Najuvjerljvija pobjeda u povijesti hrvatskih nastupa na Svjetskim prvenstvima, prva nakon 12 godina i rekordna koja je srušila po visini Njemačku iz Lyona 1998. rezultat je razlike u klasi. Niko Kovač izvrsno je snimio Kamerun, odlično postavio igru, Vatreni su znali kako dobiti jer imali su jasnu ideju i premoćnu kvalitetu, a nakon što je Song glupo udario Mandžukića i inkasirao crveni karton pretvorili su utakmicu u ekshibiciju.
Ivan Perišić odigrao je najbolje otkako nosi državni dres, njegova asistencija i sjajan pogodak uzeli su Kameruncima svaku nadu, i premda je Mandžukić bio dvostruki strijelac i službeno od FIFA-e prvo ime, Perišić zaslužuje epitet igrača večeri. Modrić je dirigirao ekipom poput maestra u Scali, nisu se vidjeli problemi s ozljedom, Olić je još jednom bio mlazni-pogon, Srna ofenzivan, jako dobar i opasan po desnoj strani, Rakitić je odradio veliku "rudarskim zadaćama" na sredini terena, iako je na kraju promašio nemoguće...
Kovačeva momčad otarasila se frustracija iz Sao Paula i nada u osminu finala je velika. Meksiko nije nepremostiva prepreka. No, unatoč sjajnom rezultatu i odličnoj prezentaciji, Kovač je u Manausu vidio i da će morati razmisliti o početnoj postavi za Meksiko. Nakon svih koji su zavrijedili komplimente, valja kazati i da tri uloge nisu odigrane najuvjerljivije; Lovren i Pranjić ispali su nekoliko puta dok je rezultat bio na vagu i srećom Kamerunci to nisu znali iskoristiti, a Sammir je dao premalo. Tek jedan pravi pas kad je dvoboj već bio odlučen.
Meksiko je i jači, i u mnogo boljem raspoloženju nego Kamerun. Zato slavlje mora biti kratko, a pripreme temeljita, s mogućim kadrovskim preinakama, barem jednom-dvije. Jer ovo je šansa koju treba zgrabiti. Uzdamo se i da vlaga Manausa (86 posto) nije uzela previše snage.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....