Kad je Zadar odnio pun plijen na velikim Gripama, tamo prije nešto više od mjesec dana, na Gripama su odlučili povući potez na koji nisu računali. Plan po kojem je Split želio ove sezone pod svaku cijenu stići do trofeja kojeg nema u vitrinama 21 godinu, polako se gubio iz fokusa, jer Zadar bi svaki puta demolirao Split. Zadar je dominirao u hrvatskim okvirima i ceh je platio Slaven Rimac.

Bez energije za dugo slavlje

U to vrijeme se Veljko Mršić razišao s Breoganom i bio je slobodan. Iako, vjerojatno niti Teo Čizmić, sportski direktor Žutih nije bio sto posto siguran kako će Mršić pristati, bilo je logično da okrene njegov broj. Mršić je u međuvremenu izgradio ime u Španjolskoj, bio je i u kombinacijama za klupu Andorre, ali kopkala ga je prilika koju je nudila klupa Splita. Nije tu stigao na visinu ugovora za koliko je radio u Španjolskoj, kako se moglo doznati, novac je bio tu najmanji problem. I dok su do Mršića dolazila pitanja “što će ti to?”, Veljko Mršić je imao ogromnu ambiciju i vjerovao je da može do trofeja.

Mjesec dana kasnije se pokazalo da je pogodio. Split je osvojio Krešin kup, u Zaboku je u finalu nadjačao Alkar, prije toga je do finala sređivao i favorizirani Zadar, ali i Cibonu. Razgovarali smo dok je se s momčadi vozio prema Splitu, gdje je već bio priređen doček.

RONALD GORSIC Cropix

Kako se proslavilo?

- Pa došli do do zagrebačkog hotela Aristos, pa se preselili u obližnju pizzeriju. Nakon nekog vremena igrači su otišli svojim putem, mi stariji smo se zadržali neko vrijeme, ali nemamo više toliko energije, ha, ha...

Kad se vrati film Kup unatrag moramo krenuti od ključa, od te prve utakmice protiv Zadra, koja se nakon dugo vremena okrenula na splitsku stranu.

- Cijelo se vrijeme vrti ta priča o 21 godine bez trofeje. Svi žele osvojiti, svi žele pobijediti, ali za tako nešto treba stvoriti preduvjete, stvoriti zajedništvo u momčadi kako bi svatko osjetio da je tu važan, da svatko osjeća pripadnost. Na sve to se onda treba poklopiti utakmica kakva je bila protiv Zadra, gdje smo slavili poenima u posljednjim sekundama, onda je sve bilo puno lakše. Jest, najtežu utakmicu smo imali prvi dan, u sudaru dvije naše najbolje momčadi i tu smo otvorili put do kraja. Doduše, u prethodnom razdoblju ova je momčad gubila u Rijeci, u Splitu nas je svladala Cedevita Junior, ali nekako smo osjećali da smo u posljednje vrijeme na dobrom putu.

Kad je preuzeo momčad, je li osjetio da u svlačionici postoji kompleks sazidan u porazima od Zadra?

- Zadar je momčad koja je u posljednje vrijeme osvojila najviše trofeja, postali su dominantni i je li bilo nekakvog opterećenja u odnosu na njih, pa vjerojatno jest. Vidio sam to po igračima, koji su ponavljali “moramo ih dobiti”, a ja sam se trudio da maknem fokus s tog “moramo ih dobiti”, na “moramo dobiti zajedništvo”. Pitao sam Shortera, koji tu već godinama: “Koliko si važnih utakmica dobio protiv Zadra?”. Niti jednu. A prije svake od tih utakmica sigurno si mislio “moramo ih dobiti”. No, za tako što nisu stvoreni preduvjeti. Fokus je morao biti na svakom posjedu, svakom detalju i ako to ne budemo radili, tada neće stići šansa.

Kad je pao Zadar, Split je preuzeo i ulogu favorita. A u polufinalu je stajala Cibona.

- Opet je to priča o fokusu na zajedništvu, na činjenicu da su svi igrači važni i da za svakog igrača vrijede ista pravila. I ako postoji takav pristup, onda nema pritiska. Pobjeda ili poraz su samo posljednice onoga koliko smo dobro odradili preduvjete i koliko se svatko u momčadi žrtvuje za konačni cilj. Stvorili smo energiju kroz treninge, kroz ugođaj. Znali smo da imamo više argumenata za slavlje protiv Cibone nego oni za pobjedu nad nama, ali nije to samo priča “bit ćemo agresivniji, čvršći”, pa će to doći samo po sebi. Na koncu smo uspjeli, nije to bilo idealno, ali uspjeli smo.

Nadam se da ćemo se ojačati

U finalu je krasna priča iz Sinja zaustavljena u jednoj posebnoj energiji koja je lansirana s tribina zabočke dvorane.

- Jedne sam sezone na klupi Cedevite osvojio Kup pred deset tisuća ljudi u Zadru. U Zaboku je bila puna dvorana, kad je takva kulisa onda sve odlazi u jednu veću razinu, pa je i puno slabija utakmica realno bolja. Za moj ukus bilo je možda previše vrijeđanja, razumijem da svatko podupire svoje, ali bilo je tu i stvari koje ne priliče sportskim terenima.

Čim je završeno finale, Veljko Mršić je plasirao dvije teze. Jedna je kako će ovo biti poticaj momčadi za napasti duplu krunu, osvojiti i prvenstvo, ali je poslao poruku i Upravi da mu za tako što treba i igračka injekcija u momčadi.

- Mi igramo bez prvog centra i oporavkom Ivana Vraneša bit ćemo bolji. Mi smo i jedini koji do sada nisu radili doselekciju u momčadi i tu imamo prostor za napredak. Nadam se da ćemo to uspjeti napraviti, da ćemo se ojačati kako bismo bili što konkurentniji u boju za naslov.

S obzirom na to da je iza nas već gotovo dvije trećine osnovnog dijela sezona, po svemu sudeći će Split u taj boj za naslov krenuti s pozicije broj dva. Koliko će biti teško osvojiti naslov bez prednosti domaćeg terena u odnosu na Zadar?

- Ne vidim to kao problem. Jedne smo sezone s Cedevitom krenuli u doigravanje sa šeste ili sedme pozicije, pa smo bez prednosti domaćeg treba redom izbacivali Jolly, Split, na kraju u finalu dobili Cibonu. Tu ne vidim problem, ako budemo zdravi i igrački ojačani...

Očekuje li da će Zadar nakon što je ostao bez trofeja u Kupu psihološki potonuti ili će ga eliminacija u Kupu dodatno motivirati za treći vezani naslov prvaka?

- Zadar ima kontinuitet i dalje je prvi favorit. Imaju najbolju momčad i naviku osvajanja trofeja. Ovaj poraz u Kupu će doživjeti kao motiv, ali isto se nadam da ćemo i mi rasti, da ćemo biti protivnik koji će im nanijeti puno problema. Moramo biti realni i reći kako je Zadar i u Zaboku protiv nas u većem dijelu utakmice bio bolji, kontrolirao je utakmicu, ali je na koncu sve otišlo na našu stranu. Kažem, ako ostanemo i mi i oni u ovom stanju, onda je Zadar favorit. Međutim, povratkom Vraneša, pa i ako se još pojačamo, postat će dosta bolji nego smo bili sada i tu će uloge promijeniti.

Protiv Francuza bez iskakanja

OK, idemo za kraj kod Mršića provjeriti kako on dočekuje ključnu utakmicu reprezentacije za odlazak na Eurobasket koja nas čeka u petak na Jazinama.

- Nisam detaljno proučio sastav Francuza, ali sasvim je jasno da su oni u prednosti kao najbolja momčad u skupini. Nama ostaje nada da u užarenom ugođaju Jazina budemo čopor vukova u kojemu svaki vuk daje snagu čoporu, dok čopor crpi snagu od svakog vuka. Ne smije tu biti iskakanja, ako budemo imali zajedništvo, uz sinergiju s tribina, mogli bismo iznenaditi. Međutim, ako budemo očekivali da jedan pojedinac, kako god se on zvao, sam riješi utakmicu, ako nećemo biti momčad, onda će tu biti problema.