Vanja Miljković (39) malo je poznato trenersko košarkaško ime u Hrvatskoj. Punih 15 godina radio je u Osijeku, u kojem je prošao sve klupske selekcije, s juniorima je u dva navrata bio četvrti u Hrvatskoj, a u nekoliko navrata bio je i pomoćni trener prve ekipe. Potom mu se otvorila prilika u jednoj Akademiji u mađarskom Pečuhu.
Neusporedivi uvjeti
- Tamo sam proveo ukupno pet godina, Dvije sam bio trener U18 momčadi, dvije sam vodio ženski sastav iz Pečuha, a godinu dana bio pomoćni trener prve momčadi Pečuha, koja je igrala Prvu ligu - priča nam Miljković, te dodaje:
- Potom me put odveo u Češku, u Pardubice, gdje sam došao kao pomoćni trener Dini Repeši. Nakon što je on nedavno podnio ostavku, stav kluba je bio da se meni da šansa. Klub me je vidio na sceni još tijekom ljeta, kada sam vodio pripreme i neke utakmice dok je Dino Repeša bio u reprezentaciji.
Miljković je u ulozi prvog trenera Pardubica odradio dvije utakmice, upisao je pobjedu i poraz.
- Cilj nam je igrati u doigravanju, a onda tamo otići što je moguće dalje.
Zanimalo nas je kakvi su košarkaški uvjeti u Mađarskoj i Češkoj, jer to su ipak zemlje koje su s košarkaškim pedigreom daleko ispod Hrvatske.
- Uvjeti su doista neusporedivi, Mađarska i Češka daleko su ispred nas. Znam da to loše zvuči, ali je tako. Uvjeti koje sam imao u Pečuhu i koje imam sada u Pardubicama daleko su iznad onoga što ima moj Osijek, kao i velika većina klubova u Hrvatskoj.
Možemo li usporediti kvalitete klubova u te tri lige?
- Ponovno su Češka i posebno Mađarska bitno su iznad naše lige. Najveću razliku rade stranci, koji su bolji od onih u Hrvatskoj, a što je opet posljedica platežne moći klubova. U Pečuhu je prosječno na utakmicama 2500 gledatelja, u Pardubicama je manja dvorana, ali bude i po 1400 ljudi. Usporedite to s našim brojem gledatelja.
U Pečuhu dva kluba imaju sve
Kakvi su njihovi talenti?
- Mi imamo daleko talentiranije igrače, ali oni imaju bitno veću bazu i neusporedivo bolje uvjete za rad. Svi koji išta znaju o profesionalnom sportu svjesni su da je talent samo preduvjet da budeš pravi igrač, ali ako nemaš priliku odrastati u adekvatnom okruženju, talent se s godinama izgubi.
Kad pričate o tako velikim razlikama u uvjetima, možete li nam dati konkretne primjere?
- Pečuh je grad veličine Osijeka. U njemu postoje dvije košarkaške Akademije. Obje imaju svoju dvoranu i prateće sadržaje (teretana, medicinski dio...) koje su samo njima na raspolaganju 24 sata dnevno. Moj Osijek se mora “tući” za svaki termin. To su uvjeti koji se ne mogu usporediti. Hoćemo malo o novcu? U Osijeku sam radio 15 godina, sramim se i reći koliko imam upisanog staža. U inozemstvu sam sedam godina i imam više nego duplo staža nego što ga imam u Hrvatskoj. O razlikama u plaći neću ni pričati, to je nebo i zemlja. U Pečuhu su treneri U12 i U14 ekipa profesionalci s jako lijepom plaćom i oni su cijeli dan posvećeni samo košarci. I eto vam odgovor zašto su češka i mađarska liga jače od hrvatske, koliko god to na prvu izgledalo nemoguće.
Što nam je činiti da to vratimo na staro?
- U Mađarskoj i Češkoj država dobro zna što želi od sporta. Kad u Hrvatskoj sport dobije status kakav bi trebao imati, ili kakav ima u svim zemljama EU, onda će biti nade i za hrvatsku košarku. No, to je već tema za neki jako opširan intervju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....