkurenciju, vjerojatno bi ostao tamo i ne bi sada bio kod nas.
Osim hrvatskog prvenstva Cedevita Junior ove sezone igra i u ABA2 ligi gdje ima dobre rezultate, odnosno osigurala je prolazak u drugi krug natjecanja. Pitali smo Repešu koliko je zadovoljan igrama u tom natjecanju.
- To je izlog, kako za mene kao trenera, tako i za igrače. Kada želite dovesti igrača u svoje redove, prvo ća vas on pitati koja natjecanja igrate. Igranje samo Premijer lige nije dovoljno. Osobno sam uvijek za europska natjecanja, međutim pitanje je jesu li naši klubovi konkurentni da igraju ta natjecanja. Trenutačno su to dva kluba, možda tri u vrh glave. Ja sam za to da se uvijek igraju europska natjecanja jer to privlači igrače. Mi smo se usmjerili prema ABA2 ligi koja je za naš nivo zadovoljavajuća, a trenutačno nismo konkurentni za europska natjecanja. Treba igrati ono gdje možeš biti konkurentan. U našem slučaju je važan i razvoj mladih igrača pa je pitanje bi li ih mogli razvijati kada bi igrali europska natjecanja pa bi tamo željeli biti konkurentni.
Pričali smo s Dinom Repešom o puno košarkaških tema, a zanimalo nas je i kako se odlučio u odlazak u trenere već s 20 godina.
- Kao junior sam s Benettonom osvojio prvenstvo Italije i bio sam MVP finala, a nakon toga sam potpisao ugovor s Čapljinom. Imali smo dobru momčad za uvjete u Bosni i Hercegovini, ali međutim klub je gotovo preko noći nestao. Igrači su otišli u druge klubove, a ja sam upisao Kineziološki fakultet. Nije mi žao jer sam odmah počeo raditi, prvo u mlađim kategorijama, zatim kao pomoćnik Danijelu Jusupu u Zagrebu, a zatim su slijedili drugi poslovi, u Hrvatskoj i inozemstvu.
Sve o karijeri Repeše, o ustroju Cedevite Junior i ciljevima kluba, o tome kako je bilo u Ciboni, o neuspjehu hrvatske reprezentacije protiv Bosne i Hercegovine, o problemima u hrvatskoj košarci, o velikom uspjehu njegovog oca Jasmina pogledajte u cijelom ‘Sportcastu‘:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....