LIJEPA PRIČA IZ ZAGORJA NA KOJU NEĆETE OSTATI HLADNI Krenuli su iz svlačionice 'iza grma', trener im je i vozač, no nakon 40 godina imaju svoj dom

Košarkaški klub Zabok proslavit će krajem ove godine, 5. studenog, 40. rođendan, a najbolji poklon već su dobili - novu sportsku dvoranu, koju su u subotu otvorili prvoligaškom pobjedom protiv Jollyja. Zaslužili su Zabočani svoj dom, desetu sezonu su hrvatski prvoligaši, uporni i ustrajni u trajanju, iako su svih ovih godina bili podstanari. Zanimljiva je njihova priča...

Klub je osnovan 1977. pod imenom Omladinski košarkaški klub Ivo Lola Ribar Zabok. Prva utakmica je odigrana u Zagrebu, Sava je 83:52 svladala Zabočane, a ostalo je zabilježeno da su pod vodstvom Josipa Čučeka zabočku košarkašku povijest počeli pisati: Ivan i Željko Goluban, Mladen Tršinski, Mirko Popović (2 koša), Tomislav Krčar (2), Darko Družinec (14), Nikola Bajić (22), Emil Mokrovčak, Miroslav Medić (8), Ilija Štampar (2), Tomislava Goluban (2) i Zlatko Jug.

Metle za zagrijavanje

Prva, pak, domaća utakmica, igrana je 2. svibnja 1978. u Parku na asfaltnoj podlozi protiv ekipe Maksimirska naselja (71:73). Domaćinstvo u ondašnjoj Zagrebačkoj ligi (s)provedeno je u skladu s uvjetima i mogućnostima. Tako je domaćoj momčadi kao svlačionica poslužio prostor pod vedrim nebom, iza grmlja, a gosti su bili “povlašteni” pa su se svlačili i oblačili preko pruge, u čekaonici Industrijske zdravstvene ambulante (ZIVT). Stol i stolice za vođenje zapisnika donesene su iz obližnje Gajeve ulice, a za mjerenje vremena posuđen je šahovski sat.

Bilo je određenih poteškoća na domaćim utakmicama, osobito kada je padala kiša pa je trebalo maknuti vodu s terena. Taj su zadatak redovito, kao svojevrsno zagrijavanje, metlama odrađivali sami košarkaši.

Boris Kovacev / CROPIX

Nešto kasnije, uz prvenstvene obveze, Zabočani su se okušali i u Kupu. Prvi suparnik, koji je dočekan u rijetko viđenom ozračju uz zvuke limene glazbe, bio je B-ligaš bivše države Zapruđe, koje je predvodio donedavni predsjednik KK Zabok Davorin Kmica Posavec.

Iz tog vremena ostaje upamćeno i niz prijateljskih utakmica pod reflektorima i to sa Zrinjevcom, Zagrebom i drugim renomiranim sastavima, a tom zgodom ujedno se obilježavao i Dan grada Zaboka.

Godine 1981. klub mijenja ime u KK Zabok.

- Kako se sve više podizalo zanimanje za košarku, time su svima nama okupljenima u klubu nekako narasle ambicije, osnovna škola dobila je sportsku dvoranu, a mi smo započeli, kako su to neki nazvali, “projekt Prva liga” - prisjeća se trener Dragutin Črnjević, koji je na toj funkciji već 20 godina.

- Poslije osvajanja 2. jedinstvene hrvatske lige, u drugom smo pokušaju prošli kvalifikacije i ušli u Prvu ligu. Doduše, vrata su se, zapravo, otvorila 22. svibnja u Crikvenici, tricom Prgometa sa zvukom sirene (77:66), ali je i ključna bila pobjeda 26. svibnja protiv Dubrave (98:80) - naglašava Črnjević.

Domaćini u Bedekovčini

Te povijesne sezone 2006/07. prvoligaški stupanj pod vodstvom Črnjevića izborili su: Darko Boro, Luka Lekić, Damir Skelić, Robert i Dejan Lež, Igor Peklarić, Dražen Kopić, Ljubo Prgomet, Tomislav Roginić, Ivica Puljak, Zvonko Baričević i Luka Veverec.

Prelazak u viši rang natjecanja značio je i treću selidbu Zabočana - njihov domaći teren sad je postala dvorana Srednje škole u Bedekovčini.

Za klub je to značilo povećanje troškova, a ostali su i bez dijela navijača jer zabočka mladež, a većina je bila bez auta, nije mogla do Bedekovčine pa je izostajao huk s tribina.

- Zapravo smo sve do danas u klubu vodili dvije borbe - jednu natjecateljsku na parketu i onu drugu izvan njega pri skupljanju novčanih sredstava. Obje su podjednako teške, ali se nikad ni na jednoj “fronti” nismo predali - ponosan je Čiko Črnjević.

Trener je i vozač

Usput, Črnjević je jedan od rijetkih, a možda i jedini trener u prvoj ligi koji često puta sjeda u klupsko vozilo i pretvara se u službenog vozača i dio svoje ekipe vodi put Zadra, Šibenika, Sinja, Splita, odnosno, Slavonskog Broda, Osijeka, Darde ili Rijeke.

A koji trenutak “vječni trener” najviše pamti?

- To su podjednako i utakmice s Oroslavjem, nezaboravna pobjeda nas drugoligaša 7. rujna 1996. za Kup protiv Zadra (68:66), naravno, tu je i pobjeda u kvalifikacijama i ulazak u Prvu ligu, zatim igranje Lige za prvaka, kad smo iza Cibone, Zadra, Cedevite i Zagreba petim mjestom izborili Challenge kup...

Puno toga su prošli Zabočani, a sad su konačno i svoji na svome. U sjajnoj, funkcionalnoj dvorani koja će jako puno značiti za kompletan sport u Zaboku.

- Svojedobno smo imali i neku vrstu pismenog dogovora i suradnje s Cibonom, a to se nastavilo prijateljstvom s Cedevitom i Zagrebom, koji su nam također u skladu sa svojim planovima ustupili na kaljenje neke svoje mlađe igrače. A posebno bih se želio zahvaliti svima u Bedekovčini, od ravnatelja škole, podvornika Borisa pa do publike, koja nas je svih minulih sezona jako i zdušno podržavala, a sada ih sve skupa pozivam da dođu u Zabok, gdje će uvijek i na svakoj našoj utakmici biti dragi gosti.