Kad je Jasmin Repeša preuzeo talijanski Trapani, momčad sa Sicilije koja je tek izborila elitnu diviziju talijanske košarke, bile su jasne dvije stvari. Na Siciliju nisu dovodili Jasmina Repešu, iskusnog hrvatskog trenera s trofejnim životopisom u Italiji, a da pri tome nisu ambiciozna sredina. Kao što je bilo jasno kako je Jasmin Repeša preiskusan lisac kako bi odlazio u minsko polje u godinama kad je kraj karijere sve bliži.
I evo nas danas, osam mjeseci kasnije i s 25 odigranih kola u završnici sezone. Sa samo pet utakmica do početka doigravanja. Taj novak u ligi, taj Trapani, na prvom je mjestu, dijeli ga s omjerom 18-7 s euroligašem Virtusom i momčadi iz Eurokupa, Bresciom.
Stil ovisi o momčadi koju imaš
Da će biti na prvom mjestu, moralo je iznenaditi i Jasmina Repešu...
- Da ćemo biti prvi u ovom trenutku me iznenadilo, ali da ćemo biti solidni, to i nije. Dobro smo se spremili za sezonu, u rukama sam imao momčad koja voli raditi i napredovati, te se stvari bile jasne. No, da, nisam se nadao da će to biti dovoljno da bismo bili prvi u ovom trenutku. Tu su euroligaši poput Milana i Virtusa, s velikim proračunima pa oni odskaču. Euroliga je sigurno svake godine sve zahtjevnija, pa se euroligašima dogode neki porazi na koje ne računaju. S druge strane, talijanska liga je jača nego posljednjih sezona jer su se stabilizirali, kako financijski, tako i organizacijski, neki klubovi poput Venezije, Brescie, Tortone, Reggiane...
To nas dovodi i do situacije koja se ne može naći u ni jednoj drugoj ligi u Europi. Samo je pet kola do konca osnovnog dijela prvenstva, dok je u četiri pobjede prvih devet momčadi.
- Jest, podijelila se liga na devet klubova koji se bore za ostanak i devet gornjih koji traže primarno poziciju u doigravanju, onda i što bolji plasman uoči play-offa. Imamo samo Sassari koji je u posljednjim kolima osigurao ostanak, ali više ne može do play-offa. Ostali se svi za nešto bore, jedna ili dvije pobjede sve promijene.
Nešto se promijenilo i u rukopisu Jasmina Repeše. Naime, nikada u bogatoj karijeri nije vodio momčad koja ima prosječno 94 postignuta koša na utakmici.
- Ne ovisi to o meni, nego o momčadi kakvu imam. Pustite te priče “ovaj igra obranu, ovaj samo napad”, to ne postoji. Trener se mora prilagoditi onome što ima. Kad da ideš po namirnice za ručak. Ako nema mesa u mesnici, ako ribari nisu zbog bure izašli na more, onda odeš na plac i kupiš povrće i od njega složiš ručak. Sustav igre koji sam ovdje složio je jedini model igre koji sam mogao složiti s ovim igračima. Imam bekove koji mogu trčati, koji su odlični na otvorenom terenu i imaju talent. S druge strane smo odlaskom Pleissa ostali sa starterom na petici od 105 kilograma i njegovim back-upom od 95 kilograma. I jedino tako možemo igrati. Međutim, ja uporno ponavljam i svojoj momčadi, premda ih neću opterećivati nekakvom idejom o trofeju, jer i dalje mislim da to nije realno. Ali dok se igra, mi ćemo biti u šansi i zašto je ne isprovocirati. Za tako što, da budemo kandidati za nešto ozbiljno, morat ćemo bolje od trenutačnih brojki koje govore da smo tek osma momčad po efikasnosti raznih parametara u obrani. Kaže se da obrana osvaja trofeje, dok napad prodaje ulaznice. I to je velika istina. Najveće priznanje za nas je ove sezone činjenica da gdje god dođemo, dvorane su rasprodane. Ljudi dolaze kako bi nas gledali.
Ta košarka na puno poena jest dio revolucije koju je preko Telekom Bonna i Parisa donio Tuomas Lisalo, finski trener, danas prvi trener Memphisa.
- Uvijek sam gledao, pratio, pa i “krao” ideje od drugih. Međutim, možeš ti “krasti”, ali ako nemaš to s kime provesti u djelo, druga je to priča. Usput, nove generacije danas nisu iste kao one nekada.
Koliko se u tih 35 trenerskih godina promijenio Jasmin Repeša kao trener?
- U odnosima s igračima ostao sam isti. Imao sam i imam dobar odnos s igračima. Što se tiče same igre, tu su se stvari promijenile. Uzmimo samo za primjer da su nekad u Europu dolazili igrači iz druge runde NBA drafta posve kompletni, danas je nemoguće dovesti igrača iz prve runde NBA drafta koji je kompletan. Sve su to specijalisti, jedan šuter, jedan “rim protector”...
O tome je nedavno pričao i jedan od trenera koji je provodio ljeta školujući se kod Repeše, Andrea Trinchieri, danas trener Žalgirisa. Kaže: "nekada su se dobre i loše momčadi razlikovale po tome s koliko igrača igraju pick and roll. Loše su to radile s dvojicom, najbolje s cijelom petorkom". Kaže Trinchieri da - na njegovu žalost - danas i njegov Žalgiris igra pick and roll s dva igrača.
- Dobro kaže. Doduše, danas ti pomaže, olakšava posao to što suparničke obrane pomažu u tome da budeš produktivniji. Jako je teško pronaći momčad koja mijenja na picku tri ili četiri vrste obrane. Puno se za to lakše spremiti, pripremiš se za iskakanje i samo zoveš akcije protiv toga. Nekada su se obrane mijenjale iz obrane u obrane i ako nisi imao igrače koji to znaju čitati, bio si u problemu.
Socijalna inteligencija
Ajde barem nešto dobro za nas, kojima kronično fale bekovi, igrači na lopti.
- Možemo pričati i o tome ima li više klasičnih playmakera. To nije Kendrick Nunn, tu ćemo se svi složiti. Shorts je sušta brzina, ali i on voli zabiti 20. Danas je ključ naći igrača koji će se iz obrambenog skoka pretvoriti u igrača s loptom. I ključ je da imaš igrače koji brzo i pametno trče, koji u otvaranju akcije, dok se obrane ne stignu postaviti, osvoje teren, ciljano pune kornere, odvajaju sredinu. Sljedeći pomak je protivnika natjerati da mu se nanovo poremeti pozicija obrane, kad se napravi novo izbacivanje, “respace”.
Promjena u odnosu na nekada je vjerojatno činjenica da je danas teško igrati s igračem koji ne može pogoditi. Nekada se to moglo.
- Igrač igra ono u čemu se osjeća komotno. Imali smo Papaloukasa u CSKA koji je odlazio u kratki korner, kreirao s posta, dok se Smodiš izvlačio van i šutirao. Ideja je da se svaki igrač postavi u poziciju u kojoj može biti produktivan. Ako je dobar “roller”, onda s njim igraš pick and roll...
Ajmo na naše bolne teme. Hrvatske nema na Eurobasketu prvi put u povijesti, dok je Kruno Simon nasljednik Jasmina Repeše na poziciji sportskog direktora Hrvatskog košarkaškog saveza.
- Kruno Simon ima moje ogromno povjerenje. Razgovarao sam njim i kad sam ja slagao Stručni savjet i bila je ideja da bude jednog dana moj nasljednik. Ima ogromno igračko iskustvo, zna što je to košarka na vrhunskoj razini, kako se osvajaju trofeji. On je za ovu poziciju prava osoba. Posjeduje i vrlinu da je vrlo direktan, svakome će u lice reći što misli, što mu odgovara, to sam i osobno iskusio. Opet, ima socijalnu inteligenciju i nije konfliktan, agresivan. Posjeduje sve osim menadžerskog iskustva. Međutim, to će steći. Ne postoji posao na svijetu koji si naučio raditi čim si se rodio. Ključna pitanja za Krunu trenutačno nisu ona zašto nismo na Eurobasketu, jer to se dogodi, ima tu i jačih koji su propuštali velika natjecanja. Uostalom, mislim da smo jedini od svih s Balkana bili u Pekingu na Igrama. Bitno je da se zna cilj, gdje to mi želimo doći i kako trasirati put da se tamo dođe. Treba napraviti planove, programe, vidjeti što nam gdje fali, od trenažnog procesa do selekcije, što su to mlađe kategorije, što je to moderan sustav, kako popraviti stožere. Vjerujem da je sve to Kruno Simon u stanju provesti i treba mu za to cjelovita podrška.
Pozadina je uvijek biznis
Za kraj, NBA je najavio širenje na Europu u dosluhu s Fibom, Euroliga je još tu, ali gubi novac iz godinu u godinu. Hoće li europska košarka biti nakon promjena koje slijede biti bolja?
- Pozadina cijele priče je uvijek biznis. Nema više ciklusa, programa, ne žrtvuje se nigdje rezultat, danas je sve biznis. Nije istina da NBA dolazi ovdje jer nas voli ili jer nas ne voli. Oni dolaze zbog biznisa. Košarka je raskoljena već četvrt stoljeća, postoji milijun natjecanja, nitko se više ne stigne zaželjeti košarke, jer svakog dana možeš gledati deset utakmica. A košarka je jedini sport koja nema ista pravila, jedna su u NBA, druga u Europi, treća u Španjolskoj. Previše se lutalo u Europi da bi se moglo govoriti da je košarka ovdje dobar proizvod. Ljudi su pomislili da svijet počinje s njima, u svemu je bilo i narcizma i egoizma. NBA teško može promijeniti kvalitetu rada i produktivnosti igrača, ali da je ona puno, puno bolja u u kvaliteti prodaje samog proizvoda, o tome nema zbora. S dolaskom Amerikanaca doći će i bogata TV prava, sponzori. Naći će sto milijuna dobrih i milijun loših strana, ali važno je iz kojeg kuta se sve gleda. Hoće li nakon toga europska košarka biti bolja hoćemo li na eurobasketima gledati bolju košarku, to, pak, neće biti jamstvo.
Kako se jedna mala zemlja poput Hrvatske može u toj novoj podjeli karata postaviti?
- Važno je biti realan. Oni mali, već je izlizana priča o Finskoj, ja sam o tome davno govorio, s dobrim programom i organizacijom, mogu naći svoj put. Ne smije nam promaknuti ni jedno dijete, svakom djetetu s potencijalom se trebaju ponuditi najbolji programi. Jer mi smo suočeni s velikim odljevom naših mladih igrača, pazite 60-ak klinaca je trenutačno u SAD, pa to su ozbiljne brojke i za Njemačku, kamoli za Hrvatsku. Trebamo podići sve skupa na višu razinu od one sportske. Za sada mi tome nismo blizu. I to je, između ostalog, zadaća za Krunu Simona.
A on, Jasmin Repeša, kaže, uvijek će biti tu, za razgovor, za savjet. Usput će s Trapanijem pokušati ispisati povijest košarke na Siciliji. Ili u Italiji.
Komentari (0)
Komentiraj