MA KAKVA OSVETA: TO VIŠE NIJE ONA ČEŠKA KOJA JE DOTUKLA HRVATSKU, ČAK TI IH DOĐE MALO ŽAO Ne razumijem igrače koji su okrenuli leđa reprezentaciji

Ovo nije Češka otprije dvije godine. Niti blizu. Ovo su ostaci ostataka jedne sasvim pristojne reprezentacije, koja je očitala lekciju Hrvatskoj u Lilleu u osmini finala EP-a, u onom podnevnom hororu, u kojem nas je Tomaš Satoransky pretrčao, a Jan Vesely zakucao.

Od toga sada nije ostalo ništa. Iako je Satoransky tu, za razliku od ostalih, prije svih Jana Veselog i Blakea Schilba, ozlijeđenog Pumprlea, pa Jelinika, Bende... Uglavnom, bilo ih je premalo da ne bi izbjegli najgori mogući scenarij.

Ima se za odigrati još jedno kolo, danas od 13.30 sati Česi će odigrati posljednju utakmicu na Eurobasketu, a protiv sebe će imati protivnika kojemu su oni bili zadnji 2015. godine. Hrvatsku.

Bojan i ja smo pričali na španjolskom

Neka druga Češka i neka druga Hrvatska. Tomaš Satoransky, nakon poniženja, samo novog u nizu, koje im je ovaj put priredila Crna Gora, rado je rekao pokoju. Počeli smo s ležernijim temama, o odnosu Satoranskog i Bojana Bogdanovića. Završili su sezonu skupa u Washington Wizardsima...

- Bojan je stigao tijekom sezone, odmah smo uspostavili odličan odnos. I imali svoju malu tajnu, razgovarali smo na španjolskom. Ja sam odrastao u Sevilli, on u Madridu pa smo se malo prisjetili jezika.

A i da ih ne razumiju u svlačionici kad su imali samo svoje teme, valjda.

- Provodili smo dosta slobodnog vremena zajedno. U NBA je to ionako uobičajeno, europski igrači uvijek provode dosta vremena zajedno. Na moju veliku žalost više neće biti s nama, ali Indiana je, nadam se, za njega najbolja opcija. On je tražio za sebe najbolju situaciju i to je tako, ali da će mi nedostajati, svakako hoće.

I idemo odmah u glavu, što se to događa s Češkom?

- Nemamo karakter, mi jednostavno nemamo karakter. Nemamo ono što imate vi Hrvati, ono što imaju reprezentacije koje dolaze s prostora bivše Jugoslavije. Kod vas je svih to uvijek isto. Vi ne morate igrati dobro, vama ne mora ići ništa od ruke, ali karakter ćete pokazati. To smo imali prije dvije godine, ali sada to nemamo. OK, to je i zbog toga što imamo igrače koji ne žele igrati za reprezentaciju. Za mene je to najveća moguća stvar i doista ne mogu vjerovati da netko ne želi prihvatiti svoju ulogu i biti u njoj. Vrlo sam razočaran.

I ljut na igrače koji su otkazali?

- Jesam, malo sam ljut. Igrati veliko natjecanje za svoju reprezentaciju nije nešto što radiš svakoga dana, mislim da bi na ovakvoj razini trebala biti povlastica igrati ovakve utakmice. Posebno za češku košarku. Ono što smo napravili prije dvije godine kad smo u Lilleu došli do četvrtfinala, bilo je nešto čudesno i mislio sam da to možemo ponoviti. I računao sam se da će se jedna generacija povući baš na ovom natjecanju. Stoga sam malo razočaran jer to nije bilo to i nije ovo dobar trenutak za češku košarku.

Nije li i on sam razmišljao otkazati kad je vidio otkaze suigrača?

- Ne, nisam. Ja volim igrati za Češku. Nije važno tko je unutra. Ovi dečki su OK, oni su se borili, trenirali, ponosni su što nose ovaj dres. A što se mene tiče, nije uopće bilo pitanja hoću li ili neću biti ovdje.

I sada, u 13.30 sati igrat će s Hrvatskom. Istom onom koju je ponizio, zajedno s tadašnjim suigračima, 2015. godine. Mi još uvijek ne shvaćamo što se dogodilo na toj utakmici?

- Što bi se dogodilo? Nakantali smo vas! No, nemojte očekivati ništa slično u četvrtak. Mi ćemo se boriti, u to ne trebate sumnjati, ali vi sada imate vrlo kvalitetnu momčad, s puno talenta. Pokušat ćemo vam otežati neke stvari na parketu, ali favorit, velik favorit u tom meču je - Hrvatska.

Bila je Hrvatska favorit i prije dvije godine.

- Da, ali mi smo onda bili vrhunska momčad. Imali smo Veselog, Schilba, Pumprlu, Bendu, a sve su to bili vrhunski igrači, koji su znali koja je njihova uloga u momčadi. I igrali smo s karakterom. Identitet momčadi bilo je trčanje, borba, obrana. OK, slažem se, možda je to tada bilo iznenađenje, ali mi smo i ostale utakmice na tom turniru igrali jako dobro. Danas to nije tako.

Nema osvete, čak ti ih dođe i malo žao

Tomaš Satoransky djelovao je kao čovjek koji bi istog trena pokupio stvari i otišao za Češku, pa onda za Washington. Cijelo je ljeto do dolaska u reprezentaciju radio svojem šutu, to ovdje izgleda nešto pristojnije nego do sada, ali čovjek ne može sam. Jiri Welsch, “od kojega je na turniru stariji samo Boša Tanjević”, Patrick Auda, koji igra pokrpan i pod ozljedom, te nekoliko prolaznika. Nije to bila Češka otprije dvije godine.

Ovo čak nije reprezentacija nad kojom bi čovjek tražio osvetu jer ti ih dođe malo žao. Uostalom, u srijedu nisu ni trenirali. Raspust. Za njih je ovaj turnir završio porazom od Crne Gore. Uvjerljivim porazom od 88:75...