
Košarkaši Kvarnera sinoć su poraženi od Splita. Nakon što su gubili preko 20 razlike, uspjeli su doći do egal završnice, ali za konačni preokret nisu imali snage. Momčad iz Rijeke ove sezone je već pobijedila Split. I Cibonu. I Zadar. Da, novopečeni prvoligaš pobijedio je sva tri hrvatska predstavnika u ABA ligi.
Kvarner gotovo deset godina nije bio među hrvatskom košarkaškom elitom. Druga, pa treća liga, pa ponovno druga i onda napokon povratak tamo gdje pripadaju.
Kad su ljetos potpisali Antu Nazora za trenera, dalo se naslutiti kako to neće biti tipični ulazak momčadi iz nižeg u viši rang, gdje često slijedi grčevita borba za opstanak. Istini za volju, imao je Kvarner i prošle godine, u drugoj ligi, vrlo dobru momčad, no ona je ove sezone dobila dodatnu „konstrukciju“. Uz iskusne starosjedioce, koji bi dobro došli i ABA ligašima, Paola Marinellija i Marijana Čakaruna, ostali su Šime Lisica, Toni Jelenković, Luka Vucić, te odlični Sudanac Chudier Bile. Za brzu košarku, kakvu igraju, trebao je još jedan brzanac na jedinici, pa je iz Cedevite Junior doveden Petar Ogrizović, dok su unutarnje pozicije također pojačali bivšim igračem „Vitamina“, Ivanom Miličevićem. Uz to su tijekom sezone potpisali dva igrača koji su lani i preklani osvajali Prvenstvo Hrvatske sa Zadrom, Leona Šantelja i Patrika Jambrovića. Uz „papir“ na kojem Kvarner za hrvatske prilike izgleda sjajno, oni to pokazuju i na terenu. Što je bilo i logično kad je na klupu sjeo bivši trener Cibone, Splita i Zadra, Ante Nazor.
Riječani trenutačno drže peto mjesto s 14 pobjeda i 13 poraza. Izgledno je da će se do kraja prvenstva boriti s Dinamom kako bi očuvali tu poziciju. No, doigravanje je osigurano i sasvim je sigurno da tamo nikom neće biti lagano protiv ove Nazorove družine.
Rijeka je treći po veličini grad u Hrvatskoj te jednostavno „mora“ imati jak košarkaški klub. Uz to, Kvarner je klub s tradicijom koji je godinama izbacivao sjajne igrače. Što Hrvatska bude imala više košarkaških centara, to će se „krvna slika“ naše košarke popravljati. U Slavoniji su samo Vrijednosnice Osijek, koje se grčevito bore za ostanak. Malo i slabo. Gdje je jedan Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar... A, dalje. Pula? Karlovac? Sve su to gradovi koji vole košarku i trebaju Hrvatskoj.
Poučak Kvarnera je onaj pravi, ispravan. Rad i vizija. Riješiti financije, srediti klub i onda – pametno. Hrvatski igrači, neki iskusni, pred kraj karijere, neki u potrazi za novim početkom, uz par mladih te stranca koji je, za te prilike, ekstra kvaliteta. I naravno, kvalitetnog trenera. Da bi to sve bilo moguće treba imati kvalitetne ljude koji upravljaju. Robert Jurković je predsjednik Kvarnera, dok je za sportsku politiku zadužen legendarni Davor Kus.
Kvarner je ove sezone ispričao najljepšu košarkašku priču. I treba se nadati da to sve neće puknuti kao balon, već da će se iz sezone u sezonu rasti. Bilo bi dobro da i ostali klubovi van Premijer lige (a i neki koji su unutra), krajičkom oka upijaju ovo što radi Kvarner, jer hrvatskoj košarci treba još – Kvarnera.
Komentari (0)
Komentiraj